Ono što želim je biti s njim. Nakon svega, dolazi samo on i misli o njemu. Nakon odvranih noći, poželim samo da me čeka.. da dođem.. da me poljubi i zagrli, čuva od okrutnog svijeta. Nakon zabavnih noći.. mislim što on sada radi.. Želim sve s njim.. Hrpa sranja.. Ja ne mogu voljeti.. Iako ga volim.. ne volim na način na koji cura voli dečka. Sebičan je, ne cijeni me, ne poštuje, laže mi, nema vremena za mene, ignorira me, ne želi spavati sa mnom, ne voli moje roditelje.. izaziva suze u mojim očima, drhtanje glasa i slomove živaca. Zbog njega sam jadna, zbog njega sam loše.. što mogu, volim kad me boli.. Povrijeđujem samu sebe. ali ja želim, s njim pobjeći od ovog svijeta. Zaboraviti sve. Kupiti stan. Svaki dan dolaziti s posla i imati malu bebu. Želim podršku.
Ne dobivam ništa od njega. Razmišljam o njemu dok spavam s drugim. Mislim, mogao si biti ti.. Zašto me ne možeš voljeti? Zašto ne želim otići? I gledam ga i volim još više. I boli me što sam ga povrijedila, ali on nije povrijeđen. Jer ne zna. Mislim da je povrijeđen i da će me voljeti više ako zna, ali ne zna, da me želi netko drugi. Ne piše mi.. ne slika umjetnička djela na bijelim plahtama. Ostavlja bez teksta samo onda kada me izvrijeđa i kaže da začepim. Da odjebem. Da ga pustim na miru. I da mu se jebe za mene. Odlazim često i još češće se vraćam. Odem, volim, poklanjam ljubav i osmjeh svijetu koji mi se smije natrag. Nakon kiše dođe sunce i smijem se. Sretna sam i želim to podijeliti. Dotrčim kada mi kaže kao glupo pseto, kao malo dijete. Veselim mu se i fali mi. On ne zna kada se vidimo, ne zna vidimo li se uopće. Ako će mu se dati. A ja? Čekat ću. Zašto ga ne ostaviš? Zato što je on moje malo sunce, moja sreća.. promijenit će se..