Naravno da se sjetim starih, nekad davno smisljanih planova. Stvari o kojima smo sanjali, onoga kako smo se osjecali, onog sto smo osjecali. Sjetim se kako je lijepo bilo, i ne znam bih li se smijala ili plakala. Nedostaje mi. Sjecam se kada sam rekla kako cu iduci tjedan dovesti svoju macku k tebi da se igra s tvojom, a ti si me gledao kao da bi mi dopustio sve na svijetu. Pricali smo kako cemo zajedno na trcanje jer smo debeli, sada idemo u dvije razlicite teretane.. sjecam se kad smo zajedno gledali nebo kao dvoje zaljubljenih klinaca, a to nebo je bilo posvuda.. ponekad i u nasim ocima.. sjecam se i one srijede kada smo trebali ici u kino.. iako ga ne volim, voljela sam cinjenicu da gledamo iste stvari. Znam da te gubim i da se gubimo.. ili nas nikada nije ni bilo..
Naravno da se sjetim tih davnih i zaboravljenih planova, ali nekako vise nisu ni bitni. I tako je sve bilo bez plana.. nekako je i ostalo iako sam tako zeljela biti dio tvog plana, biti ti u planu, biti ti rjesenje, izlaz, poziv.. htjela sam ti biti sve.

Sada se zaticem ponovo u masi sretnih i raspjevanih ljudi cije pjesme ne cujem, i mislim o tebi.. o nama.. o planovima.. o onome sto smo mogli, a nismo. I cekam da me netko pita sa vec spremnim odgovorom na svako pitanje.. fali mi..

I noc je hladna, i prsti su hladni.. a sjecam se ljeta.. sjecam se plicaka i zagrljaja dok su nas valovi pljuskali.. i uvijek je bilo smijesno.. i sve je bilo smijesno i uvijek smo se smijali.. znas li koliko sam tuzna sada? Sjecanja na sretne dane obicno djeluju tako.. ratuzuju.. i odbijam biti sretna s nekim drugim.. jer volim dodir tvoje koze pod prstima, sarati vijuge i krugove na tvojim prsima.. volim pogled u tvoje nebo.. volim te zagrliti kao da nikada neces otici.. lagano te stisnuti da me osjetis.. da sam ovdje, da iako njezno i lagano ipak te ne dam nikome. Voljela sam misao kako sam tvoja i da si moj.. ti ocito nisi..

Pa, razlozi najvecih odlazaka su ruzne boje koje dobijes preklapanjem. Razlozi najvecih i najtezih odlazaka, nekompatibilnosti.. tvoj svijet i moj podosta se razlikuju.. iako mi se nas svidao, bio savrsen, ti nisi htio da nas kao takav postoji. Tesko je, ali otici cu.. zivot su odlasci i dolasci.. pruga, stanice i mnostvo lica.. boli, sjecanje na propale planove.. i oprosti, ali.. ne zelim biti propali plan..