Znas, mi smo se ipak nasli. Iako mozda nekad pomislismo ''bolje da nikad nismo''.
Ja sam takva, tjeram od sebe ljude koji mi daju razloga za sumnju. Ne sumnju kao kada ti sumnjas da sam bila vani kad sam rekla da spavam. Sumnju da neces ostati. Vjeruj mi. Trudila sam se stvarno.. kako bi zadrzala obrise onoga sto si mi nekada značio.. kao da je vječnost prosla. Ali to vise nisi ti.. nekada sam te gledala sa davno izgubljenim sjajem u ocima.. nekada te se nisam mogla nagledati.. a tvoje oci.. probijale su sve zidove. neopisiva je bila ipak ta privlačnost i mjesta na koja smo znali odlutati zajedno mislima.. vrijeme je prolazilo. Sati, noci.. mi smo ostajali.. htjela sam te uz sebe, u sebi.. način na koji si me uzimao svaki puta.. ali ono sto je ipak bilo iznad svega toga bila je želja. Brzo sam gubila kontrolu.. bio je dovoljan doslovno jedan pogled da popustim.. nisam sigurna jesam li ikad ikoga toliko zeljela. Toliko često, nestrpljivo, intenzivno.. gubila sam razum.. mislim da rijetko nademo nekoga tko nam toliko odgovara. Cije tijelo moje toliko prihvaca i zeli svaki put sve vise, dublje i jace.. gotovo da bih te pustila da me ubijes tako..

Falis mi.. poželim ti se javiti iako znam da necu.. fali mi ta nasa tjelesna komunikacija.. tren kada sve izmiče, a ja trebam cvrst oslonac pa zabijam nokte u siceve auta i tvoju kozu.. provala tekucih emocija koje mi se slijevaju niz noge, tvoje ruke.. prskaju po trbuhu i donose neopisivu srecu i olaksanje.. i ta cigareta, dim koji nas obavlja i siri se zrakom..
Gledala sam nebo i mislila da sam tamo, tako blizu da mislim kako mogu dotaknuti zvijezde.. moje vrelo tijelo na hladnom vjetru koji mi mrsi kosu.. ti ju primas i povlačiš prema iza.. i gledam nebo.. dok se gubis duboko u meni.. i sastajemo se ponovo negdje daleko odavdje..
Zajednička jutra, prve kave i cigarete..
Ta sloboda sa viskom stvari u mojoj torbi.. setala sam pored tebe poslusno i smijali se svima koji bi me pogledali takvu.. rascupanu, sa jucerasnjom sminkom, bez grudnjaka i gacica.. a ja sam bila tvoja.. bila

A opet.. kao da nicega nije ni bilo.. i opet sam sama.. i opet gubim dane, mislim o tebi, odlazim na posao, gledam sretne parove i mislim kako bi bilo lijepo.. mozda.. mozda i ne.. mozda nismo svi za ljubav.. mozda ju vidimo u drugacijim oblicima..

Ali žao mi je.. tebe.. ja ne znam voljeti, i shvaćam koliko te ubijam riječima.. ali želim biti tu za tebe iako ti je onda samo jos gore..

Ja ne znam voljeti.. iako sam htjela.. iako smo bili tako blizu.. bio si.. tako blizu..

Ja sam takva. Pomalo izgubljena, pomalo odsutna, pomalo uvijek negdje drugdje jer ovdje ne pripadam. Jebiga, prihvati to ili nemoj. Sa mnom nije nista krivo, jednostavno tako živim, preživljavam.. jebiga, nekako ide.Poprilično je teško, ali naučila sam veseliti se sa svakim novim danom. Neki nešto donesu, drugi odnesu.. ali to je tako. Stvari trebaš prihvatiti. Ljude trebaš prihvatiti. Inaće ispadaš budala koja želi promijeniti svijet.. nemaš pojma koliko se on mijenja kada stvari prihvatiš takvima kakve jesu. Lakše je.. Nastojiš razumjeti..Ma sve možeš razumjeti.. i znaš šta je najljepše, smijati se onima koji to ne mogu.. koji se čude ko pura dreku. haha uopće ne znam od kuda taj izraz. Pokušavaju utjecati na tebe i govoriti što trebaš, a što ne.. i ti samo reci da su u pravu i misli svoje. Štedi se za neka stvarno loša vremena. Uživaj s onima s kojima ti je lijepo i ne daj to ni za što. Ponovo učim živjeti.. jebiga, prijelazna razdoblja, vrijeme je da se uozbiljim. i, većinom.. moja pretjerana briga nije zbog toga što me briga već zato što sam jebeno suosjećajna i želim da svi uvijek imaju barem nekoga kome je dovoljno stalo makar da pita. Znaš, dragi mi je jednom rekao da sam čudovište, da imam prekidač za osjećaje i da ga mogu uključiti i isključiti kako želim. Možda, ali to je ono svjetlo koje vidiš sa ulice.. ne znaš koliko svijeća gori u mojoj sobi, u meni.. njega sam najmanje htjela povrijediti.. i znaš, još me boli.. za njega, nekako, nij jedan prekidač nije bio taj koji će ga ugasiti.. ali morala sam otići.. ahh.. često trebam, ali ostajem zbog drugiih.. lijepo je vidjeti sreću.. makar i nije tvoja.. ako voliš pse, voliš ih i ako nisu tvoji.. :)

Bolesna sam, znaš..

Moram pobjeći.. išuljati se, da me ne vide, ne čuju.. najbolje je nestati bez riječi i objašnjenja.. jer riječi su izvor svakog nesporazuma..