Volim, sjesti pred komp, upaliti neku muziku, natociti čašu vina i zapaliti cigaretu. Onda priče kreću..

Nesigurnost je još uvijek tu.. pitam se hoće li ikada otići..

Ali znaš, ne sjećam se kada sam se zadnji puta izvalila na travu i uživala u suncu.. Odlučila sam riješiti se svakog stresa.. al stresno mi neki put bude samo disat. Ma reko, ko ga jebe, makar iluzija, laž, pretvaranje ili neka druga vrsta zablude, ako sam zbog nje sretna, ko ga jebe. Počinje ljeto, topliji dani. Pokušavam potisnuti stvari koje su me povrijedile i pitam se mogu li funkcionirati s tim. Pa, dat ću priliku i tome. Kada kišni dani prođu, kišu i lokve više ne vidiš, ali ne zaboraviš u koju si lokvu upao i gdje te neki auto pošpricao.
Nemam ideja, zapravo sam saamo htjela proičitiati neke starije postove da vidim kako je s vremenom to izgledalo. Sretna sam, nekako mi se činilo da se isplati čekati..

Pa, i to je neki početak. Znaš što želiš kada to doživiš, kad osjetiš neku jebenu ugodu pri tome, pri pomisli na to, kad djeluje ispravno. Nije teško. Teško je životu davati komande i očekivati taj očekivani ishod. Život ima neke lude načine da ti dokaže da neće biti onako kako želiš. I nekako odbijam "željeti",i nastavljam sanjati o ljepoti koja bi se mogla dogoditi. Lakše je znati što ne želiš, ako nisi sretan. Tad znaš da to ne želiš, a da znaš kako to promijeniti, vjerojatno bi to već učinio.. ali ne znaš, ne znaš što zapravo želiš, ali znaš da ovo, nije to..

Shvati to kao neku vrstu zatočeništva. Svi pokušavamo pobjeći, izaći iz tuga, vrtimo se u krug, sudaramo jedni s drugima i shvaćamo kako oni imaju svoje tuge od kojih biježe te im zato ne želimo stajati na putu. Čak jebeni mravci nose jebene grančice u istom smjeru. Koji je nama kurac? Šta je toliko teško shvatiti da unutar kruga možeš pronaći svoj ključ, a ujedno to i biti?

Jebem ti ljudsku glupost..

I pun mi je kurac! Znaš koja je razlika među nama? Što se vi volite, a mi ne, i možda nikad ni nećemo. I ja sam ovdje, a znam da ga nikad neću imati, i ponižavam se dijeleći ga naočigled, sebi pred očima i dajem se drugome dok gledam samo njega. Rekli su mi da život nije fer, da moraš napraviti neke kompromise.. za koji kurac?! Kao da sam u nekoj priči koja nije moja, još manje naša, u kojoj ti dajem sve i gledam kako te sve manje imam..
Smatrala sam glupim igricama s izazivanjem osječaja jer realno, ti možeš postići da se netko osjeća loše, prevareno, poniženo, ali zašto bih ti to htjela.. da shvatiš da ti je stalo?
Mislim da ima i drugačijih načina dokazivanja, a ako te moram tjerati na to i praviti od sebe lošiju osobu nego što jesam da ne bih i sama bila povrijeđena.. jebeš život! Jebeš život takav!