Znaš, nikada mi nije bilo jasno zašto nismo ostale u kontaktu. Osoba koju znam cijeli život, koja mi je bila uzor i starija sestra od koje nisam mogla krasti krpice jer je živjela stan pokraj mene. Cijeli taj život kao da se događao nekom drugom. Upoznala je dečka i otišla, kao i sve.. Dugo mi je bilo teško, a danas sam shvatila da sam isto to napravila i ja.. Osoba koja je u meni vidjela dio svog svijeta, kojoj sam bila najbolja prijateljica. U čiju sam majicu brisala suze i šmrklje zbog debila, a ona mi je uvijek govorila kako me nisu vrijedni. I satima smo znale vrtiti istu priču "pa nije mi jasno", i slušala njezino "razumijem te". U 7 sati ujutro dok cijeli svijet još spava, a ja išla na posao, znale smo razgovarati u tramvaju na mobitel da mi skrati vrijeme ili da bude tu u slučaju da kontorola uđe u tramvaj. Sunčale smo se gole na slapovima. Vozile se tramvajima po cijelom gradu bez da igdje moramo ići. Šetale, svaki dan, svaku večer i pričale kao da se nismo vidjele danima. Nekad smo šutile, nekad smo plakale, ali uvijek smo bile zajedno..
Danas je majka plakala. Falim joj. Falim joj da popijemo jutarnju kavu zajedno i napravimo plan za taj dan. Da smišljamo što ćemo za ručak i da mi kaže kako ju tata živcira. Govorila sam joj, znaš kakav je.. otiđi sama. I nisam razumjela kada mi je govorila kako želi ići s njim. Sada šutim da ne bih čula svoje riječi iz njezinih ustiju..
Danas sam srela dečka iz ulice s kojim smo se znali družiti. I kako već neko vrijeme nisam na kvartu, kada sam ga vidjela oteo mi se neki tihi pozdrav i kimanje glavom. Prošao je pored mene jedva me pogledavši..
Danas ujutro kad sam otvorila oči i vidjela svoju ljubav pored sebe, stisnula sam se uz njega i počela ga maziti na što mi je on primio ruku i jasno mi dao do znanja da ga ne diram. I mislim si kako bih voljela da i on nekada tako, zaskoči me ujutro.. ma i ne mora biti jutro..
Uglavnom, hrpa sitnih pizdarija dovede te do toga da ne želiš da te itko dira i da uživaš u samoći i razvrstavanju svojih misli. Na tužne i manje tužne. I zapravo ne uživam u samoći, voljela bih da je on sada sa mnom. Žurila sam doma da ga barem na kratko vidim prije nego ode van.. Otišao je.. i, sad sam sama..
Hrpa sitnih deprica čini jebenu depresiju..
02 kolovoz 2018komentiraj (0) * ispiši * #