Gradevine ostaju, mi prolazimo

09 siječanj 2017

Pri povratku, gledala sam kroz mutma, zamagljena prozorska stakla autobusa. Prometni znakovi i suprotnom smjeru sto su brzo prolazili i svjetla automobila koja su se primicala. Bio je mrak. Bila je noc. Tuzna i hladna.. tuneli.. jedan za drugim.. i film koji je gorio na sredisnjem displeju. Ali ja sam zmirila zadrzavanuci onu toplinu.. povremeno se vracala u stvarnost podsjecajuci se da su stvari prolazne, da je vrijeme nezaustavljivo i da ljepota traje samo dok je mlada..
Znala sam da nema povratka.. znala sam to. Zazmirila..
On sada sjedi pokraj mene.. vracamo se sa trodnevnog puta iz Toscane, iz Italije. Ovo je jdan od onih vikenda kada cu reci da ce mi biti neobicno leci veceras u krevet bez njega. Prazan, hladan.. usamljen.. kao i ja.. volim jutra s njim.. volim se probuditi i znati da je ovdje.
Mogla bih beskonacno gubiti dane izlezavajuci se u krevetu. Gledati na sat i reci bas me briga.. a sada hladno staklo pod mojim prstima dok naslonjene glave na prozor pokusavam zaspati.
Razmisljam.. njegov dodir.. pogled.. sve u meni budi neku zaspalu mene koju sam oducila vise ne buditi. ponovno biti otvorena za sve povrede..
Lijepi trenutci ponekad razbijaju te zidove, zelim ga.. ali strah me.. nikad ni nece biti dovoljno njega.  A situacija nije za ne znam kakvo vezanje.. ugodno mi je s njim, smijem se.. i nije me briga sto drugi kazu.
Hodali smo drzeci se za ruke kroz gradove i mjesta na kojima sam prvi put.. otkrivam ih zajedno s njim i nije me strah nepoznatog.. znam da se gubim u njima.. u njemu..
Crno vino i hodanje po oblacima.. ne doticanje stvarnosti jer me se ne tice.
Podsjeca na nesto sto bih mogla voljeti.. osjecam kako me obuzima,zaokuplja.. misli, osjecaji, topline..
U trenutku zelim pobjeci, ali ostajem..
Zelim ga.. u sebi.. fizicki i emotivno.. zelim ga stalno, zelim ga za sebe.. sebicno..
Zelim ga osjetiti.. na svaki nacin.. dodir moje duse.. moje unutrasnjosti.. moje koze.. da usnama klizi mojim tijelom.. da znam da sam dovoljna.. da sam sigurna..
Ne zelim mu se otvoriti.. ne zelim ponovo biti.. ranjiva.. zaljubljena.. iako jesam.. i nije svjestan koliko je malo potrebno da me povrijedi, unisti.. vjerujem mu iako sam toga svjesna.. tako dobro svjesna.. i dalje.. tako oprezna..

<< Arhiva >>