Jebeno čudovište. Sjedim na krevetu i gledam ispred sebe. Spuštam pogled na svoje mršave ruke.. Izudarane, crvene zglobove na prstima.. svoje nokte.. i sitne ožiljke..Kliznem pogledom dalje.. odvratna sam.. gadim se sama sebi.. želim i priželjkujem tu prazninu, a ja sam debela! Ja sam odvratno debela i to svi vide! Više se ne mogu sakriti iza svoje kose, iza preširokih majica.. skrivati svoj prekrasan kavez duše, to biće koje izbija kroz kožu.. dotaknuti svoj trbuh i osjetiti je.. prazninu.. vrtoglavicu.. spavala sam tako malo jer nisam mogla.. i nije čudovište ta odvratna debela osoba, čudovište su njene misli, koje ju žele uništiti. Iako sretna, tada nisam bila zdrava i sjećam se suza prolivenih nad svom tom ukusnom hranom koja mi se gadila.. nisam mogla jesti.. često sam gubila svijest i nerjetko se osjećala slabo.. ali tad, kao da sam letjela.. koraci su bili tako laki. Znaš, pobijedila sam tu predanoreksičnu fazu i sad sam nesretna i gadim se sama sebi.. Toliko da nekada mislima posežem prema odluci da ću prestati jest ponovo. Da ću početi pušit ponovo, pit velike količine alkohola jer je upotpunjavao osjećaj isprazne omamljenosti. I onda se svijet okreće, soba se okreće, sve je nestvarno i ja se smijem i osjećam se jadno,, isprano, isprazno i sretno. I poželim ponovo hodati, kilometrima, i izmicati svemu što bi me moglo duže zadržati. Biti na putu, biti neuhvatljiva. I živjeti od čiste ljubavi prema svijetu. i onome što jesam. Odreknuti se svake ovisnosti i biti ovisna samo o osječaju koji donose različita sredstva, osječaj da sam živa.. a ne ovako, kotrljam ovu jebenu bačvu polomljenih, nespojivih dijelova kao jebeni sizif. Iako ne želim, ponovo biti bolesna, ponovo plakati, nekako je upravo to ono što nekako priželjkujem. Tada, je ljubav bila mrtva, ja samju ubila.. jer toliko prazna, nisam ni mogla osječati nešto više samo od činjenice da sam živa.

Hvala vam svima jebeni, usrani poremečeni gadovi na svim tim krasnim riječima zbog kojih se želim ubit. Jer vi ne shvaćate! Budale! Jadni ste i nezadovoljni svojim jadnim životima pa se zanimate mojim? Hvala vam na tome što ste mi umjesto jebene podrške priuštili da se osjećam ovako, kao jebeno čudovište, i boli me kurac hoće li vam bit žao zbog tog jednog dana, shvaćaš li da sam svakog dana sve manje bitna ja i da me ta želja za osječajem počinje ponovo toliko intenzivno prožimati da ću se jednog dana potpuno prepustiti.. volim to.. volim kad sam prazna.. tada ja odlučujem, a ne neka jebena potreba.. Jebite se! Sve ste sjebali..

Neki puta se desi da te neki nepoznati, ali ugodan osjecaj tjera da napravis odredenu glupost koja nema veze s razumom, nema veze s pamecu, nema veze sa mogucnostima, uvjetima, nema veze s vremenom.. jednostavno nades nacin. Dogodi se da te neka nesvjesna, podsvjesna, ali sasvim svjesna zelja vodi u odredenom smjeru koji je jedini ispravan bas iz razloga sto ti tako zelis. Ljudi ne bi smjeli zanemarivati svoje zelje.. Otisla sam u Ljubljanu s prijateljem.. morala sam ih vidjeti.. njih dvojicu.. nisam bila sigurna kojeg vise zelim. Kada smo trebali krenuti prema doma, rekao je zasto vec.. idemo do susjeda da te iskoristim jos malo.. drzao me.. rukom doticao i mazio moje lice, odmicao mi kosu sa lica i ociju.. gledao me u oci.. prodorno.. plesali smo, nasi nosevi bili su prislonjeni jedan o drugi.. smirio bi se i krenuo usnama prema mojim.  Nisam znala trebam li mu se vec dati. Htjela sam odgadati taj poljubac sto duze jer sam ga toliko zeljela.. suzdrzavala samu sebe.. vodio me, naglo sam okretala glavu u desno.. zmireci.. izbjegavajuci njegov pogled i usne.. osmjehivala se da zna da ga zelim, ali ne jos. Primao je moj vrat.. i klizio mojim mokrim ledima.. izvijala sam se kako me vodio.. prsima prislonjena na njegova.. znao me kao slucajno, neprimjetno dotaknuti.. okrenuti me ledima njemu.. drzao je moje bokove i pomicao ih.. bila sam njegova marioneta.. ponovo blizu, sasvim blizu.. osjecam njegov dah i disanje.. lagano otvaram usta.. i plesemo u trenutku prije poljupca.. stalno u tom trenutku.. u kojem ga zelim najvise.. slucajno me okrzne usnama i brzo promjeni smjer.. kao ljut sto nismo uspjeli u svojoj igrici.. osjecala sam ga medu nogama.. dodirivala ga svojima, stalno.. kako ga zelim.. jednom rukom drzi me za lice i palcem prelazi preko obraza.. gleda me.. osjetim to.. ali ja zmirim i cekam da prekine tu igricu.. plesemo dalje.. nadopunjujemo se.. ispreplicemo.. bez rijeci.. osjecamo prostor i dio smo njega u bezvremenskom stanju u kojem ne postoji poslije.. ne postoji moj decko.. postoji hrpa drugih ljudi oko nas zbog kojih moramo biti oprezni i misliti kako se ne vidi kako se sevimo pred svima na plesnom podiju.. njezno me prima za lice i primice sebi.. osjecam njegove usne na mojima i njezni, kratki i neprimjetan poljubac.. i plesemo dalje.. vrtimo se.. rukama klizi mojim tijelom i otima mi necujne uzdahe pune zelje.. mokra.. stavljam ruku blizu njegovog dzepa na trapericama.. klizim njegovim rukama po svom tijelu.. gledam ga kako mi se smije.. mice mi mokre pramenove kose s lice.. drzi moju ruku sebi na prsima.. prstima prolazi malo ispod ruba moje majice.. kao da mirujemo, a sve oko nas prolazi kao da sve stoji, a mi plesemo.. odmice me i primice u valovima moga tijela.. i doticem ga kako me primice.. tako je svjestan mene..
Moram ici.. cvrsto ga zagrlim nastojeci zadrati taj osjecaj sto duze.. njegov miris.. njegov dodir, njegov pogled.. ne pusta me.. drzi me crsto uz sebe.. a ja.. moram ici