Znas, mi smo se ipak nasli. Iako mozda nekad pomislismo ''bolje da nikad nismo''.
Ja sam takva, tjeram od sebe ljude koji mi daju razloga za sumnju. Ne sumnju kao kada ti sumnjas da sam bila vani kad sam rekla da spavam. Sumnju da neces ostati. Vjeruj mi. Trudila sam se stvarno.. kako bi zadrzala obrise onoga sto si mi nekada značio.. kao da je vječnost prosla. Ali to vise nisi ti.. nekada sam te gledala sa davno izgubljenim sjajem u ocima.. nekada te se nisam mogla nagledati.. a tvoje oci.. probijale su sve zidove. neopisiva je bila ipak ta privlačnost i mjesta na koja smo znali odlutati zajedno mislima.. vrijeme je prolazilo. Sati, noci.. mi smo ostajali.. htjela sam te uz sebe, u sebi.. način na koji si me uzimao svaki puta.. ali ono sto je ipak bilo iznad svega toga bila je želja. Brzo sam gubila kontrolu.. bio je dovoljan doslovno jedan pogled da popustim.. nisam sigurna jesam li ikad ikoga toliko zeljela. Toliko često, nestrpljivo, intenzivno.. gubila sam razum.. mislim da rijetko nademo nekoga tko nam toliko odgovara. Cije tijelo moje toliko prihvaca i zeli svaki put sve vise, dublje i jace.. gotovo da bih te pustila da me ubijes tako..
Falis mi.. poželim ti se javiti iako znam da necu.. fali mi ta nasa tjelesna komunikacija.. tren kada sve izmiče, a ja trebam cvrst oslonac pa zabijam nokte u siceve auta i tvoju kozu.. provala tekucih emocija koje mi se slijevaju niz noge, tvoje ruke.. prskaju po trbuhu i donose neopisivu srecu i olaksanje.. i ta cigareta, dim koji nas obavlja i siri se zrakom..
Gledala sam nebo i mislila da sam tamo, tako blizu da mislim kako mogu dotaknuti zvijezde.. moje vrelo tijelo na hladnom vjetru koji mi mrsi kosu.. ti ju primas i povlačiš prema iza.. i gledam nebo.. dok se gubis duboko u meni.. i sastajemo se ponovo negdje daleko odavdje..
Zajednička jutra, prve kave i cigarete..
Ta sloboda sa viskom stvari u mojoj torbi.. setala sam pored tebe poslusno i smijali se svima koji bi me pogledali takvu.. rascupanu, sa jucerasnjom sminkom, bez grudnjaka i gacica.. a ja sam bila tvoja.. bila
A opet.. kao da nicega nije ni bilo.. i opet sam sama.. i opet gubim dane, mislim o tebi, odlazim na posao, gledam sretne parove i mislim kako bi bilo lijepo.. mozda.. mozda i ne.. mozda nismo svi za ljubav.. mozda ju vidimo u drugacijim oblicima..
Ali žao mi je.. tebe.. ja ne znam voljeti, i shvaćam koliko te ubijam riječima.. ali želim biti tu za tebe iako ti je onda samo jos gore..
Ja ne znam voljeti.. iako sam htjela.. iako smo bili tako blizu.. bio si.. tako blizu..
Post je objavljen 26.05.2017. u 20:48 sati.