Dan je jednostavno odvratan.

Jučer sam gledala film o curki koja je bila primorana zaći u vode prostitucije kako bi preživjela.Mlada, a proživjela cijeli svoj život do punoljetnosti. Novac, droga, stari debeli kreteni puni para, kurvanje za bolji život ili život uopće. Problemi s majkom, problemi s dečkom, problemi s maminim dečkom. I nekako sve što je imala, bila je ona sama. Na kraju se ubila. Prerezala žile u kadi i umrla sama sa sobom, u jebenoj krvavoj vodi.

Ali, to nekako svi radimo. Samo malo manje doslovno. Kurvamo se za bolji život ili život uopće. Prodajemo sebe jer to jedino imamo. Zato i kažu, ulaži u sebe da imaš neki kurac ovom svijetu za ponuditi. I na kraju svega, na kraju dana umireš u posljedicama takvog života.

I tako, za svoj trud često dobijemo fake naušnice, fake osmjehe ili fake istinu. A to kaj si bio jebeno silovan za to, i nije toliko bitno.



Odmaknimo se malo od kurvanja i boljeg života.

Ulazim lagano, s noge na nogu, jednu pred drugu. Hrpa ljudi koje vidim prvi put. Okreću se i gledaju. Odmjeravaju. Skidaju pogledom. Ljubazno se predstavljaju. Zanimaju se za tebe. Soba puna alkohola i dima. I svi oni žele samo jedno.

Ne kažem da sam najmoralnija osoba na svijetu. Prođeš u životu sranja koja te postepeno izgrađuju. Ja sam možda prošla i previše. Iskustvo se činilo toliko zanimljivim da nisam čekala da se situacije stvore same od sebe. Eh, zato sada znam koje stvari cijenim. Isto tako, znam da drugi ipak čekaju prilike na iskustvo te one dođu malo kasnije. Također poštujem. Nismo svi isto hrabri ni isto jaki. Nekima oporavci od loših iskustava traju dugo ili duže. Ja sam često faze oporavka liječila novim sranjima. Zareda se toliko toga da ti od života ispadne koncentrat. Bez razvodnjenog vremena prebolijevanja. Preboli u procesu i idi dalje. Samo koračaj i nemoj jebeno stati. Boli? Pa, jebemu, boli. Jednom će boljeti manje i doći će nove boli.

Valjda je najveća zabluda bila kako će jednom biti lakše. Ma neće, al očvrsneš, i tuga ti više nije toliko nepoznata. Najteže je prvi put. Najviše se bojimo. I da, misliš kako nema smisla, i razmišljaš o nejbezbolnijem načinu, ali i on bi bio prvi put i opet se bojiš. I plačeš jedno vrijeme od neznanja i nemoći, hrpe neuspjeha i zbunjenosti. A onda te pogodi ponovo i one stvari od prije više se ne čine toliko teškima ni važnima.
Kad toliko riskiraš, svoj život i nošenje s problemima, razne načine.. cijeniš trenutke bez turbulencija, cijeniš ljude koji ih ne uzrokuju. Cijeniš, jer nisi sam i jedini koji vječito mora spašavati sebe.