Ali neću ti pisati o prioritetima. Koja je suprotnost prioritetu? Zadnja rupa na svirali?

E, pisat ću ti o zadnjoj, posljednjoj, bespotrebnoj, nevažnoj i sporednoj rupi na jebenoj fruli.
Nekako, to se događa kada te uzimaju zdravo za gotovo, a znaš zašto? Zato jer si jebeno uvijek tu. Jer se ne ljutiš. Pa, i ne ljutiš se, tužan si, razočaran i svjestan svoje neprioritetnosti. Jer opraštaš bez da ti netko kaže oprosti. Jer prelaziš preko svega i samog sebe, ono, gaziš se i puštaš da te drugi gaze. Jer jedeš govna i govoriš da ti je fino. Pa kako će te netko i poštovat kad si jebeni lažljivac? Jebeni pristojni lažljivac. Jebeni kreten kojem je stalo do tuđih mišljenja. Jebeno govno koje se boji čuti u facu kako je nebitan. I čuva ono bitno u sebi šutnjom i gozbajući u govnima.
Znaš kako takvi prođu u životu? Kao, "ono si što jedeš".

Ali, nije da se ne ljutiš uopće..
Nije da voliš imat jebene otiske brojeva cipela na čelu..
i nije da ti je fino..

Ljutiš se na sebe.. i od jebenog nerazumijevanja tuđeg ponašanja. Možda bi nešto i rekao, ali.. nema smisla. Ljudi obično koriste napad kao obranu i to nekako uvijek prolazi. Ha drito, pa nisu valjda ludi da gledaju kako ih netko mlati i smiju se. Stvarno malo tko će priznati da je pogriješio, ali to je do neke emocionalne zrelosti, jebem ti emocionalnu zrelost.

Dan je jednostavno odvratan.

Jučer sam gledala film o curki koja je bila primorana zaći u vode prostitucije kako bi preživjela.Mlada, a proživjela cijeli svoj život do punoljetnosti. Novac, droga, stari debeli kreteni puni para, kurvanje za bolji život ili život uopće. Problemi s majkom, problemi s dečkom, problemi s maminim dečkom. I nekako sve što je imala, bila je ona sama. Na kraju se ubila. Prerezala žile u kadi i umrla sama sa sobom, u jebenoj krvavoj vodi.

Ali, to nekako svi radimo. Samo malo manje doslovno. Kurvamo se za bolji život ili život uopće. Prodajemo sebe jer to jedino imamo. Zato i kažu, ulaži u sebe da imaš neki kurac ovom svijetu za ponuditi. I na kraju svega, na kraju dana umireš u posljedicama takvog života.

I tako, za svoj trud često dobijemo fake naušnice, fake osmjehe ili fake istinu. A to kaj si bio jebeno silovan za to, i nije toliko bitno.



Odmaknimo se malo od kurvanja i boljeg života.

Ulazim lagano, s noge na nogu, jednu pred drugu. Hrpa ljudi koje vidim prvi put. Okreću se i gledaju. Odmjeravaju. Skidaju pogledom. Ljubazno se predstavljaju. Zanimaju se za tebe. Soba puna alkohola i dima. I svi oni žele samo jedno.

Ne kažem da sam najmoralnija osoba na svijetu. Prođeš u životu sranja koja te postepeno izgrađuju. Ja sam možda prošla i previše. Iskustvo se činilo toliko zanimljivim da nisam čekala da se situacije stvore same od sebe. Eh, zato sada znam koje stvari cijenim. Isto tako, znam da drugi ipak čekaju prilike na iskustvo te one dođu malo kasnije. Također poštujem. Nismo svi isto hrabri ni isto jaki. Nekima oporavci od loših iskustava traju dugo ili duže. Ja sam često faze oporavka liječila novim sranjima. Zareda se toliko toga da ti od života ispadne koncentrat. Bez razvodnjenog vremena prebolijevanja. Preboli u procesu i idi dalje. Samo koračaj i nemoj jebeno stati. Boli? Pa, jebemu, boli. Jednom će boljeti manje i doći će nove boli.

Valjda je najveća zabluda bila kako će jednom biti lakše. Ma neće, al očvrsneš, i tuga ti više nije toliko nepoznata. Najteže je prvi put. Najviše se bojimo. I da, misliš kako nema smisla, i razmišljaš o nejbezbolnijem načinu, ali i on bi bio prvi put i opet se bojiš. I plačeš jedno vrijeme od neznanja i nemoći, hrpe neuspjeha i zbunjenosti. A onda te pogodi ponovo i one stvari od prije više se ne čine toliko teškima ni važnima.
Kad toliko riskiraš, svoj život i nošenje s problemima, razne načine.. cijeniš trenutke bez turbulencija, cijeniš ljude koji ih ne uzrokuju. Cijeniš, jer nisi sam i jedini koji vječito mora spašavati sebe.