četvrtak

Stotine ljudi priča o njemu, moram i ja. Jako sam ljut što mnogi pričaju, a zapravo i ne znaju što pričaju. Pogledao sam i naslovnicu bloga, pa vidim CNN piše o tome. Mislim si, napokon je netko nešto više, pametnije rekao, a zapravo, osim da podržava štrajk, nije ništa napisao. (Inače redovito čitam taj blog i cijenim ga, da ne bi bilo...). S osamnaet godina mi nije teško zaključiti neke stvari, priznali neki određeni to ili ne. Svi 'ovi' koji su sada na vlasti, oni koji govore o tome po novinama, na televiziji, svi koji komentiraju, ma doslovno svaki čovjek u ovoj zemlji, gdje god završio, prošao je kroz ruke baš onima koji ovih dana štrajkaju. Pa ljudi moji, ne bi vi bili na tim pozicijama da vas netko nešto o tome nije naučio, a to su baš ti ljudi, koje sad pravite budalama i govorite o povećanjima s nekim jedinicama i decimalama. U ostalim zemljama, ovaj posao, posao prosvjetara, ljudi koji od nas drugih grade čovjeka, spada u sam vrh, ne samo po plaćama, nego i po statusu, nekom 'statusu u društvu'. Ima učitelja, profesora koji taj posao očito ne mogu raditi, ima, kako mi kažemo, nesposobnih, ali, priznajte svi, to je velika manjina. Sada štrajka onaj drugi dio, onaj normalan dio, koji se samo bori za svoja prava, koja, neugodno mi je reći kad razgovaram sa strancima, naši prosvjetni djelatnici nemaju. I nemojte se u primjeru sad dajem emisiji otvoreno, zajedno s voditeljicom praviti blesavi: 75000 ljudi ŠTRAJKA, oni NE RADE. Vaša djeca, stotine tisuća njih ne dobija znanje, ono znanje koje stalno spominjete u svojim govorima. Sretni su sada neki što, kako kažu, nema škole, no, problemi tek dolaze. Dan, po dan... Samo neka svi ignoriraju, ali, znamo što dolazi, zna to i ono dijete koje je prvi osnovne. Dobro je kad linija obrazovanja kuca, ali kad stane, uspoređujem sada s čovjekovim zdravljem: doktor ga tu i tamo može oživjeti, ali, ako kisika u mozgu ne bude neko vrijeme, posljedice ostaju, na žalost, jako dugo.