Ali neću ti pisati o prioritetima. Koja je suprotnost prioritetu? Zadnja rupa na svirali?

E, pisat ću ti o zadnjoj, posljednjoj, bespotrebnoj, nevažnoj i sporednoj rupi na jebenoj fruli.
Nekako, to se događa kada te uzimaju zdravo za gotovo, a znaš zašto? Zato jer si jebeno uvijek tu. Jer se ne ljutiš. Pa, i ne ljutiš se, tužan si, razočaran i svjestan svoje neprioritetnosti. Jer opraštaš bez da ti netko kaže oprosti. Jer prelaziš preko svega i samog sebe, ono, gaziš se i puštaš da te drugi gaze. Jer jedeš govna i govoriš da ti je fino. Pa kako će te netko i poštovat kad si jebeni lažljivac? Jebeni pristojni lažljivac. Jebeni kreten kojem je stalo do tuđih mišljenja. Jebeno govno koje se boji čuti u facu kako je nebitan. I čuva ono bitno u sebi šutnjom i gozbajući u govnima.
Znaš kako takvi prođu u životu? Kao, "ono si što jedeš".

Ali, nije da se ne ljutiš uopće..
Nije da voliš imat jebene otiske brojeva cipela na čelu..
i nije da ti je fino..

Ljutiš se na sebe.. i od jebenog nerazumijevanja tuđeg ponašanja. Možda bi nešto i rekao, ali.. nema smisla. Ljudi obično koriste napad kao obranu i to nekako uvijek prolazi. Ha drito, pa nisu valjda ludi da gledaju kako ih netko mlati i smiju se. Stvarno malo tko će priznati da je pogriješio, ali to je do neke emocionalne zrelosti, jebem ti emocionalnu zrelost.