četvrtak

-kada te netko vrijeđa
-kada te odmjeri lijepa žena
-kada se želiš mješati

Joj ovo zadnje mi je najdraže!! ;) šalim se, zna se koje je...mrzim kad se netko petlja u ono što radim! Kažu ljudi da se izazovima katkad treba prepustit. Da budem iskren, ne znam koji bi bio uvijek u redu. Čak mislim da se većinom bolje suzdržavat. Svašta bi se moglo desit ako se negdje suprotstaviš uobičajenom i zabriješ na svoj film!
Nemojte to radit, prepustite se sudbini koju radite sami i uništite se...budite ljudi.

Danas sam dobre volje. Što je, s obzirom na broj prospavanih sati u ova dva dana,kombinatorički test i svu moguću kombinaciju testova i ispitivanja u sljedećih tjedan,dva,tri,poprilično začuđujuće. Al eto. A nekako imam osjećaj da me ta dobra volja neće tako skoro napustiti. (Ne,Iva,ni kad budem u PMS-u.A ako se to ipak dogodi,kupi mi jednu veliku Milku. Svaka čast,Alen,tom tvom Lindtu i njegovim komadićima voća i ne-znam-kolkom udjelu kakaaaaa,al ljubičasto je IN. :D)
A nemam neki poseban razlog. Čak se i zimi veselim. Tj.,ja,po prvi put u jako puno godina jedva čekam zimu zato kaj mi je odvratno da krajem studenog ne da nije studeno nego ptice sele na jug!!! Ma,fuj! Al,dobro,da se ne bi ovaj blog pretvorio u nekakav Greenpeacov ogranak(v.Maximov post :)),zadržat ću svoje crne slutnje o ništa manje crnijoj budućnosti ove planete za sebe. Svi ćemo pomrijeti jer će nestat vode i pobit ćemo se oko nafte i otopit će se sav led i potopiti nas i još će neki komet udariti u Zemlju i Sunce će nas progutati. Sorry,neću više.
A na TBF-u bijaše odlično,super. Jedino me živcirala količina ljudi koja se tamo našla (10 min smo čekali da uđemo,naravno, osim ferovaca,koji su imali poseban ulaz. Mi smo 0,oni su 1.Da.) i što su počeli svirati u pol tri!!! Pa koji to bend,zaboga, počinje svirati u pola tri?! I na kraju mi je bilo drago kaj nisu došli na bis zato kaj bih doma došla na doručak valjda. I nisu svirali nove pjesme,niti jednu,al jesu sve klasike,ono standardno. I LukaLlijepiListovi (LLL) se ošišao! Al ne,ne,nećemo mislit na to. Ne.
A prije toga djevojka me jedna,koja je na medicini 5 dobila iz nekog ispita na kojem su svi pali i čiju smo prezentaciju gledali i apsolutni autoritet za književnost,ako ne zbog slavnog prezimena,a onda zbog pjesama svojih rekli su mi na koji da faks idem. Hvala im. Komparativna i portugalski,it iz.
I Splićani su najbolji plesači,najnajnajnajbolji. Ako se ples mjeri po količini suza koje su mi išle jer sam se smijala i smijala. :D i sad se smijem. :D:D
Tamara,ozdravi brzo!

Meni se previše spava. I trebaju mi praznici. Da se sjednemo na Zrinjevac i prevodimo Grčku Knjigu:) Nema veze.
Uglavnom. Ja stvarno ne bi odrađivala ova glupa tri dana. Samo cu se srusit jedan dan. Nema teoretske sanse da sve stignem. I necu ucit povijest, ne mogu. e bio je festival novog cirkusa i bilo je najbolje i trebali ste svi ic. i bila sam u onom prostoru kod tvornice na tulumu, dobar je prostor. sta cemo s tom novom godinom, pobogu? smislite pa javite. ajde bok. i sorry zbog duzine ovog posta. ali sirota sam danas:)

Stotine ljudi priča o njemu, moram i ja. Jako sam ljut što mnogi pričaju, a zapravo i ne znaju što pričaju. Pogledao sam i naslovnicu bloga, pa vidim CNN piše o tome. Mislim si, napokon je netko nešto više, pametnije rekao, a zapravo, osim da podržava štrajk, nije ništa napisao. (Inače redovito čitam taj blog i cijenim ga, da ne bi bilo...). S osamnaet godina mi nije teško zaključiti neke stvari, priznali neki određeni to ili ne. Svi 'ovi' koji su sada na vlasti, oni koji govore o tome po novinama, na televiziji, svi koji komentiraju, ma doslovno svaki čovjek u ovoj zemlji, gdje god završio, prošao je kroz ruke baš onima koji ovih dana štrajkaju. Pa ljudi moji, ne bi vi bili na tim pozicijama da vas netko nešto o tome nije naučio, a to su baš ti ljudi, koje sad pravite budalama i govorite o povećanjima s nekim jedinicama i decimalama. U ostalim zemljama, ovaj posao, posao prosvjetara, ljudi koji od nas drugih grade čovjeka, spada u sam vrh, ne samo po plaćama, nego i po statusu, nekom 'statusu u društvu'. Ima učitelja, profesora koji taj posao očito ne mogu raditi, ima, kako mi kažemo, nesposobnih, ali, priznajte svi, to je velika manjina. Sada štrajka onaj drugi dio, onaj normalan dio, koji se samo bori za svoja prava, koja, neugodno mi je reći kad razgovaram sa strancima, naši prosvjetni djelatnici nemaju. I nemojte se u primjeru sad dajem emisiji otvoreno, zajedno s voditeljicom praviti blesavi: 75000 ljudi ŠTRAJKA, oni NE RADE. Vaša djeca, stotine tisuća njih ne dobija znanje, ono znanje koje stalno spominjete u svojim govorima. Sretni su sada neki što, kako kažu, nema škole, no, problemi tek dolaze. Dan, po dan... Samo neka svi ignoriraju, ali, znamo što dolazi, zna to i ono dijete koje je prvi osnovne. Dobro je kad linija obrazovanja kuca, ali kad stane, uspoređujem sada s čovjekovim zdravljem: doktor ga tu i tamo može oživjeti, ali, ako kisika u mozgu ne bude neko vrijeme, posljedice ostaju, na žalost, jako dugo.

Uh…Budući da profesori štrajkaju već tri dana,mislila sam da bih i ja mogla štrajkati i ne napisat blog.Al evo,ispričat ću vam nešto ukratko o vodi.Zabrinuo me natpis u novinama,koji je bio prije nekoliko tjedana,da je nova prijetnja za čovječanstvo nedostatak vode.Točnije rečeno.za 25 godina manjkat će vode.
Nafta će sve manje biti uzrok ratnih sukoba.U 21. stoljeću sve će se više ratova voditi za preostale nezagađene izvore vode.Iako je nama voda lako dostupna,trenutno je baš ta voda najvrijednija stvar na svijetu.Dosad se ratovalo zbog zlata,teritorija,pristupa nekom važnom plovnom kanalu ili zbog nafte…No prema izračunima brojnih stručnjaka u idućih dvadeset-trideset godina uzrok većine ratova bit će želja za osvajanjem i gospodarenjem rezervama pitke vode.Od ukupne količine vode na Zemlji samo je 2,5 posto slatke vode,a dvije su trećine zarobljene u polarnom ledu.To pak znači da manje od jedan posto otpada na vodu koja nam je dostupna za piće.
Bez vode petina Zemljana
Zbog globalnog zagrijavanja,ali i brza rasta broja stanovnika na planetu te ubrzana zagađivanja vode,drastično će se smanjiti zalihe pitke vode,koja već sada ozbiljno nedostaje.
Podaci predstavljeni na 9. svjetskom forumu o vodi pokazuju da trenutačno 20 posto stanovništva ne raspolaže svakodnevno ni minimalnim količinama zdrave pitke vode,a da više od 40 posto Zemljana živi bez komunalne infrastrukture.Svakoga dana od posljedica nedostatka vode ili bolesti koje je prouzročilo pijenje nezdrave vode na svijetu umru oko četiri tisuće ljudi.
Voda kao oružje
Što se tiče Hrvatske,riječ je o pokušaju pobunjenih Srba da sruše peručku branu.Naime,da je napad na branu uspio,voda koja bi se iz Peručkog jezera izlila u kanjon Cetine izazvala bi katastrofu velikih razmjera.
Samo u 2006.godini zabilježena su čak četiri oružana sukoba u kojima je voda imala važnu ulogu.Primjerice,za izraelsko-libanonskog rata namjerno je teško oštećena cjelokupna infrastruktura za opskrbu Libanona pitkom vodom.Afrika će u idućih 25 godina biti glavnim i najvećim svjetskim žarištem,a najeksplozivnija će situacija biti u bazenima četiriju velikih rijeka koje protječu kroz nekoliko država.Riječ je ponajprije o bazenu Nila,Nigera,Zambezija i Volge.No u bliskoj budućnosti sukoba zbog vode moglo bi biti i u Aziji,a glavni sudionici sukoba mogle bi biti dvije najveće azijske zemlje-Kina i Indija.Voda bi mogla biti i značajan čimbenik u ratu protiv terorizma jer kao cilj ili sredstvo terorističkih napada voda je visoko na popisu brojnih terorističkih organizacija.
( Deeeeem, jesam vam rekla da će doći Mustafa i napast Hrvatsku i otet nam vodu.Ako se moje proročanstvo ostvari,svi ćemo da budemo Mustafini taoci.Baš me zvao Mustafa neki dan i dogovorili smo se da nas teroristi napadnu,ali Dubrava je pošteđena,tako da će svi koji žele piti pitku vodu morat plaćat naše 'usluge'. Tiboreeee,jesi čuo????Tvoja Pripizdina lijeva je među prvima na popisu.)
Naša je zemlja bogata vodom te bi mogla biti zanimljiva u svjetlu te činjenice.Jer voda će biti najvrijednija roba na svijetu.Ratnim sukobima zbog vode,vjerojatno,nećemo biti izloženi, (sigurna sam da novine lažu!) no zasigurno možemo očekivati političke pritiske,pa i gospodarske.A ponajprije moramo shvatiti da je voda bogatstvo od kojega možemo živjeti.

U najbližoj budućnosti najžešći sukobi mogli bi biti između (ili već traju):
*Etiopija-Egipat (zbog Nila.Etiopija želi intenzivno crpiti vodu iz Plavog Nila,što bi moglo rezultirati time da Egipat,koji leži nizvodno,ostane bez velikog dijela vode.)
*Angola-Namibija (Ne prestaju napetosti između Bocvane,Angole i Namibije zbog vodom bogate delte Okavanga.)
*Izrael-Jordan-Palestina (Izrael kontrolira eksploataciju vode iz rijeke Jordan o kojoj ovisi opskrba vodom Jordana,Izraela i Palestinaca.Izrael ograničava opskrbu vode Palestincima.)
*Turska-Sirija (izgradnja sustava brana na rijeci Eufratu)
*Bangladeš-Indija (Izlijevanje rijeke Gangesa prouzročena otapanjem ledenjaka na Himalaji ozbiljno ugrožava Bangladeš iz kojeg zbog poplava stanovništvo želi emigrirati u Indiju.)
*Kina-Indija (vode rijeke Brahmaputre)
Pozdrav do slijedećeg petka!

Moram puno toga napraviti kao i uvijek pa će post kao i uvijek biti kratak :) Samo što danas zbilja imam puno toga.

Grozno sam sanjao, da imam neku koju volim i da je demoni drže svojim plaštem.
Čudno da me takvo nešto nerealno nije probudilo.
Jel se vi možete budit iz takvih snova?

Starom je poplavila ruka, zatvorio je vrata i priklještio prst. Kaže da mu je to od starosti. Bilo bi mi smiješno da pričam s njim, ovako nije.

Mislim da imam previše vremena. Ja bih u školu.

Sunčano je vani. Zadnje vrijeme je nešto toplije, pa hladnije, pa opet, neočekivano... Lišće, kao i po običaju, pada, želio bih da mogu, da smijem, reći "nekako drugačije", ali meni je jednako, meni je sve monotono, dosadno. pravocrtno, sterlino...Kao što je Aschenbachu sve do oblijevanja...

Kuhano vino ove je godine ranije protegnulo svoje opojne sastojke na cvjetni trg(neočekivano nailazi točka) .

Sjedio sam noćas na željezničkom kolodvoru. Nisam mogao spavati, nisam bio pretjerano zainteresiran za sobni zrak, koji je na sobnoj temperaturi djelovao mnogo gušći nego što u stvari jest. Nisam ni za otvaranje prozora bio zainteresiran. Dok sam šetao kroz grad pjevušio sam si,(ma neke molske pjesmice, šta ćeš, Novosibirsk je ipak interesantan...) pjevušio i shvaćao iz trenutka u trenutak koliko je naporno kad jedino slobodno vrijeme koje nalaziš je ono malo u ranim jutarnjim satima, ali isto tako koliko je dragocjeno da uopće....Ma kako već...

Ipak, lijep je taj kolodvor, i ta perspektiva, ne iz jedne ili dvije točke, ma beskonačna je. Vlakovi,potpuno rutinski dolaze .... Prekrasna rutina.... Prekrasna tamna rutina... Tamna boja metala... Tamna noć... prekrasna noć, hladnoća, tamna boja metala, beskonačnost... prekrasna....zavodljiva....udaljenost.

Vidio sam onog čovjeka obojenog u sepiu. Ponovno je čekao vlak, ali ne bi ulazio niti u jedan koji bi se dopremio na kolodvor, nego bi samo mahao, mahnito mahao s nekim čudnim pogledom, oboljelim pogledom, a opet energičan... jako energičan. Mislim da nije normalan, a i već me pomalo ta sepia živcira... Možda vidim samo sjene smeđe-žute boje. No krasno. Sad i to.

Rekao mi je tata "lijepo slikaš.... cura mi je trudna..." "!" pa zatim "??????"

Baricco spominje slikanje mora, ja razmišljam o Bajkalu, ma voda, tuljani....

Hmmm... Sad više i nije toliko sunčano....

15 studenog 2006

Oke,ja neću bit đubre ko prijatelji moji mili zvani Subota i Nedjelja pa radit ko stoka od 7 do 24(zato kaj nemam gdje i zato kaj mi se ne da) ili namakat se u kadi(zato kaj mi se ne da), nego ću nać vremena za post. A vramena je malo pa krenimo:
Begovo,vir zelen i prolaz đavolji, maljenic i ja prveeeeeeeeeeeeeeee(neka pati koga smeta- svibor),mokri skroz svi i crveni,ne tusiramo se osim nadobudnih pojedinaca,cajke,techno,ćevapi,malo piletine, gladna,gladna,krekeri u pola tri,spavanje u 4, šetnja neki,ja ne,trbuh boli boli boli,remi,perić me jako voli jer sjedim kraj njega i bacam mu sve karte koje mu trebaju bez da gledam njegove,a on meni gleda bezobrazno,tamara se živcira, salve psovki, tjestenina i šalša, Bog blagoslovio filippijevu mamu, znam,ne mislim, odlično,odlično,super, domino day, čekanje dekača koji su očito sa sobom ponijeli ormare čitave jer im je trebalo miljon godina da izađu iz te kuće ili su možda pili čaj s gečevićkom,joj,da fakat,bilo je 5 sati(!), rotor,tramvaj, rođendan buraza, gosti,puno gostiju, a ja bi spavat,spavat,spavat,odmah sad.
I svi ti ogavni testovi,oću da se štrajka i danas i sutra i uvijek, oprosti iva što ti prek telefona lansiram odj_ _ _, TBF u subotu,o da o da o da, nek me debeli mladen i lijepi luka s lijepim listovima lansiraju u psihijatriju,ubiju reptile, isprazne police i vapšuvarivariraju i još nešto što ne znam jerbo će da budu i nove neke pjesme.
Moram u školu. Pis.

Bio sam sa sestrom u gradu. Danas mi je tako loš dan, sve je prokleto dosadno. Ulice bi bile zanimljivije da su prazne, ne s ovakvim ljudima. Opet mi je stara upala u sobu. Valjda bih bio sretniji da vidi porno stranice, a ne da nešto pišem kao da razmišljam, odma mora sve znati.
Upoznao sam danas jednu curu. Predepresivna je da je gledam. Šteta, a draga je zapravo.
Želim nabaviti leptire*.
Doma se samo izležavam na krevetu, nemam volje ni za što. Umoran sam.

Jel bi mogla postojati anarhija kao kaos, znači da nema vođe? Ili bi zapravo vladalo bezvlađe?

O čemu ja razmišljam.
-------------------------------
*Noževe, naravno.

Ovako, mogao bih danas mnogo pričati o interesantnom binarnom kodu, ili pak o onim antropološkim poveznicama između Hrvata i Iranaca, kao što je HDZ nekad davno nategnuo teoriju. Mnogo je zanimljiva i situacija vezana uz crvene sjevernoameričke vjeverice i serije "svijeta prema JImu" koja me uistinu straši. (zamislite postati kao taj JIm, možda čak i inteligentan čovjek, kojemu ta inteligencija uopće nije potrebna, i jedine mu probleme predstavljaju svakodnevne trivijalnosti)

Mislim da ću, kako sam nekima obećao, pokušati svesti što god želim pokušati reći u par rečenica. Mislim isto da to obećanje pada u vodu.... Eto, ni sam ne razumijem zašto onaj čovjek obojan u sepiju sjedi na autobusnom kolodvoru i čeka. =D

Danas me, makar u većini zamrli, progone moji neuroni sa nekim ne pretjerano jasnim pitanjima o tome kako jedna časna sestra može prijateljovati sa jednom običnom djevojkom. U pravilu, ja uopće ne vjerujem u časne sestre, pa mi takve stvari uistinu nisu jasne.

Evo, ovo je definitivno bio nategnuti post, u kojemu, retroaktivno, ni sam neznam što sam htio reći.

A ništa, što se tiče slikarstva, to je isto veoma nategnuta stvar pa neću ni u to ulaziti.

A što se pak tiče onog Lucijinog sistema : Imam psa...

Eto,sad, osim alenovog tajnovitog i zagonetnog pritiska(b.t.w.skužila sam zakaj ne ide u begovo: da slučajno ne bi ne napisao post u subotu. aha,aha! ček dis dabl ngejšn :)) i pritiska One-S-Puno-Imena (čiji je pogled postao još pronicaviji otkako je uklonjena i zadnja prepreka od stakla između njega i žrtava mu i sad je upravo super prodoran,turbo lukav, crafty(hvala,teta gečević za obogaćivanje mog tako siromašnog rječnika-nikad,nikad mi 'turbo lukav' ne bi samoj palo na pamet)),-----uhvatite glavnu nit,stavite prstiće na zagrade,onako kako to radi raska. jeste? dooobro.-----i Perić me hoće u neku zvijezdu promovirat. E,neće ić. Nisam ti ja Stella,ja sam Lucija. (ajmo sad smijeh svi: aha ha ha ha ha ha ha ha haa)
I da,samo da se osvrnem na post gore spomenute Žene s crafty pogledom: da znate čitati između redaka, pročitali biste ovo:'Napila sam se. I rekla nekom čovjeku da izgleda ko mršavi edo majka.Čovjek je onda u stopu pratio moju prijateljicu Luciju,a pošto njoj izgleda kao edo majka s nekim bolesnim osmijehom,malo se usrala.Al spasila ju je Kuma moja. :) ' Al kad malo bolje razmislim,možda i ne biste to pročitali jer se ne sjeća... :D
I,detelić.... ubij se. Slušaj svoju seku doma medicinarku,a ne tu babetinu. :)
A ja znam da će nam to begovo bit upropašteno tom šugavom muzikom,ak se to uopće može tako nazvat. A ne može. Al ja mu se svejedno veselim. Jeeee,begovo,jeeeeeeeee,jupi,hip hip hura. :) Pa kako se ne bih veselila mjestu gdje će gečevićka netragom nestati ko da je u zemlju propala :) ajoj,baš sam zločesta. Al ne mogu,ne mogu, živcira me,mrzim glupe ljude,koji su glupi zato kaj sami hoće bit glupi i trude se bit što gluplji samo da bi mogli drugim ljudima reć da su glupi,a zapravo nisu oni glupi nego su oni glupi. Eto. Da. Sad sam i ja glupa.
Brat mi ide sad na gitaru i upravo mi je rekao:'Doviđenja',onim mehaničkim tonom ko kad tetu u Konzumu pozdravljaš pokušavajući izbacit iz glave one njihove retardirane uniforme(mislim,ne znam jel i kod vas tako,al u mom konzumu imaju neku lentu ko misice i neke sulude kape,katastrofa). I on je glup :)
A drugi brat mi je sad došao sa zadaćom iz mat,shvatio odmah kaj je fulao i sam priznao: 'Kak sam glup!'
A jučer sam (ako neko još ne zna) išla spavat u 9 jer sam bila uuuužasno umorna i nisam mogla zaspat do 12. Ne znam jel zbog gostiju ili zato kaj sam bila previše umorna ili zato kaj čitam Tiganu, što će reć Kaya, što će reć da razmišljam o stvarima o kojima normalan čovjek ne razmišlja, u doba kada normalan čovjek spava. Ispričavam se svima kojima sam zeznula dan jer ih nisam sa svojim uobičajenim jutarnjim osmijehom dočekala.
Grozno je kad već u nedjelju znaš da ćeš u ponedjeljak bit mrzovoljan. Oooobožavam ponedjeljke. :)

Nedjeljom bi svi četvoro izlazili u livadu nedaleko kuće i tu se igrali, smijali i potcikivali, kao da na ovom svijetu nema ni nacionalnih instituta, ni sveučilišta, ni poskupljenja kruha i mesa, već da se živi samo od smijeha i čistog zraka.
To je A.Gardaš napisao i to trebate čitat. Ljubičasti planet.
Jučer sam na interliberu došla u napast da kupim strip verziju Combraya:) Ali nisam.
Jučer bijaše brucošijada PMFa. Fešta. Fešta u tetrapaku:D Ajoj i jao. Upoznala sam se s čovjekom kog stalno srećem, slučajno, svugdje. I sad mi je srce na mjestu. Gobac je bio super. Puno smo se smijali. E Luce, kad sam bila na drugom flooru sviralo je "Ja sam vlak što zgazit će te mali!". A na putu doma spontano smo počeli trgat Indira Radić i Seka Aleksić postere. I bacili ih u kontejner za papir, prosim lepo:) ekoloski smo osvjesteni i volimo svoj grad:)
Ako hocete zakljucak na kraju tjedna, moj je da je tjedan bio jako naporan i da sam zakljucila da ne znam engleski:) I bio je jako zabavan jer sam bila na čiki rundeku i na gobcu.
Jao ja ne znam engleski:( Necu to tako. To je tuzno. Personally, I think, in my opinion. Jao.
umorna sam i sad bi trebala da obucem svoj bathrobe, pardon, dressing gown (!?), pojedem cookie, pardon, biscuit. i odem spavat. Ali bojim se da ćem matematiku nastavit radit. Odlucila sam shvatit logaritme i tocka. log log log. fuj fuj fuj.
necu vam sredit dizajn nemam vremena i neda mi se sorry tocka.
Budem mozda. ne sad. nisam sposobna. neki glas u primozgu mi vergla: Perafrejz dis perafrejz dis.
ja cu pobjec u cigansku neku sviracku skupinu i svirat harmoniku. moze i po tramvaju sta se mene tice. ali ova skola me zivcira i gotovo. nema mi spasa.
begovo:) begovoooo:) beeegovoooo:))) spas.
treba mi novaca da si kupujem knjige i svasta dajte mi novaca:)
bok idem kavu pit

Eto, prođe nam tjedan dana od prvog posta, pa ponovno, na vašu žalost, ja dođoh na red... Ne namjeravam o slikarima, o jazzu, o patuljcima, to je već isfurano... Ako bih se ugledao na Luciju, za čiji post kažete da je najbolji, to bi izgledalo ovako: Imam sestru koja ima 20 godina i nema dečka, a ja nemam ni jedno ni drugo. Pa, kako god vi to potumačili, jer ja ne znam dal je to dvostruka negacija ili štoli već... E tako, metodom eliminacije znam da ne želim ni o školi, jer bih tu toliko toga mogao pisati, da bi Makov post izgledao kao mala natuknica obzirom na moj. Zatim, o životinjama bilo koje vrste takođe neću, od lavova do ljudi, ne! O hrani isto, jer sam gladan, pa zato... Subota je, a ja doma, sam, usamljen... (i mama i tata i majina mama, ali se oni ne računaju)... Čestitke Ani, baš je slatka i ima četvrto mjesto! I svim Martinima i Martinama i sličnim imenima, imendan, kako god se to čestitalo... A, ostalima, mnogo vina želim! Pijte, barem se danas smije... I, nemojte vozit, ako inače znate i smijete...Drago mi je što vidim da blog čitaju i osobe koje ne znam... Samo tako i dalje! Letim u flajt simulatoru cijelu večer i polako shvaćam da nabacijem gluposti ovdje, jer ne znam koje teme da se zakačim, jer bih mogao stvarno onda o tome početi, pa nikadd završiti, zato mi sljedeći put recite temu, a ja ću ju razvest za cijeli post, pa makar morao pisati o ničemu. Ma... Bolje da sad zašutim! (znam da nisam ništa pametno skovao, al stvarno nemam inspiracije, čudom nekim...)

paa.ppa
Sjena oliti Sinjor prezident

p.s. Službeno, na vašu radost, ne idem na izlet u Begovo, odlučih! Uživajte tamo i javite se! Sjetite se mene! PeČite palačinke! jeee....

Škvadro!(ah...baš mi fali ta guba žena!:))) Strpljivo dočekah
svoj red!Moram priznat da nisam sve sve sa ovog bloga
pročitala..Al osim što sam lijena,morate uzet u obzir i to da
NEMAM svoj komp nego ga dijelim s burazom.No dobro...od kud da
krenem!??
Jure,nisam baš pretjerano inspirirana pa ću ipak ljudima
razjasnit neke stvari oko 'patuljaka'.A i nisam baš dobre volje
nakon današnje 3 kulje! Maka bi isto mogla okrivit jer da je otišao
onaj dan samnom na kavu kad smo trebali pričat o patuljcima
možda do ovoga ne bi došlo,..(sorry mak,morala sam nekog okrivit)
UVOD:Tko još ne vjeruje u patuljke??:D
Za neupučene!!Postoje vrtni patuljci i šumski patuljci!Vrtni
patuljci su civilizirani i nastanjuju se po tuđim vrtovima!Ali
problem je u tome što su ljudi agresivni prema njima.I njih netko
treba spasiti,e baš zato sam ja tu!(Luce,jebeš dečke kad
postoje patuljci)Šumski patuljci iliti šumski patuljci sa puškama
su divlji i konzumiraju samo alkohol.Najčešće viski.Oni
dolaze u grad (iz šume,naravno) i ubijaju vrtne patuljke i na
takvim mjestima nastaju šikare kakvih ima npr. u Dubravi (nadam se
da je Tibor došao na svoje)

ZAPLET:Al zajeb je u tome što su se u njihov bezbrižan život upleli
mutirani STRUJNI patuljci koji svako malo nešto zeznu u okolici
škole.E upravo je to razlog zašto u ponedjeljak nije bilo struje u
Dublinu i mi nismo mogli u miru ispijati našu kavu.

VRHUNAC:Mutirani patuljci su se nesnosno počeli
širiti.Uvjerena sam u to jer je prekjučer i kod mene doma
nestalo struje.Ali vrtni patuljci još uvijek sve drže pod
kontrolom!Nadam se...

RASPLET:


Napomena:Rasplet se zagubio

(sjetih se Lekičkinog dodatka da i Snjeguljica postoji pa
izgubih volju za sve)
Ko još vjeruje u Snjeguljicu,strašno!?

...mislim da je potpisivanje suvišno...
ali za one koji nakon ovog prekrasnog teksta ipak nemogu shvatiti tko sam
...K.K.(18)
A sad za stvarno:Policija je neki dan uhvatila ljude (negdje u
Belgiji i Nizozemskoj) kako kradu vrtne patuljke u nadi da će
ih spasiti.Ti su ljudi,navodno,iz neke organizacije za zaštitu
patuljaka.
To bi bilo to što se tiče patuljaka:)

Ne kužim zakaj ste tolko opterečeni s ljudima koji kupuju ili
ne kupuju slike??Jeste ljubomorni na slikare koji dobro
zarađuju (jer postoje i oni koji ne zarađuju tolke
pare,al sad očito nije o njima riječ) ili na ljude koji
imaju para za neku dobru sliku??
Jučer sam kupila onu knjigu o Van Gogu jer mi je lik skroz ok.
Jako mi se sviđa ona njegova slika 'Kafić na Place
Lamartine' i sviđaju mi se neki njegovi komentari.Npr.
'Ako je čovjek zdrav,mora moći živjeti od komadića
kruha,te cijeli dan raditi i nači snage da puši i popije koju
čašicu;pod tim okolnostima čovjeku je to potrebno.Pritom
osjeća i zvijezde i beskraj tamo gore.Jer,unatoč
svemu,život je gotovo poput bajke.'

Kakav je ovo gay dizajn??!?

Gledam nebo i živcira me jer je plavo, a ne srebrno.
zvučim ko žena :p

Ne razumijem kako ljudska glupost seže u tako daleke granice. Recimo gledam neke slike priznatih slikara, same gluposti, kao apstrakcije, zapravo ljudi ne znaju crtat. I oni se nazivaju slikarima. Možeš proć pod slikara jedino ako crtaš tako jer te zabavlja, iako čak i znaš sve iz glave prenijeti.
Nije tolko glupo ako takvo što radiš. Ne razumijem kako su glupi oni koji to kupuju. A ne razumiju!! Ima takvih kad vam kažem!! Ima!!!

Grozno je to, ljudi nemojte kupovat sranja, kupite meni auto.

Baš se osjećam sretno, sretan je ovaj dan :)

Kupite mi auto?
Morah staviti retardirani smajlić da iskažem svoje emocije oh oh

Idem sad ostavit nekom komentar i potpisat se kao osoba
jer nemam identitet
blah

Zahvaljujem Alen, moja riječ je zadnja.
:
Sutra nema posta.

Oglasila se truba, pa trombon, pa opet truba. Relativno visoki E, pa D, zatim gitara. "plok, plok, plok" "OK, ovo je moj A". Klavir je bio tih, i bubnjevi...
Violina prođe neku pentatoniku. "Sve ok!" Benjo je bio malo nenaštiman, ali i to je riješeno. Kontrabas, G, D, A, E, ne, Eb.... "ploong", jedan onako rastezljivi zvuk, "Ok, na E je. Klavirski!" ,saksofon je u redu....

"Paradatitadititumtam" ritam sekcija je započela nekakav tupasti, budalasti dixieland, poznatu stvar "I Found a New Baby". Tempo oko 300.... Najavljivač dolazi , vjerojatno u pravo vrijeme, ako i ne, još je stigao popiti dvije tri čaše vina. Publika je zapljeskala, ritam sekcija stala. Najavljivač je došao na pozornicu. Započeo nekoliko glupavih, ne pretjerano inventivnih šala nabacivati na račun publike, a zatim napokon najavi bend, Le Jazz Cauchemardesque ! "Nema baš puno bendova s tako lošim imenom" naglasi. Bend je ponovno počeo s dixielandom, ovaj put je to išlo čvrčće. "Un, Deux, Un, Deux, Trois, Quatre", violina "ta da ta ta tiii da", zatim ostali krenu, drže temu. Minimalne varijacije. Violinist drži glavnu melodiju, uživa, sve malo previše naglašuje. Možda ovaj put i nije proba.

Najavljivač, čovjek ne pretjerano bistrog izgleda, sa nekom prilično glupom tetovažom na zapešću, što ga pak podsjeća na stare motorističke dane, krene sa svojim poslom. Najavi svakog instrumentalista posebno, a svaki tada, kako je i uobičajeno, nabaci kojih 2, 3 takta solo izvedbe. Bubnjar je imao 4x4 s bendom, kao u bluzu, a onda su uslijedile prave improvizacije. Publika nije bila previše zadivljena benjoistom, vjerojatno zato što je to ipak malo ruralni instrument, ali ovo nije bila ozbiljna muzika, već jedna zabavna, a najviše zabavna za same izvođače. Publici pomalo čudna. Neobična. Glazba na koju bi svaki Jelly Roll Morton zaplesao, a onda rekao da on to ipak može bolje odsvirati, on je ipak izmislio džez ili jazz! OH, baby baby baby! Enough babies for now....

Tada je došao saksofonist, taj mladi čovjek, ne pre naročitog izgleda, koji je pak odisao nekakvom mistikom, ali samo dok je bio na pozornici. Možda je mislio da je bolji nego što je, ali kako ga je publika vidjela, u svakom trenu je bio najbolji na svijetu, jedini koji u tom trenutku postoji i jedini koji na saksofonu dobije zvuk motora, dobije zvuk trombona, trube, pa govorenja, a onda to sve lijepo zaokruži harmonijama i melodijama, katkad i disharmonijama, toliko jakim da bi ljude zadivio naizgled lošim zvukom. Nije on bio toliko dobar u svirci koliko je to zapravo volio. Nije imao apsolutni sluh. Mogao je "skinuti" stvar, ali nikako od prve. Nije to onaj publici poznati zvuk saksofona, koji se nalazi na funk pločama, na rock izvedbama i naravno uz Miles Davisa, već neki drugačiji, posebni, u trenutke puno ozbiljniji, a u trenutke totalno ne-avant-gardni, a nekad i dramatični. Taj zvuk je najčešće, u tematskoj svirci bio poput mješavine nekakvog violončela, trube, trombona, i bas klarineta, sve u jednom. Toliko poseban zvuk je imao samo zato što ga je publika takvog vidjela. On se pokazao savršenim. Za njih.

Bio je to čudan čovjek, ja ga osobno znam, uvijek se šalio, djelovao potpuno normalno, ne preinteligentno, ne pretjerano glupo... Zapravo, ne znam, ne mogu usporediti, da li je bio stvarno inteligentan, ali znam da nikad u društvu nije govorio ono što misli, dakako, češće je izbjegavao nego li se družio s ljudima. Kad je bio kod kuće, znao je izluđivati sam sebe, ne nekim svjetskim pitanjima o trenutnom stanju Venezuele pod Chavezom ili Irana sa Ahmadinejadovim nuklearnim oružjem, ili samo programom, već ovim stvarima; zašto ovo ne može odsvirati, zašto mu ono ne ide, pa bi onda sjeo, pa ako treba i šest sati sjedio, dok su mu se pluća iscrpljivala, a desna noga mahnito lupala po podu, dok ne bi sve to skužio. Ne svaku not, već svaki zvuk, svaku vibraciju zraka. Razumio je zašto truba ima ovakav zvuk, ne po frekvenciji već po osjećaju, zašto violina onakav, zašto je usna harmonika njemu dosadna, a zašto neki instrumenti zvuče puno punije od ostalih. Sjedio je nekad za klavirom, gitarom, nekad za kontrabasom stajao. Volio je to više nego išta drugo.

Bend je završio taj dixieland. Kreće na nešto ozbiljnije; počne jednu originalnu, njihovu. Još nema imena. Spomenuti saksofonist ju je nekad davno napisao jednoj curi. Klasična priča. Odlično odsvirano. Aplaus! Nisu to bili neki poznanici jazza, ali time i bolje, jer ni bend nije baš svirao onaj neki avantgardni, Charlie Mingus ili John Coltrane jazz, već je bio puno dublje u tome, ali vjerojatno je ta glazba ipak bila prilično budalasta, nekad preozbiljna, jer su dečki jako voljeli Debussy-a, ali zašto baš to forsirati u neki kvazi-jazz klub? Ma sve je odisalo na 20-te, pa čak i na ranije godine 20-tog vijeka. Zadimljeno. Uređeni ljudi; sve pomalo; pomalo plesa, pomalo gubljenja u ritmu, pomalo svađe, alkohola, krvi, ali one krvi koja se prolijeva jedino između tonova.

Bend je nadalje odsvirao još nekoliko standarda, pa je ipak na kraju završio sa svojim mislima. Dečki su samo rekli jedan drugome; Gm, Eb7+5, D7b5, Gm, Gm, znalo se odmah o kojoj se pjesmi radi, "It don't mean a thing, if it ain't got that swing, Ta da ta ta..." pa C7, pa Fm, pa tako dalje.... Onda su to pretvorili u nekakav tango. Zapravo su se izrugavali publici. Zajebavali ih. Nisu ih zabavljali, već su sebe zabavljali, skretali s teme, usporavali tempo, skakutali, ali kroz to sve koji put odsvirali nešto što je odisalo s toliko duše, s toliko osjećaja, s previše tuge. Često je saksofonist započinjao neke dramatične melodije. Zapravo brze pjesme, koje su ipak imale onaj prizvuk, onaj zvuk tuge i plača, onaj zvuk u kojem zapravo pokazuješ ljudima da ti i ne postojiš izvan te male pozornice, u tom malom zadimljenom klubu, dok na sebi nosiš to jedino lijepo odijelo koje posjeduješ.....

(a kao hobi studiraš arhitekturu. Lala )
Kako ono piše u novinama > (šr)

Jen,dva. Jen,dva. Radi? Radi. Doooobro. Meni je ovo ofišli prvi post ikad,a ako tome dodamo i to da sam plava, postaje jasno da je sama činjenica da sam ja ovo objavila svojevrsno čudo.
Sadržaj posta je sasvim jedna druga stvar. Jer pod pritiskom One-Koja-Piše-Dan-Prije-Mene i njenih sarkastičnih rečenica i zaključaka i izjavom Alena nam Sjene da sam mu ja od svih najzagonetnija, ne mogu a da ne krenem od nečega što bih inače kao bahati kritičar nazvala klišejem,a sada ga,kao nadasve skromni autor, simpatičnom uvertirom zovem. Daklem,da se predstavim:
Lucija se zovem,zovu me i Luce,Luči,Lucko,Sejd, Sirena :)) Imam mamu i tatu i seku,a ona ima 8(uskoro) godina i dečka. (ja nijedno od tvog dvoje,fala na pitanju) Imam i brata. I još jednog. Skupa imaju 30 godina,a pojedinačno (279:3-25):2+ 53850:8975 - 62.5x0.4. (ovo je bio mali test inteligencije,s vrlo,vrlo,jednostavnim rezultatima: ako ste pokušavali ovo izračunat-nemate je (ispričavam se,al mi plavuše patimo na to... )) I,da,idem u mijoc,u 4.c i gadi mi se to kaj smo maturanti jer uopće za to nismo spremni,uhvatili su nas na prepad, poslije sedam grčkih besanih noći...
I ja ću vam pisat ponedjeljkom. Znam da puno ljudi mrzi ponedjeljak zbog početka tjedna,novih obveza,dijete bla bla bla. Ja vam ga nemam ni najmanju namjeru činit ljepšim, da se razumijemo. Ne volim ga ni ja i baš sam mislila neki drugi dan uzet,al onda shvatih da mi je rođendan osamnajsti u ponedjeljak! A ko me zna,zna i kolko su meni rođendani bitni (iako bih ja sama teško odgovorila na pitanje zašto je tomu tako) pa (moooožda) razumije zašto mi se sad pisanje ponedjeljkom ne čini više kao alenova podvala.Hvala,Alen.
I malo mi se gadi ovaj dizajn,al neću niš pokušavat dirat da ne bih slučajno zasrala neš s blogom,srušila si sustav, poslala vam svima viruse il uzrokovala potpuni kolaps kompjuterskog sustava recimo... Kazahstana (oću Borata ić gledat!),nego ću se zadovoljit konstantnim dosađivanjem Deliću i Juriću :) i moljakanjem da u svezi toga nešto,jel,učine.
Oke,odoh ja (moram krenut u školu za sat vremena,gad bles jarun) nakon pet dana odmora opet u školu za koju niš nisam ni pogledala... I još sam redar.Fuj.

Gospodine Rundek, ja ću doći pa mi pjevajte hvala lijepa da smo grane na vjetru i da drvoredi piju sumrak. I sjetite se dječaka koji maglu pije. Može tako.
Rekao Alen da će biti sarkastičnih rečenica iz mojih usta,prstiju. Ajoj. Pa ne. I zaključaka. Jao. Ne. Oh.
Ali u redu:)
Bio Kset, bio Čovek bez sluha, jučer. I stalno govorili Žuja je zakon, a pili Karlovačko:)
Sjetila se ja kako je na Six Packu bilo lijepo. I sjetila se moje masnice preko pola ruke:) I ne,nisam si jučer iz Kseta još jednu doma ponijela.
Lučija me nazvala tukom i nije rekla zašto i pošto. Tuk tuk.
Danas sam bila u Kž. Volim Kž. Danas je po gnojivu smrdilo,mirisalo,mrišalo,vonjalo. Ali to tamo smije jer ja volim.
I bila sam masnih oblizanih prstiju:) I jela sam sarmu, pire, puretinu,salatu,makovnjaču i krašuljke. I sad kad sam to nabrojala, ovo je, što se kategorije tiče, jedan seljački post. Jelda, Luc Luc Lucija. Je. Useknjivali smo umjesto u rupcice u rukave:D
Od jučer sam žena s lećama. Alen je rekao: Dobra si. Ja sam dobra žena s lećama. I ta je žena (ha! ž e n a :D) otkila kavu u KICu. KIC je simpatičan uvijek bio, gđa.Mama me tamo vodila gledat izložbe i onda smo se prošetale zidovima KICa i eventualno sok pile limunadu kokakolu, ali da je kava ajmemeniFINA otkrila sam nekidan. I ak nemaju sitog vrate ti previše novca i uopće se ne živciraju. Eto svašta. I stoga sam mi ostavila sokić jučer:) 24sata sokić.
Pričala mi je strina danas kako joj je mali susjed dobio psa. I pas pobjegao kroz rupu u ogradi. I odmah ga našli. I dođe strina poslije da vidi malog susjeda i psa. I kažu tata i mama malog susjeda da ode do kućice za psa. I u kućici zagrljeni mali susjed i pesek. Leže tako satima:) Jao.

Evo, dragi ljudi, svi oni koji ćete čitati ovo ili ne, lijep vam pozdrav želim. Čast mi je pripala da napišem prvi nam post na ovom novom blogu. Iako ADSL ne radi trenutno, jerbo je strujni udar zveknuo i servere od dragog nam vodećeg poslužitelja internetskih, telefonskih i drugih usluga, ja marljivo radim na ovom prvom počasnome tekstu. Lion king muzika trenutno svira u mome sviraču iz kolekcije novih mi skinutih pjesama iz filmova, serija i crtića, skinutih u zadnja tri dana, a da se pohvalim, ima toga već preko 3 sata muzike. Što zapravo trebam reći u ovom uvodu? Pa, ništa posebno, sve će se vidjeti s vremenom. Naime, ideja mi je bila sakupiti šestero ljudi koji će uz mene pisati na ovom blogu. Svatko će pisati jedan određen dan, pa je tako subota nam draga pripala meni. Zahvaljujem! Svoje tekstove ne bih posebno predstavio, a za sada mogu reći tko će pisati u iduće tri dana. Sutra i narednih nedjelja za vas, mene i ostale piše Jure. Zanimljivih tekstova će se tada vjerojatno naći. Ponegdje koja kratka, sarkastična, sve u svemu dobro sročena rečenica. Vjerojatno će biti "zaključaka" tjedna, obzirom da će Jure, jel, pisati nedjeljom. Uvod u tjedan će nam dati Luce. O čemu i što će pisati, vjerujte mi, trenutno od svih lju, najmanje znam. Vjerojatno zagonetne tekstove, s puno prijelaza iz teme u temu, no ipak zabavno, utorkom će izrađivati Mak. Srijedom bu tipkala osoba. Za tu osobu znam samo ja tko jest. Ne znaju čak ni ostali koji pišu. Četvrtkom nema postova i točka. Smajl. Toliko o najavama. Stotine je tisuća blogova, hoćemo li poslužiti štogod novo, ne znam, no, potrudit ćemo se. Bilo je blogova i ima ih u kojima više ljudi piše na njima, no mi imamo jednostavna pravil: Imaš svoj dan, do 23:58 moraš napisati blog. Sloboda izbora tema i načina pisanja! Jednostavno, zar ne? Vidjet ću kako će funkcionirati.

Hvala svima koji dolazite ili ćete pak dolaziti,
nadam se da će, napokon, biti nečeg, barem malo drugačijeg.

paa.ppa
Sjena

p.s. trenutno je 23:15 i još uvijek nisu popravili servere, tako da se nadam da ću objaviti post do 23:58

p.p.s. Evo, tek sad objavljujem, šta ćeš...