Pa, i to je neki početak. Znaš što želiš kada to doživiš, kad osjetiš neku jebenu ugodu pri tome, pri pomisli na to, kad djeluje ispravno. Nije teško. Teško je životu davati komande i očekivati taj očekivani ishod. Život ima neke lude načine da ti dokaže da neće biti onako kako želiš. I nekako odbijam "željeti",i nastavljam sanjati o ljepoti koja bi se mogla dogoditi. Lakše je znati što ne želiš, ako nisi sretan. Tad znaš da to ne želiš, a da znaš kako to promijeniti, vjerojatno bi to već učinio.. ali ne znaš, ne znaš što zapravo želiš, ali znaš da ovo, nije to..

Shvati to kao neku vrstu zatočeništva. Svi pokušavamo pobjeći, izaći iz tuga, vrtimo se u krug, sudaramo jedni s drugima i shvaćamo kako oni imaju svoje tuge od kojih biježe te im zato ne želimo stajati na putu. Čak jebeni mravci nose jebene grančice u istom smjeru. Koji je nama kurac? Šta je toliko teško shvatiti da unutar kruga možeš pronaći svoj ključ, a ujedno to i biti?

Jebem ti ljudsku glupost..