''Idemo se zaljubiti onda'' rekao mi je 31.03.2016. Tesko je nakon tolikog davanja sebe, emocija uopce znati jesi li spreman ponovo dati nekome sve. Nekako normalno dode ta opreznost, ali to nije opreznost u smislu sumnje i u smislu odbijanja.. vec straha od ponovne povrijedenosti. Lijepo je osjetiti prepustanje s druge strane i osjecaj da ti netko vjeruje. Ono kada kocnice popustaju i kada ti je svejedno sto ce drugi reci. Lijepo je ponovo osjetiti zelju za nekime.. lijepo je graditi odnos i upozavati nekoga kroz njega.. rekao je da ga je strah zaljubiti se jer ce onda mnogo teze pasti taj prekid.. ali nije da razmislja da prekine vec sada.. nekako uvijek mislim da se dobre stvari ne dogadaju meni.  I zato bjezim iz realnosti u neke iluzije koje se doimaju realnijima.. jer tada je iluzija u mojoj glavi, a u realnosti i dalje stojim bez pomaka i patim... sto mi je puno prihvatljivije