Jucer sam ti htjela reci da je na poslu krepao kotlic, a neka zena je ostavila posran wc koji sam cistila. Nakon toga sam navukla rukavice i popravljala kotlic. Strgan je pa sam samo zatvorila ventil.. dok ne dodu majstori. Sefica je jucer vikala na mene i ispala sam nesposobna. Nije bilo lijepo :/
Evo sad sam se otusirala.. ujutro je bilo grozno. Ustajem mentalno paralizirana i ne dozivljavam svijet.. budim se na mjestu koje nije dom.. tesko je poktenut se a znati da imas cijeli dan pred sobom koji moras prezivjeti bez podrske.. tvoje "jutro" me malo vratilo.. iako znam da se vjerojatno necemo vidjeti, spakirala sam i stvari za sutra.. ako ces mozda ipak htjeti.. sutra radim od 10 do 2 ujutro.. a onda opet ujutro.. nakon toga sam oslobodila cijeli ostatak vikenda za tebe.. nije mi vazniji posao.. ali tada imam osjecaj da necemu pridonosim.. jos ne znam cemu ali mozda odemo na neko putovanje gdje ce mi dobro doci koja kuna vise.. ne znam.. ali svakako ne zelim propustati lijepe vikende s tobom zbog posla.. no ti ih vise ni ne zelis..
Okupala sam i peseka! Sva je mekana i flafasta :)

Tuzna sam.. izgubljena.. danas idemo gledati kutnu garnituru.. nakon toga palacinke.. nadam se da neces osjetiti gorcinu s kojom sam ih radila.. opet, ne mogu docekati da te vidim..

Tesko je nesto planirati.. tesko je kupiti kutnu garnituru koju sam nasla i koju smo ici zajedno gledati, a koja nece biti u nasem domu.. a toliko zelim, urediti nam zivote, zivotni prostor.. da nam bude lijepo..

Mozda bih trebala prestati zivjeti u iluziji..
S tobom je prekrasno.. obozavam zajednicke trenutke.. ali ti to ocito vise ne zelis.. jasno mi je da nema nicega na silu..

Ali.. kao da sam ovdje po kazni.. kao da ovdje moram biti.. ovo nije dom..

Tesko je prihvatiti da vise nije ni kod tebe..
Nekidan sam krenula spremati i bila sam toliko sretna.. toliko me podsjetilo na osjecaj kada sam pripadala nekamo.. kada sam brinula o necemu i imala svoju malu obitelj..

Tesko je prihvatiti da vise nisam zena nego curica koja ponovo ne zna sto bi sa svojim zivotom..

Samo bih da me primis natrag.. da se sklupcam pored tebe i da me zivot vise ne povrijeduje..

Zasto mi se cini da sto sam ja bolja, pazljivija i obzirnija, ti budes sve suprotno? Ne znam kako da se ponasam.. dala bih ti sve na svijetu, ali ako ces ti prema meni biti odvratan.. nisam sigurna sta da radim.
veselim se izlascima s tobom, a onda mi se cini kao da to radis preko volje, kao da te silim.. svako jutro ti posaljem neku slikicu da vidis da mislim na tebe, da te malo razveselim.. gledam kamo bismo mogli otici, otputovati, izaci.. al nekako imam feeling da ti ide na zivce.. svaki dan pokusavam nesto isplanirati da se imamo cemu veseliti.. svaki dan ti reci da te volim, da ne zaboravis..

Zelim zivjeti s tobom.. da stvorimo nasu malu rutinu punu sitnih uzbudenja. Da si pomazemo..

Mislila sam da ce se stvarno nesto promijeniti.. bio si divan jedno vrijeme.. obecavao mi sa cu biti najsretnija na svijetu.. zelim da budemo zajedno najsretniji na svijetu.. hocemo li?

Ne mogu i ne zelim zamisliti zivot bez tebe. Ti si sve sto sam imala..

Vrati se..
Znam da nisam savrsena..

Ne zelim da Advent pocne bez nas..
Toliko jos imamo planova.. i sve ih zelim samo s tobom
Znam da jos uvijek mozemo!
Dolazi vrijeme kuhanog vina kojeg ne zelim piti bez tebe. Zelim s tobom plesati na Gornjem gradu. Grijati se s tobom po najvecim hladnocama.. biti zamotana u sal i kapicu i ko patuljcica hodati uz tebe..
Zelim da pogledamo jos puno filmova.. da pijemo vino.. da se seksamo napuseni.. gledamo kroz prozor prvi snijeg..
Zelim da putujemo! Zelim u Australiju s tobom! Zelim da kupimo novi auto i da me vozis i drzis za ruku..

Obecaj mi, molim te.. jos jedan let avionom iznad Zagreba.. jos jedan zagrljaj u plicaku..

Imam planova s tobom za dva zivota..
Kad razmisljam unaprijed.. vidim se za nedjeljnjim ruckom s tobom..

Zelim prestati pusit, zelim vjezbati, zelim pisati, citati, rolati se, suncati, kupit blender.. ali prije svega zelim tebe..
Zelim da okitimo mali bor :)
Da uredimo sobu, da uredimo zivot.. da stavimo hemok na balkon i spavamo u njemu preko ljeta
Zelim zivjeti s tobom jer zivot bez tebe nije zivot.. volim brinuti o tebi..
Fali mi jako..


Samo budi tu.. nemoj otici, nikada..

"Vracala sam se kasno, 4 ujutro. Bila sam umorna. Vani je puhalo i raspuhivalo maglu sa kapima kise.. otkljucavam haustor, tiho da ne probudim susjede..
Prilazim stanu na prstima. Guram kljuc u bravu. Odjednom jeza. Mucnina. Kao da se ona magla izvana zaletila stubistem i ovila se oko mene.. otvaram vrata. Koracam tihom sobom, skupa sa onom maglom. Ulazim u spavacu sobu, a mjeseceva svjetlost obasja joj kosu razbacanu po mojem jastuku.. u trenu vas gledam kako spokojni spavate. U drugom me obuzima bijes. Ona lezi na mojem jastuku. Primam joj rascupanu kosu, povlacim u iza toliko da jauce pri bolnom budenju. Budi se i on i zbunjen nas gleda. Udaram joj glavom u zid dok vristi. Ali rijeci ne postoje. Ja ih ne izgovaram a njezine ne cujem. Za kosu ju izvlacim iz kreveta i vucem po podu. Ti me pokusavas sprijeciti, vices na mene ali otimam se i mumljam. Otvaram ulazna vrata, zamahujem i guram ju po stepenicama. Gledam ju kako se dezorijentirano kotrlja drzeci se za glavu. Idem za njom, koracam jednako tiho i polako, ociju rasirenih od bijesa. Podizem tw i bacam niz drugi niz stepenica. Jeca i nista joj nije jasno. Otvaram vrata od haustora i guram ju na cestu. Rukama se pokusava zadrzati na mjestu. Stajem joj na ruku i udaram samarcinu. "Nadam se da ces sljedeci put razmisliti prije nego odlucis spavati kod zauzetih deckiju, pogotovo na jastuku od njihove djevojke. Nije lijepo. Odi doma spavat, droljo.""

Ponekad samo pozelim biti sama..
Jer ljudi svojim nepromisljenim djelovanjem narusavaju moj mir. Toliko briga imam
. da samo malo odmorim.. gusi ikakvo vezanje, ikakvo opravdavanje za svoje postupke, ikakvo objasnjavanje nerazumnim ljudima. Toliko fali samo malo podrske..
Ljudi odrastaju u odredenim okolinama, uce ispravno i pogresno i nesvjeano pokusavaju na taj nacin i zivjeti jednog dana.. znas, moj tata nije bio pijanac, narkoman.. nikad nije udario mamu.. uvijek je imao vremena za nas.. dolazio je po mene u 5 ujutro iako bi za par sati ustajao na posao.. nikada mi rijec nije prigovorio.. rekao je da sam pametna cura i da sama za najbolje znam za sebe.
Odlasci doktoru uvijek su bili mali izleti, uvijek bi isli skupa i uvijek je zbog toga bilo malo lakse..
Nekad se pitam hoce li i moje dijete imati takvog tatu.. a vrlo dobro znam da je to na meni..

znas, gade mi se klinci danas.. premalo je tu odgoja
Gade mi se starci danas , decki danas, djevojke.. ljudi.. toliko ruznih karaktera, toliko zlobe i pakosti, toliko skrivanja svojih povrijedenosti iza svega toga.. umjesto da jedni drugima pomognemo..
Kolege na poslu, prijatelji..
Toliko da samo zelim biti sama.. prodavaci ne znaju sto prodaju, konobari su neljubazni, svi rade preko kurca, svi gledaju kako sto manje, nekvalitetnije i krace raditi, ali ih nije sram reci kako imaju premale place za to. Je, uvjeti su sranje, stanarine visoke, porez visok, cijene visoke pa i mi dizemo noseve u nebesa..

Zivciraju me lazi, pretvaranja i to sto, i da imamo sve, ne bi nam bilo dovoljno. Prepohlepni smo, sebicni.. da imas odlican posao, zalio bi se na placu, radno vrijeme ili kolege, manjak slobodnih dana.. da imas najdivniju djevojku, koja te voli, postuje, opet bi nasao razloga da ju prevaris..

Nevjerojatno sam tuzna.
Boli njih kurac kaj si ti izbecio oci od nevjerice.. vjerojatno samo izgledas smijesno..
Nece se nitko zapitati sto radi krivo jer au svi oni ispravni, njihovo misljenje je jedino koje treba uvaziti i postovati.. gotovo radno vrijeme..