Ima noći.. koje su bez zvijezda.. i kada osjećaš njihovu udaljenost.. i osjećaš se toliko udaljenim od svega.. da ni ne vidiš, kao da te nema..
I ležiš noćima u svom toplom krevetu, sa širom otvorenim prozorom, široko otvorenim očima.. i puštaš hladan zrak da ispuni prostoriju.. jer ti nisi ovdje.. ti si negdje daleko.. ti sanjaš otvorenih očiju.. ti skačeš po oblacima, tjeraš ih da odu, da puste zvijezde.. samo kako bi ih vidio.. jer smo povezani s onime kada smo bili mali i inzistirali na tome da se ostavi malo svjetlo upaljeno, odškrinuta vrata, svjetleći sat.. ili zvjezdice.. kako bismo znali da nismo sami.. na praznom nebu..
Nije me strah.. samo je ugodnije kada su one ovdje.. i čuju moje misli.. noć je prekrasna, dugačka i besana.. vrijeme zaustavljano u jednoj noći.. i sve misli svijeta su tvoje.. da se zabavljaš njima, da se zabavljaju tobom..
Dim cigareta.. ahh dim cigareta.. on bi itekako ispunio prostoriju..strujanje hladnog zraka pomješan sa tek ispuhnutim dimom.. magla u kojoj ležim daje ovoj noći očekivanu maglovitost, tajanstvenost, mističnost, skriivenu želju.. stvarno me uzbuđuje ova noć.. samo je moja, a ja čak nisam ovdje..nekako se uvijek nalazim na krivim mjestima..
I gledam mlado, poluživo, umorno žensko tijelo, među bijelim plahrama.. beživotne crne kose raširene na jastuku.. sa poluizgorenom cigaretom u ruci, mrtvim pogledom punim života.. kako gleda neke daleke svijetove, kako sanja otvorenih očiju, kako bježi nepomično..
Gledam svoje bezdušno tijelo.. kako čeka, da mu se vratim, da me zarobi.. a ja znam da je bijeg kao i ronjenje.. ostaneš li predugo, ostat ćeš zauvijek..