Pusti me na miru! Odjebi! Pusti me da placem u svojim tisinama i samocama! Ne treba mi da me svakog jebenog dana povrijedujes! Pusti me!!!
Idi "radi na sebi", idi "plesat" idi bit jos puniji sebe nego sto vec jesi! Mrzim te!
Kako si mogao!? Kad nekog volis, zelis samo njega. Taj dan si otisao od mene i dovukao neku droljetinu k nama doma! Gadis mi se!!!!!!!
Uopce ne zelim ni znati sto radis! Jebeni si lazljivac! Jebeno te i dalje nikad nema doma! I dalje te nikad nema za mene! I dalje moram traziti rupe u tvom easporedu da bih te vidjela! E pa necu! Jadan si i uvijek trazis potvrde od drugih! Nikad ti nije bilo dovoljno sto ja mislim nego si uvijek morao flertati sa drugima, cak i predamnom!! Ne treba mi ni takva sramota ni ponizenje u zivotu! Ti se nikad neces promijeniti! Uvijek ces bit narkomanska drolja kao i one koje si vodis doma! Ja takva nisam i ne zelim bit! Ma idi plesi! Sad ti se odjednom plese! Gadis mj se!!! Prekini me uvlaciti u svoje igrice i unistavat mi zivot! Zasluzujem nekoga tko ce me stvarno voljeti, stvarno htjeti da budem sretna i kome cu biti dovoljna!! Ma budi svaku vecer vani do svih fajrunta na svijetu, gledaj koja je ostala najpijanija da ju odvuces doma! To i je ono sto ti zasluzujes! Ali ja ne moram biti dio toga! Necu bit ona koju skupis nakon izlaska i odvuces doma jebat! Ne postujes me ni malo!zato i nisam jucer htjela izaci! Ocito vise na ni jedan ples necu ni moci jer ces sad odjednom bit na svakom. Sto ih vise isprepipas, to bolje! Goni se! Fuj! Unistio si mi zivot!!!

Pogledao sam se. Da, eto to mi je još nedostajalo... Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se da će Bijeli klaun hodati sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.“

Slobodan dan. I ja ne znam sto bih sa sobom i vremenom koje imam. Sjedim na podu i lakiram nokte.
Ja ne znam raditi na sebi, zato toliko i radim sa drugima. Sebi najmanje vazna, pa da barem neku vaznost imam u svemu u tome.

Uzivam u tisini. A onda skuzim da je toliko glasno da mislim da cu oglusiti. I skuzim da uopce ne uzivam.
Uzivam u samoci. A tako bih voljela da je netko tu i samo me grli bez rijeci. Kada se netko i pojavi, samo bjezim natrag u svoju samocu. I skuzim da uopce ne uzivam.
Kuzim samo da sam jebeno nesretna i nesposobna to promijeniti. Da smetam samoj sebi i cekam da me vlastite suze uspavaju i posalju negdje gdje nije ovdje.
Trebala bih uzivati danas, a dan sam provela sama, zamisljena, uplakana ili spavajuci. Idem citati Bijelog klauna. Nekako mi njegova bijela faca sa plavom suzom stalno pred ocima..

Pogledao sam se. Da, eto to mi je još nedostajalo... Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se da će Bijeli klaun hodati sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.“

Slobodan dan. I ja ne znam sto bih sa sobom i vremenom koje imam. Sjedim na podu i lakiram nokte.
Ja ne znam raditi na sebi, zato toliko i radim sa drugima. Sebi najmanje vazna, pa da barem neku vaznost imam u svemu u tome.

Uzivam u tisini. A onda skuzim da je toliko glasno da mislim da cu oglusiti. I skuzim da uopce ne uzivam.
Uzivam u samoci. A tako bih voljela da je netko tu i samo me grli bez rijeci. Kada se netko i pojavi, samo bjezim natrag u svoju samocu. I skuzim da uopce ne uzivam.
Kuzim samo da sam jebeno nesretna i nesposobna to promijeniti. Da smetam samoj sebi i cekam da me vlastite suze uspavaju i posalju negdje gdje nije ovdje.
Trebala bih uzivati danas, a dan sam provela sama, zamisljena, uplakana ili spavajuci. Idem citati Bijelog klauna. Nekako mi njegova bijela faca sa plavom suzom stalno pred ocima..

Svoj zivot svodis na prikupljanje beskorisnih, bespotrebnih iskustava koje samo iscrpljuju. Poklanjas vrijeme ljudima koji zmicu tvoju energiju i sire klice negative dok te potapaju u plicaku svojih misli i razmisljanja koja jedva mogu nazvati razmisljanjima..

Mozda lakoca prenosenja prostih problema doktoru ljudskih nastojanja i pokusavanja nekad zazvuci pomalo tesko za razumjeti jer nacini shvacanja i prihvacanja nisu isti te se samim time osjetis se kao neshvaceni pisac buducih vremena.

Od svih kucnih ljubimaca najdrazi su mi oni skriveni u glavama osoba koje volim. Stalno zaposleni volonter ljudskih dusa koje traze dom, njegu, paznju, lijecenje, ljubav. Ali, tesko je biti volonter o vlastitom trosku, nekad je ipak potrebna i koja donacija..

Razocarana stoput krivim odabirima dok mislim kako je jebeno sto imam opcija pa uvijek biram najteze puteve, najuze prolaze..

O cemu ti, glupaco jedna, pricas?
Znas o cemu? O jucerasnjih sat vremena vracanja kroz mrak prema Zagrebu dok se borim sa umorom, krivom cestom i razocarenjem. O upoznavanju hrpe razlicitih ljudi koje u ladice ne spremam prema slovima abecede ili imenima. Slusam zivotne price, probleme, gledam pijane oci i poglede koji bjeze. I uvijek je to masa koja misli da me poznaje ako im kazem svoje ime. "Ti si prekrasna, ovaj posao nije za tebe". Sta te boli kurac sta je za mene! Od kud ti da uopce zelim cuti tvoje misljenje o svom zivotu!? Tu sam da ti uljepsam vecer i da gazdarici podebljam promet, a to sto ja imam od toga svega nije nekih mizernih par sto kuna nego ovaj jebeni tekst koji ti neces procitat! Moj rad na sebi, moje nosenja sa ljudima i zivotom i moje ostajanje same. Moje vracanje kuci kroz jebeni mrak vrbovacke autoceste, moje suze, moja bol i dolazenje doma u prazan krevet. Apsolutno nisi bitan! Jebeno nisi! Samo si pun sebe i uopce nije ni bitno sto govoris nego cinjenica da pametujes nekome koga uopce ne poznajes i tko ti kaze da je oke sam sa sobom, a ti to ne mozes shvatiti jer samo MISLIS, a kurca ne znas!

Ali znas sto, nedjelja je. Doma sam. Rucala sam sa svojima. A ti cuclaj jebeni gemist i pametuj.

Hej ljubavi, samo da ti se javim. Na poslu je dosadno i jedva cekam stici doma i zagrliti te. Javi ako treba sto iz ducana. Pusa

Danas kada sam te ispracala na posao toliko mi se plakalo da sam htjela da odes samo da to ne vidis..
Bilo mi je tuzno.. bila sam sama, a znam da to vise nije moj dom..
Osjecam se kao stranac u vlastitom domu i vise ni ne znam gdje mi je dom.. kao da sam sama.. i moram se nauciti voljeti, izgubljena u mislima, u zeljama, bez ikoga svog, bez doma, samo lutam alkoholnim maglama, trazim nesto, a pronalazim sve zive gadosti postojanja, sav olos i nakaze. I nisam sretna, nisam sretna. Bila sam sretna s tobom, sa nasim malim stancicem. Bila sam sretna brinuci za nas, a sada je taj osjecaj nestao i ne mogu ga vratiti!

Hodam gradom i zgrazavam se, bojim se, cudim se i dalje..
Samo hocu svoj mir.. svoju nedjelju kod kuce uz film i nedjeljni rucak..

Fale mi nasi mali, svakodnevni rituali. Fali mi da si samo prisutan u stanu makar radili svatko nesto svoje. Fali da odemo u Lidl skupa i stvari koje smo uvijek kupovali.. fali da barem mislim kako si doma i da me mozda cekas..

Jednostavno je sve postalo glupo..

Spavam sama i kada se probudim, nemam se uz koga stisnuti.
Ja ne znam gdje mi stoji cedevita doma.. kod tebe sam sve znala jer smo taj dom gradili skupa..

Jednostavno fali da imam nekog svog. Svoju malu obitelj i macka koji ce me buditi kad je gladan.

Ne mogu reci da je lose. Zbunjujuce, ali ne lose. Znam da je tako i tebi.. i dalje te vuku i vesele iste stvari.. i dalje izlazis u onu narkomansku supu od birca.. i dalje si sa istim propalim ljudima..

Dio toga nisi mi ni dao da budem, a sada mi je nekako i drago. Nikad ne bismo imali zajednicke prijatelje jer ti ne znas dijeliti.. ispada da si sve svoje ljubomorno cuvao kao da cu ti ukrasti tvoje ljude, mjesta i veselja.. i nije mi to bilo jasno jer meni dragim ljudima nikad ne bi smetao. Bio si dio mene i ako to netko ne zeli prihvatit moze odjebat. Sad nekako, provodim stvarno lijepe dane sa starim i novim prijateljima, i nekako vise i ne zelim da si tu.. mogu imati jedan mali dio za tebe, a ostalo za pola svijeta.. i to mi je nevjerojatno tuzno.. jer nekad si bio cijeli moj svijet.. a sada samo njegov dio.. jos tuznije sto sam cijelo vrijeme ja tebi bila samo dijelic koji je nastojao imati samo malo vecu ulogu u tvom zivotu.. htjela sam podijeliti zivot s tobom.. ne znam jesam li ti mogla dati vise od toga..