Treba mi sanjar, brutalno realan.. koji ce mi pricati.. kojem nista nece biti nemoguce.. koji ce me upoznavati sa vec poznatim mjestima.. koji ce me voditi tim istim mjestima, a meni nece biti bitno gdje sam. Kojemu ce moje slike biti pred ocima kad me nema. Koji ce moj parfem osjetiti u jezivim sivim prolazima napustenih starih ulica dalekih gradova u kojima nikad nismo bili.. koji ce me osjecati.. moje bice.. moj puls.. koji ce me pogledati u oci i znati da nesto nije u redu. Hocu da mi prica gdje cemo biti sutra.. Hocu da mi prica gdje cemo biti za deset  godina.. zajedno naravno..
Hocu da sutimo.. i upijamo jedno drugo.. slusajuci udahe.. zmireci.. spajajuci se..
Koji ce razumjeti kada zelim pobjeci.. i stvoriti sav prostor svijeta za to.. ''kamo zelis? Sve mozemo zajedno..'' ciji ce dodir smirivati sve potrese u meni. Koji ce se moci nositi sa mnom ovakvom, ludom i promjenjivom, nestalnom i nesigurnom..