Sunčano je vani. Zadnje vrijeme je nešto toplije, pa hladnije, pa opet, neočekivano... Lišće, kao i po običaju, pada, želio bih da mogu, da smijem, reći "nekako drugačije", ali meni je jednako, meni je sve monotono, dosadno. pravocrtno, sterlino...Kao što je Aschenbachu sve do oblijevanja...
Kuhano vino ove je godine ranije protegnulo svoje opojne sastojke na cvjetni trg(neočekivano nailazi točka) .
Sjedio sam noćas na željezničkom kolodvoru. Nisam mogao spavati, nisam bio pretjerano zainteresiran za sobni zrak, koji je na sobnoj temperaturi djelovao mnogo gušći nego što u stvari jest. Nisam ni za otvaranje prozora bio zainteresiran. Dok sam šetao kroz grad pjevušio sam si,(ma neke molske pjesmice, šta ćeš, Novosibirsk je ipak interesantan...) pjevušio i shvaćao iz trenutka u trenutak koliko je naporno kad jedino slobodno vrijeme koje nalaziš je ono malo u ranim jutarnjim satima, ali isto tako koliko je dragocjeno da uopće....Ma kako već...
Ipak, lijep je taj kolodvor, i ta perspektiva, ne iz jedne ili dvije točke, ma beskonačna je. Vlakovi,potpuno rutinski dolaze .... Prekrasna rutina.... Prekrasna tamna rutina... Tamna boja metala... Tamna noć... prekrasna noć, hladnoća, tamna boja metala, beskonačnost... prekrasna....zavodljiva....udaljenost.
Vidio sam onog čovjeka obojenog u sepiu. Ponovno je čekao vlak, ali ne bi ulazio niti u jedan koji bi se dopremio na kolodvor, nego bi samo mahao, mahnito mahao s nekim čudnim pogledom, oboljelim pogledom, a opet energičan... jako energičan. Mislim da nije normalan, a i već me pomalo ta sepia živcira... Možda vidim samo sjene smeđe-žute boje. No krasno. Sad i to.
Rekao mi je tata "lijepo slikaš.... cura mi je trudna..." "!" pa zatim "??????"
Baricco spominje slikanje mora, ja razmišljam o Bajkalu, ma voda, tuljani....
Hmmm... Sad više i nije toliko sunčano....
15 studenog 2006
Post je objavljen 21.11.2006. u 16:24 sati.