MRZIM! Danas je taj dan. Dan koji mrzim i u kojem mrzim apsolutno sve čega se mogu sjetiti.
Kada bih samo malo manje mrzila..
Mrzim toliko da bih mogla ubiti. Zato što mi se neprestano nanosi nepravda i bol.
Da, danas sam sebična. Danas sam pohlepna i danas sam arogantna.
Danas se pitam zašto su morali prijeći moje beskonačne granice i dovesti do toga da mrzim toliko da želim i sama nestati.
Ajme kada bih samo malo manje mrzila!
Ja, koja u svemu nastojim naći svjetlu ili makar malo svjetliju točku, makar točkicu, nastojim naći opravdanje za ljudsku glupost i za nepravdu koja se, htjeli mi to ili ne, događa. Ja, koja živim samokontrolu i ja koja svijet gledam u nevjerici, ali ga i prihvaćam takvim kakav je, danas osjećam mržnju prema njemu!
Mrzim pogled kroz prozor i to što danas, na ovaj odvratan dan, na ovaj 27. siječanj 2015. sija sunce!
Mrzim što današnji ručak kuham sa dodatkom soli, papra, crvene paprike i mržnje!
Ajme mrzim se sjetiti što mi je napravio i koliku je laž izrekla moja jedina istina među bezličnim lažnim facama koje hodaju ovim svijetom.
Zašto me želi povrijediti utoliko da, da bih se sama obranila odlučujem mrziti sve! Iako znam da inače sve to istinski volim. Ali danas ne, danas ne želim voljeti jer ne mogu dopustiti da me ijedna druga voljena čestica povrijedi. Mislim da bih umrla od tuge..

I mislila sam stati s pisanjem ovdje, na ovom dijelu gdje moja mržnja prelazi u tugu. Ali sad sam tužna.. Jer znam da zapravo nikoga nije briga ni za moju mržnju ni za moju tugu. Svi samo i neprestano očekuju razumijevanje bez da daju imalo onog "stavljanja na tvoje mjesto".
Puna sam razumijevanja i povjerenja, ali toliko boli kada i unatoč tome što si prožvakao i što svakodnevno žvačeš toliko tuđih sranja da doslovno u danu više nemaš vremena ništa drugo žvakati, ljudi lažu! I dalje!
Pa jesam li ikada nekome zamjerila i na odvratnoj iskrenosti?
Najgore, i što najviše mrzim jest što uzrok moje mržnje jedini ujedno može i vratiti moju sreću. Nekako to uvijek uspijeva. Kada sam s njim uspijevam mu oprostiti, no ostavši sama shvaćam da si nikako ne mogu oprostiti što mu neprestano opraštam.