• Jednom sam se smijala, znas. Smijala kao da tuga ne postoji i kao da su se oni sati i dani dogadali nekom drugom. Rekla sam, nevazno je. Sve je bilo nevazno i sve i je nevazno kada si sretan.. zamisljenog pogleda, ma kakav je to jebeni pogled, pitam se je li se i ta sreca dogadala nekom drugom..
I ono sto mi je ostalo, sto me vjerno cekalo je ona ista hrpa tuge od prije i samo sjecanje. I tesko je biti u trenutku kada se mislima neprestano vracas u ono sto vise nije. I kasnis na dogovore i ne cujes pitanja i sve nekako prolazi jer nisi ovdje. A ja silom zelim da se ta sreca vrati. ''Sama odlucujes hoces li se smijati ili ne'' ako se smijem ne znaci da sam sretna. To je ona davno naucena grimasa kako bi te ostavili bez pitanja sto nije uredu.
Najlakse se napiti i tvrditi kako je ta slabost od teskog podnosenja alkohola. Lako je skupiti hrabrost tada i reci ''ma bila sam pijana''. Lako, biti cudan i usporen jer si pijan.. al tada se samo pogled zamuti.. i koracam prema svjetlima, vidim siluete.. prolazim pored njih, i dalje se sjecam, vrlo jasno.. i zasto se ta jebena sjecanja ne zamute?? Shvatim koliko su nestabilna?? Koliko mi stete??
Pijes da zaboravis, a tada je sve samo intenzivnije! I pokusavas sve jer ai jebwno hrabar i lud i pijan pa je to opravdanje za hrpu bezuspjeanih pokusaja da ti bude lakse.