Ja sam takva. Pomalo izgubljena, pomalo odsutna, pomalo uvijek negdje drugdje jer ovdje ne pripadam. Jebiga, prihvati to ili nemoj. Sa mnom nije nista krivo, jednostavno tako živim, preživljavam.. jebiga, nekako ide.Poprilično je teško, ali naučila sam veseliti se sa svakim novim danom. Neki nešto donesu, drugi odnesu.. ali to je tako. Stvari trebaš prihvatiti. Ljude trebaš prihvatiti. Inaće ispadaš budala koja želi promijeniti svijet.. nemaš pojma koliko se on mijenja kada stvari prihvatiš takvima kakve jesu. Lakše je.. Nastojiš razumjeti..Ma sve možeš razumjeti.. i znaš šta je najljepše, smijati se onima koji to ne mogu.. koji se čude ko pura dreku. haha uopće ne znam od kuda taj izraz. Pokušavaju utjecati na tebe i govoriti što trebaš, a što ne.. i ti samo reci da su u pravu i misli svoje. Štedi se za neka stvarno loša vremena. Uživaj s onima s kojima ti je lijepo i ne daj to ni za što. Ponovo učim živjeti.. jebiga, prijelazna razdoblja, vrijeme je da se uozbiljim. i, većinom.. moja pretjerana briga nije zbog toga što me briga već zato što sam jebeno suosjećajna i želim da svi uvijek imaju barem nekoga kome je dovoljno stalo makar da pita. Znaš, dragi mi je jednom rekao da sam čudovište, da imam prekidač za osjećaje i da ga mogu uključiti i isključiti kako želim. Možda, ali to je ono svjetlo koje vidiš sa ulice.. ne znaš koliko svijeća gori u mojoj sobi, u meni.. njega sam najmanje htjela povrijediti.. i znaš, još me boli.. za njega, nekako, nij jedan prekidač nije bio taj koji će ga ugasiti.. ali morala sam otići.. ahh.. često trebam, ali ostajem zbog drugiih.. lijepo je vidjeti sreću.. makar i nije tvoja.. ako voliš pse, voliš ih i ako nisu tvoji.. :)

Bolesna sam, znaš..

Moram pobjeći.. išuljati se, da me ne vide, ne čuju.. najbolje je nestati bez riječi i objašnjenja.. jer riječi su izvor svakog nesporazuma..