Možda ljude užasava pojava novih ljudi. Njihovih dodira, pogleda. Oni su bijeg od stvarnosti. Neprestano zamišljam slučajan susret jednakih želja. Borbu pogleda i osmjeh onoga tko je izgubio. Zamišljam dodir koji se još nije ostvario. Dodir u nastajanju i onaj predosjećaj na koži dok ga dočekujem. Osjećaj polakog izluđivanja. Potpunog neznanca koji poznaje moje tijelo. Koji me želi. Želim biti mlada i neiskusna koju će sve naučiti. Želim da me dodiruje bez dodira, da klizi mojom maštom. Da samo stoji iza mene, da osjetim blizinu i toplinu njegova tijela.. da želim da me dotakne.. da taj dodir bude potpuna ekstaza kojia me dovodi do osjećaja ravnom orgazmu. I samo želim još.. On je odvratno nježan i grub i ne dopušta mi predviđanje onoga što će sljedeće biti. Drži me napetom, tjera da dugo držim dah, pruža olakšanje. Izaziva vrtoglavicu ugode.. Samo mi to radi, zauvijek.. Tvoja sam..U potpunom mraku ili prigušenom svjetlu gdje ću samo vidjeti tvoje obrise, upijati te svim osjetilima.. Gdje ćeš me držati nepomičnom.. prepuštam ti se.. Želim te u sebi.. Želim da polako prodireš u mene ostavljajući mjesta želji da te uvijek želim još. Želim da mi nasumično pokrivaš oči, prekrivaš usta, držiš ruke, odmičeš od sebe..