Znas kako je pokusati preboljeti nekoga tko je jos uvijek ovdje? Odvratno! Uvjeravas samog sebe da je los za tebe i kako bi ti bolje bilo bez njega. Kako te njegova prisutnost boli, a ne prisutnost je gotovo neizdrziva. Glumis sam sebi prijatelja, jer nemas koga drugoga da ti kaze, a ni sam nisi siguran zeli li ti "prijatelj" dobro ili te zeli povrijediti jer je i sam vec povrijedjen. Koji kurac? Tjeras nekog od sebe jer te strah da ce te napustiti i zato bjezis...pokusavas manipulirati samim sobom, stvaras nekog objektivnog sebe... no i dalje te vesele poruke... iako u njima nastojis vidjeti skrivene namjere, odbijanje i razviti mrznju. Zapravo, znam da sto dalje, povrijedjivat ce me sve vise. Znam da ce otici, a kada se to desi zelim mu hladne glave zahvaliti i pozeljeti svu srecu. Za mene je vec na neki nacin gotovo.
Bolje nemati nikakva ocekivanja pa se ugodno iznenaditi ili makar, ne iznanaditi se neugodno.