Neki puta se desi da te neki nepoznati, ali ugodan osjecaj tjera da napravis odredenu glupost koja nema veze s razumom, nema veze s pamecu, nema veze sa mogucnostima, uvjetima, nema veze s vremenom.. jednostavno nades nacin. Dogodi se da te neka nesvjesna, podsvjesna, ali sasvim svjesna zelja vodi u odredenom smjeru koji je jedini ispravan bas iz razloga sto ti tako zelis. Ljudi ne bi smjeli zanemarivati svoje zelje.. Otisla sam u Ljubljanu s prijateljem.. morala sam ih vidjeti.. njih dvojicu.. nisam bila sigurna kojeg vise zelim. Kada smo trebali krenuti prema doma, rekao je zasto vec.. idemo do susjeda da te iskoristim jos malo.. drzao me.. rukom doticao i mazio moje lice, odmicao mi kosu sa lica i ociju.. gledao me u oci.. prodorno.. plesali smo, nasi nosevi bili su prislonjeni jedan o drugi.. smirio bi se i krenuo usnama prema mojim. Nisam znala trebam li mu se vec dati. Htjela sam odgadati taj poljubac sto duze jer sam ga toliko zeljela.. suzdrzavala samu sebe.. vodio me, naglo sam okretala glavu u desno.. zmireci.. izbjegavajuci njegov pogled i usne.. osmjehivala se da zna da ga zelim, ali ne jos. Primao je moj vrat.. i klizio mojim mokrim ledima.. izvijala sam se kako me vodio.. prsima prislonjena na njegova.. znao me kao slucajno, neprimjetno dotaknuti.. okrenuti me ledima njemu.. drzao je moje bokove i pomicao ih.. bila sam njegova marioneta.. ponovo blizu, sasvim blizu.. osjecam njegov dah i disanje.. lagano otvaram usta.. i plesemo u trenutku prije poljupca.. stalno u tom trenutku.. u kojem ga zelim najvise.. slucajno me okrzne usnama i brzo promjeni smjer.. kao ljut sto nismo uspjeli u svojoj igrici.. osjecala sam ga medu nogama.. dodirivala ga svojima, stalno.. kako ga zelim.. jednom rukom drzi me za lice i palcem prelazi preko obraza.. gleda me.. osjetim to.. ali ja zmirim i cekam da prekine tu igricu.. plesemo dalje.. nadopunjujemo se.. ispreplicemo.. bez rijeci.. osjecamo prostor i dio smo njega u bezvremenskom stanju u kojem ne postoji poslije.. ne postoji moj decko.. postoji hrpa drugih ljudi oko nas zbog kojih moramo biti oprezni i misliti kako se ne vidi kako se sevimo pred svima na plesnom podiju.. njezno me prima za lice i primice sebi.. osjecam njegove usne na mojima i njezni, kratki i neprimjetan poljubac.. i plesemo dalje.. vrtimo se.. rukama klizi mojim tijelom i otima mi necujne uzdahe pune zelje.. mokra.. stavljam ruku blizu njegovog dzepa na trapericama.. klizim njegovim rukama po svom tijelu.. gledam ga kako mi se smije.. mice mi mokre pramenove kose s lice.. drzi moju ruku sebi na prsima.. prstima prolazi malo ispod ruba moje majice.. kao da mirujemo, a sve oko nas prolazi kao da sve stoji, a mi plesemo.. odmice me i primice u valovima moga tijela.. i doticem ga kako me primice.. tako je svjestan mene..
Moram ici.. cvrsto ga zagrlim nastojeci zadrati taj osjecaj sto duze.. njegov miris.. njegov dodir, njegov pogled.. ne pusta me.. drzi me crsto uz sebe.. a ja.. moram ici
Taj dan sam letjela
05 studeni 2016komentiraj (0) * ispiši * #