A o cemu da razmisljam u 4 ujutro dok se vozim praznim gradom? O tome kako mi je zivot sranje? Well, ocito je. O tome kako sam ostavljena u najljepsem periodu svog zivota? O tome kako neprestano dobivam paznju koju ne zelim? Kako se ljudi dive i zaljubljuju u nesto sto uopce ne poznaju, ali tko sam ja da sudim kad sam napravila isto? Ili o tome sto mi svjetla na autu ne rade i kocnice skripe? O tome kako nikako da se naspavam, a nekad sam spavala po cijele dane? O vremenu koje sam imala i onome koje sada nemam? O rijecima tugaljki na radijum? O tome koliko zelim sve svesti na najbizarniji moguci problem jer jednostavno nemam snage razmisljati ni o cemu drugom, a i ono najmanje sto trenutno zelim sam takoder izgubila.
"Ajde, drago mi je da razmisljas o cigareetama".

Mjesta bude nevjerojatno jaka sjecanja.
Danas sam isla sa bratom kupiti ormar. Sjetila sam se nasih setnji kroz redove punih krasnih stvari. I nesvjesno, gledala sam sive trosjede desnog kuta i nadmadrace, gledala parove kako secu gledajuci spavace i djecje sobe. Gledala ladičare.. nevjerojatna tuga..
Nekad smo i mi planirali kako cemo urediti nas stancic.
Osjecala sam se kao potpuna zena koja je nesto postigla u zivotu, koja gradi nesto sa nekime koga voli i s kime ce provesti zivot. Sada, ponovo malena djevojcica izgubljena u novim poredcima svog starog zivota.
Navecer vracajuci se kuci slusam radio i razmisljam kako me nitko zapravo ne ceka.. nisi ni ti, ali znala sam da je to nas krevetic i da ces se vratiti kuci, nekad. Nekad sam spremala i cistila nas dom, pekla palacinke za veceru i peglala ti kosulje za posao.. boli to sto nikad nisam bila dovoljna..
On mi svaki dan salje poruku za dobro jutro i laku noc, govori mi da me voli i da sam njegova sreca, da cu imati sve u zivotu, ali ja i dalje nisam sretna. Bojim se da zapravo nikad necu ni biti..
Veselile su me sitne stvari koje sam radila za nas, sitnice koje sam ti kupovala.. veselilo to sto napokon imam nesto svoje.. malog macka koji me jutrima budi jer je gladan..
Postoji on koji bi dao sve samo da budem kraj njega, a ja ne zelim sve jer sve sam jednom imala, barem sam mislila.. ali nisam bila dovoljna i to je dovoljno da se vise nikome ne dam u toj mjeri..

Nekada sam mislila kako je to to. Iako je pocetak bio tezak, htjela sam se boriti koliko ce god biti potrebno. Htjela sam biti tvoja o htjela sam da budes moj.. i to je nekako zapravo i sve sto sam zeljela.. voljela sam brinuti za nasu malu zajednicu..
Falis mi ujutro kad otvorim oci, dok rucam sama, dok se vracam i dok lijezem u krevet.. jedan odvratan osjecaj samoce.. generalne samoce. Znam sjediti i buljiti u zid, okretati se sa jedne strane na drugu kao da te trazim.. ves slazem onako kako sam ga i nama slagala da bi stali u ladicu ili u ormar.. skuhati kavu i sjesti na prozor.. peci palacinke i svako okretanje dolaziti po pusu.. mislila sam da cu se udati da tebe.. zamisljala sam nas prvi ples.. zamisljala kako ce nas jednom biti i vise.. jednostavno, ono sto fali nisi ti nego ideja koju sam vezala za tebe.. zamisljala sam zivot lijepim.. zamisljala kako cu ga moci dijeliti s tobom.. kako ce to biti ljubav kakve nigdje nema.. kako cemo se uvijek voljeti, uvijek biti blesavi.. ali, ti nisi htio taj zivot.. i je, sve sto je ostalo, je tuga! I neka glupa spoznaja da tako nesto zapravo i ne postoji i da mozda tezim nemogucemu.

Vrijeme..

Samo je potrebno vrijeme..

Koga briga sto svijet voli.. ako ne volis sam sebe..
Stojim na semaforu zamisljena i ne primjecujem kakl je crveno postalo zeleno, pa ponovo crveno. Gledam nekog pijanog decka kako prelazi cestu. A ja potpuno trijezna..

I ne znam sto mi je gore, kada se vracam pijana ilo ovakva..
Gledam mobitel..
03:20

I razmisljam kako cu leci sama..
Ma mogla sam izaci i napit se i brijat da zaboravljam. Al ja svoje tuge njegujem.. i kada ostanem sama, vozim se s njome u autu, i vracam ju doma..

Nekad sam pobjednica, imam sve i osvajam i dalje. Danas sam gubitnica unatoc odlicno odradenom poslu.. toliko mirnog lica i glasa, cvrstog stava, ma notko me ne moze taknuti.. ostanem sama i slomim se.. upalim neku mirnu, tuznu muziku na radiju i polako vozim, unatoc svima koji zure.

Svijet voli pobjednike.. a tko ce te voljeti samu u autu na semaforu.. u 3:20..