CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 27.12.2008.

USKOK ISTRAŽUJE KORUPCIJU POLITIČKI ZAŠTIĆENOG ĐAPIĆA

srijeda, 24.12.2008.

ČETIRI SVIJEĆE

Četiri svijeće gore polako.

Ako dobro poslušaš čuti ćeš kako razgovaraju.

Prva kaže:

„Ja sam MIR!

Nitko ne može sačuvati moje svjetlo. Mislim da ću se ugasiti.“

Njezin plamen postade manji i manji i konačno se svijeća ugasi.

Druga kaže:

„Ja sam POVJERENJE!

Ja se najbrže gubim tako da nema smisla da dalje gorim.“

Kad to reče lagani vjetrić puhne i svijeća se ugasi.

Treća kaže:

„Ja sam LJUBAV!

Nemam više snage. Ljudi me ignoriraju ne shvaćajući koliko sam važna. Zaborave čak voljeti one koji su im najbliži.“

...i tako se ugasi i treća svijeća.

Tada dođe jedno dijete i vidi da tri svijeće više ne gore.


„Jao, pa zašto više ne gorite?“

Dijete se rastuži.

Onda reče četvrta svijeća:

„Ne boj se, dok ja gorim možemo sve ostale svijeće opet zapaliti.

Ja sam NADA!“



Sa sjajnim očima dijete uze svijeću i zapali ostale tri.



Nek' plamen nade ostane uvijek s nama.

Tako ćemo zauvijek očuvati povjerenje, mir i ljubav!

Sretan Božić!

CBK

nedjelja, 21.12.2008.

STANJE DRŽAVE I NACIJE 2008. - 2009.

Dragi blogeri, radi osvješćivanja nas svih, smatram poučnim i svrhovito da objavim slijedeći komentar političkog oporbenog glasila Hrvatsko pravo on line koje bez dlake na jeziku informira slijepe i gluhe građane ove zemlje, kraj zdravih očiju i ušiju, o tome kojoj zabludi su povjerovali da ih vodi u navodnu bolju budućnost, pa pročitajte ako vam se da! Pozdrav, CBK!


HRVATSKA ODISEJA - DO KAD ĆE TRAJAT?

srijeda, 17.12.2008.

DOGAĐAJI GODINE

Na isteku 2008. i pred doček 2009. prisjećam se nekih događaja koji su obilježili ovu godinu.



Počet ću s jednim događajem o kojemu sam pisao na samom kraju 2007. godine, a to je bilo ubojstvo pakistanske državnice Benazir Buto koju su ubili pakistanski vjersko-politički ekstremisti. Rekao sam da se bojim da će to ubojstvo dovesti u bližoj budućnosti do šire destabilizacije svijeta. Ta političarka je svoju stranku, nakon što se vratila iz dugogodišnje političke emigracije (ne „ustaške“) iz Velike Britanije u svoju zemlju, dovela na izborima na vlast, te nije uspjela ni zasjest u fotelju vlasti. Nju i članove njene obitelji se dovodi u vezu s teškom korupcijom, te nije jasno zašto je britanska vlast upravo nju poduprijela na izborima. Podsjeća to na starorimsku politiku divide et impera ili politiku „podijeli i vladaj“ koja se provodila i provodi i u našoj zemlji – umjesto da su demokratske snage Zapada poduprijele demokratske nekomunističke snage u Hrvatskoj, poduprijele su najgore korumpirane i ideološki opterećene kadrove bivše Titove Jugoslavije – sa ciljem da se Hrvatsku stavi pod nadzor onih snaga koje 1991. nisu podupirale hrvatsku borbu za samostalnost i neovisnost u nametnutoj velikosrpskoj agresiji. Uz ubojstvo Benazir Buto je američka vlada predsjednika Busha juniora zabila nož u leđa svom savezniku predsjedniku Mušarafu, što nije prvi puta da CIA prvo podupre nekog diktatora, a potom ga pusti da padne. Pakistan ima nuklearno oružje i ako ono dođe u ruke fundamentalista, gotovo je sa svjetskim mirom, dok mira u svijetu tako i tako nema. Gledao sam jednu britansku emisiju o predsjedniku generalu Mušarafu, i ispada da on uopće nije bio nikakav diktator, nije vojska nametnula vlast društvu nego su vodeće političke stranke zamolile vojsku da uvede red i uspostavi stanje povoljno za daljnji razvitak demokracije u toj stomilijunskoj muslimanskoj zemlji; ima regija u Pakistanu gdje general Mušaraf nije imao nikakav autoritet, gdje plemenske fundamentalističke vođe brane ženama i djeci bilo kakvo ljudsko pravo, i gdje su sve predsjednikove uredbe sa zakonskom snagom, koje ta prava trebaju osigurati, bivaju bačene u koš za smeće. Mušaraf je rekao: ja mogu uspostaviti vojno stanje u tim regijama ali nemogu ljudima usadit u glavu što je ispravno - To je proces, i demokracija je proces koji traje. Tri mjeseca nako tog intervjua, nakon što je relativnom većinom izabaran za predsjednika Pakistana, Mušaraf je na pritisak SAD sišao s vlasti iako je prije toga skinuo generalsku odoru i postao civilni predsjednik. U slijedećoj godini će Pakistan prednjačiti po bombaškim napadima i patnjama civila, i moguć je indijsko-pakistanski ratni sukob, pa i nuklearni rat u slijedećih nekoliko godina (obje zemlje imaju A-bombu).

Za mene osobno je događaj godine izbor Baracka Obame za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. To je nešto što je malo tko vjerovao da će se dogoditi, s obzirom da je Obama crnac po jednom roditelju. Politički analitičar vodećih američkih liberalnih ateističkih masonksih slojeva, Samuel Huntington, u svojoj je poznatoj knjizi „Sukob civilizacija“ prognozirao da će SAD dobiti, s obzirom na pomake u etničkoj strukturi američkih građana u korist tamnoputih Latinoamerikanaca, prvog predsjednika crnca tek nakon 2020. godine. Dobro je, dakle, to da se s ljudima ipak ne može 100 posto manipulirat. Obami želim svu sreću ovoga svijeta, jer mu neće biti lako: Irak/Iran (bačva bez dna), Afganistan/Pakistan (bačva bez dna), Bosna/Kosovo (bačva baruta), Gruzija, Izrael-Arapi, Venecuela/Rusija, plus financijska kriza par excellence, najveća od sloma Wall Streeta 1929. godine, koju su u Americi ove godine prouzročili neoliberalni gospodarski čimbenici i stvaratelji tako zvanog globalizma i „globalne demokracije“ sa ciljem da preko multi-nacionalnih kompanija i naftnih tvrtki zavladaju svijetom. Spašavanje njih je nonsens, ali Obama je, kao i svaki kandidat nakon Kennedya, željeni kandidat upravo izrabljivačke neoliberalne klase kojoj je cilj uvesti svjetski socijalizam za „građane“ (čitaj: nove kmetove) u zamjenu za zapljenu svjetskih prirodnih i gospodarskih resursa, te političku svjetsku vlast. Zato i toliko američkih vojnih intervencija u svijetu, uz pomoć strateškog saveznika Velike Britanije. Nadam se da Obama ima i neki vlastiti program za učvršćenje demokracije i sloboda.

Za to vrijeme Rusija jača vojno i diplomatski dok je ruska demokracija na izdisaju, a restauracija komunizma vrlo moguća u toj najvećoj zemlji na svijetu, što će naravno dati krila našim domaćim komunistima ali moram reći s lažnim nadama jer ponavljanja situacije iz prošlosti na našim prostorima neće biti jer je mala vjerojatnost da bi Njemačka zaratila protiv Britanije i SAD, iako se trenutno događa situacija jačanja njemačko-ruskih odnosa na svim razinama, posebno gospodarskih ali i strateških. Nije nepoznato da je njemački strateški interes širenje prema istoku još od vremena cara Petra Velikog i carice Katarine, te da to nije Hitlerov izum nego jedna njemačka konstanta kao što je ruska konstanta se preko Njemačke gospodarski i tehnološki modernizirati. Savezništvo između te dvije zemlje dovelo bi Britaniju i SAD u ozbiljnu dugoročnu krizu gubitka vodećih pozicija u Europi i svijetu; zato valja očekivati britanske niske udarce prema Njemačkoj (kao u 20. st.), a to znači i preko njemačkih strateških saveznika kao što je Hrvatska, tako da naša zemlja može očekvati daljnja poniženja preko svjetskih institucija na koje utjecaj ima Velika Britanija, kao na pr. haaški sud ICTY i druge institucije, a probritanskih ili provelikosrpskih kadrova ima u Hrvatskoj na pretek; manje, više ih se može naći u titoističkom milijeu i spektru hrvatske vladajuće politike.

Obama se neće miješat u naše probleme, osim ako će prijetit raspad Kosova ili Bosne i mogući novi sukobi na prostoru Jugoistočne Europe, a u potencijalne sukobe spada i rivalstvo između Turske i Grčke. Ne mogu procijenit je li britanski interes da Hrvatska uđe u EU ili ne (mislim da nije iako javno tvrdi suprotno), dok je Njemačka za. Bilo što bilo, moja je osobna želja da Hrvatska ostane samostalna i neutralna, da ne uđe u NATO, i da ne uđe u EU, ali mislim da je sizifov posao objašnjavat zašto to mislim jer kao narod nemamo dublje tradicije neovisnosti, jugoslavenstvo je još dosta ukorijenjeno u našim umovima. Velikosrpska ideologija, pomalo nestala sa scene Miloševićevim padom, opet je dobila državničke konture, i to vrlo drske i opasne, i vjerojatno je to smišljeno ili poduprto od strane EU kako bi se Hrvatsku u strahu pred novom agresijom što prije otjeralo u NATO, i onda u EU, te zapadne tvrtke mogu onda potpuno ozakonit svoje stečevine u Hrvatskoj, i praktički neokolonijalizam. Nije slučajno EU forsirala koaliciju u Beogradu između one stranke koja je ubila srpskog premjera Đinđića, i nekoć Đinđićeve stranke; to je morbidno, ali to je realna politika koja očito ima svoj jedan točno određeni cilj, isto kao što cilj ima to što u Srbiji trećina izbornih glasova ide fašistima, pa su svi kao uplašeni u Europi, pa ajmo u koaliciju spojiti pokretača rata na prostorima bivše Jguoslavije, Socijalističku partiju Srbije, jer ona se u javnosti i ne percepira kao pokretač rata dok Šešeljevi radikali da, iako su oni bili samo pijuni kao što su i danas.

U Hrvatskoj neće u slijedećem razdoblju biti više demokracije, niti će biti uspjeha u borbi protiv korpucije i organiziranog kriminala, jer tu „borbu“ predvode korumpirani tako da od kilave babice nemože se rodit zdravo dijete.

Doći će do većih socijalnih tenzija u našem društvu, zatim, do polarizacije na liniji bivših komunista - titoista i nekomunista, pa do zaoštravanja hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj i hrvatskih odnosa sa Srbijom ili obratno, do daljnjih uvreda i provokacija predsjednika države na račun hrvatskih branitelja, i do jaza između zakonodavca i pušača, apsolutno.

Ne mogu prežalit Zerp koji je početkom ove godine otišao u vjetar jer imamo prema Briselu vladu jednaku slugu pokornome. Nemogu dovoljno puta ponoviti da hrvatski državni proračun neprimjenom Zerpa na članice EU gubi godišnje onoliko stotina milijuna eura koliko iz Brisela dolazi iz pretpristupnih fondova u Zagreb, ali, tko nema u glavi, ima u nogama!

Žena političarka godine je za mene Marijana Petir jer je bila jedina koja je u Hrvatskom saboru glasovala protiv izuzeća Zerpa na zemlje članice EU. Njena stranka HSS i Friščić su nula.

Žrtve komunizuma nisu u Hrvatskoj ni ove godine dobile satisfakciju, samo uvrede i blasfemična opravdavanja i relativiziranja. Totalna sramota za vlast!

Tko nas je sve napustio ove godine? Neprežaljeni Boris Dvornik, i tragično, i njegov sin Dino Dvornik. Ne mogu vjerovat ali to je znak da naše društvo mora i te kako vodit računa da se spriječi zlouporaba droga kod mladeži. Dino je otišao ali ostale su njegove fantastične pjesme, njegovo djelo je ostalo! Pa Dražen Jerković, nogometaš par excellence u svijetu, pa najbolji hrvatski jezikoslovac posljednjih generacija, Tomislav Ladan, uglavnom, naša zemlja gubi sve svoje najbolje ljude, pri tome su mi u mislima brojni hrvatski branitelji koji su si i ove godine oduzeli život. Ne bez uzroka – uzroci se nalaze kod naših vlastodržaca i naše birokracije. Onda smo imali ružna mafijaška ubojstva mlade Ivane Hodak, pa Pukanića i drugih kad su se državnom vrhu tresle gaće, a premijer pokušao sve pretvorit u percepciju Beiruta, što je spin-doktorski pokušaj puštanja magle, jer sigurnost građana tim ubojstvima nije ništa više ili manje ugrožena; ugrožena je samo pozicija vlastodržaca; no, sami su si krivi za to; ne treba ih žalit! Treba priželjkivat njihov što brži pad i nestanak s političke scene – for ever!

Slijedeća godina će biti prijelomna u mnogoćemu, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Iz mnogih problema mogu, međutim, iznjedrit i mnoge šanse, jer problemi su tu zato da ih se rješava, a ne da se čovjek pred njima plaši. Nije sve tako tmurno na horizontu, iako nije ni ružičasto. Ovisi kakvi će vjetrovi promjena zapuhati. Bitno je da zapuše.

Posebni pozdrav Vukovarcima, hrvatskim braniteljima, svim bolesnima, obespravljenima, žrtvama nasilja i korupcije, obiteljima stradalih vatrogasaca, i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, u Srbiji (Srijemu i Zemunu i Subotici) kao i Hrvatima u svijetu! Pozdrav, i sretno u Novoj 2009. CBK! Pored toga i prije toga naravno Sretan Božić, ali o tome posebni post!

subota, 13.12.2008.

MARŠAL TITO NEPOŽELJAN NA KAZALIŠNOM TRGU

Bio sam osobno na današnjem prosvjedu ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, tako da mogu iznijeti svoje impresije sa trećeg po redu ove godine prosvjednog skupa na kojemu sam sa zadovoljstvom sudjelovao.


Prosvjed protiv kulta ličnosti maršala Tita, Zagreb, HNK, 13.XII.2008.

Prvi prosvjed na kojemu sam sudjelovao održan je početkom ove godine, 9. veljače, na istu temu kao današnji prosvjed, a to je zalaganje onih koji misle da se po Josipu Brozu – Titu, i zbog teškog povijesnog totalitarnog naslijeđa koje je obilježilo njegovu vladavinu, ne bi trebale javne površine, trgovi, ulice, avenije ili obale nazivati po njemu. Drugi prosvjed na kojemu sam ove godine sudjelovao održan je 5. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu pod geslom „Stegnite vi svoj remen - bando lopovska“, a bio je to prosvjed protiv aktualnog političkog ustroja i zbog nezadovoljstva javnosti velikom korupcijom u vlastima, državnim institucijama i javnoj upravi, te nezadovoljstvo zbog laži i oportunizma vladajućih političara koji misle samo na sebe i bez kriterija ispunjavaju zahtjeve iz svijeta radi ulaska Hrvatske u Europsku uniju i NATO.

Ovaj treći po redu prosvjed na kojemu sam podržao zahtjev građanske inicijative „Krug za trg“ odaslao je našim vlastima jasan signal da se mora početi odmotavati klupko teškog naslijeđa totalitarne vladavine u bivšem socijalizmu Titove Jugoslavije, jer je to preduvjet stvaranju demokratskog društva. Naime, kao da neki ljevičarski mudraci zaboravljaju da je socijalizam doživio povijesni poraz padom Berlinskog zida, i da u demokraciji nema mjesta povijesnom revizionizmu i rehabilitaciji Tita i partije.


KRUG ZA TRG – KAZALIŠNI TRG


Demokratski prosvjed na budućem Kazališnom trgu u Zagrebu,
13.12.08. protiv totalitarnog naslijeđa titoizma u Republici Hrvatskoj

Glavna organizatorica prosvjeda, nastavnica gospođa Maja Runje istaknula je u zahtjevu Zagrebačkoj skupštini za promjenom naziva Trga maršala Tita u Kazališni trg istaknula da ova inicijativa „Krug za trg“ nije iscrpljena, da neće stati na ovom drugom javnom okupljanju demokratskih snaga na lustraciji javnog prostora od Tita nego da ćemo „Tita protjerati iz Zagreba i cijele Hrvatske“. Mediji nisu prenijeli njezin kratki ali jasni govor, a na tendenciozno, dakle, pristrano medijsko izvještavanje vratit u se malo poslije u ovome tekstu.

Glavni govornik, član građanske inicijative, pravnik i hrvatski branitelj, Tomislav Stockinger, istaknuo je pred okupljenim mnoštvom, na bini koju je krasila velika stilizirana natpisna ploča u svjetloplavo-bijeloj boji s natpisom „KAZALIŠNI TRG“, slijedeće, da je naime „utvrđen zločinački karakter komunizma, a osoba prema kojoj je ovaj trg dobio ime, prema svim kriterijima nije zločinac već masovni zločinac. Tito je odgovoran za masovna ubojstva, zatvaranje ljudi u logore, protjerivanje pojednih pripadnika naroda, konfiskaciju privatne imovine. Po takvom čovjeku ne može se zvati jedan od najljepših hrvatskih trgova“, poručio je okupljenim prosvjednicima.

Na repertoaru ovih demonstracija bilo je i čitanje izjava svjedoka žrtava titoizma o zločinima komunizma na području Hrvatske, te mimohod oko Hrvatskog narodnog kazališta, simbolično u četveroredu po uzoru na žrtve četveroredne kolone na „Križnom putu“. Zanimljivo je bilo javno čitanje svjedočenja jedne žene koja je preživjela pokolj nacifašističke „Jugoslovenske narodne armije“ u Škabrnji, 18. studenog 1991. godine, na dan pada Vukovara, kada je, nakon opisa likvidacija hrvatskih civila u tom ravnokotarskom i najvećem hrvatskom selu, rekla da je taj ratni zločin i zločin protiv čovječnosti počinila armija maršala Tita.

Prosvjedni skup popraćen je zanimljivim transparentima od kojih ću spomenuti jedan veliki bijeli s natpisom „Provedite deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi komunizma“, ili povremeno skandiranje „Tito – zločinac“.


Manipulacije titoista u Goebbelsovom stilu; Rote Armee Fraktion i
Bader-Meinhof-banda bila bi ponosna

Na zapadnoj strani trga, a koje li ironije da su na zapadnoj strani, održan je jedan kontra-prosvjed omanje skupine protivnika promjene imena Trga maršala Tita. Njih najviše do sto protivnika, od kojih jedno desetak zakrabuljenih mladih titoističkih fanatika, protivi se promjeni imena trga jer smatraju da trg treba i dalje nositi ime po masovnom zločincu Josipu Brozu. Bilo je i kontra-prosvjednika koji su oko rukava nosili crvene vrpce, kao po uzoru na njemačke naciste.


Fanatični titoisti sa crvenim vrpcama oko ruke

To je gotovo jedinstveni primjer da postoje ljudi koji podržavaju jednog zločinca, i to baš u Hrvatskoj. Jedino u Rusiji još postoje zagovornici jednog masovnog zločinca, a to je bio Titov majstor u učenju likvidiranja cijelih skupina ljudi - Staljin kod kojega je Josip Broz „Valter“ učio „zanat“ tridesetih godina 20. st. u međunarodnoj terorističkoj organizaciji Komunističkoj internacionali u Moskvi. Kako bi opravdali branjenje zločina jugokomunista i zločinca Tita, predstavljaju se lažno kao antifašisti, misleći tako pred svijetom koji sve prati, opravdati svoju propagandu protiv zagovaratelja prosvjećivanja javnosti o Titovoj političkoj krinki zvana u partizanskoj agitacijskoj propagandi „antifašizam“. Josip Broz - Tito nije bio antifašist nego boljševik, ali mnogobrojne antifašiste je taj boljševik dao smaknuti. „Komunistički zločin nije antifašizam“ stajao je natpis na jednom većem transparentu zagovornika Kazališnoga trga, ali ta poruka kod kontra-prosvjednika kao da ne dospijeva u njihove glave. Također je nepošteno od kontra-prosvjednika što su za svoj motiv naveli „sprečavanje neoustaštva“ jer danas opet kao i 9. veljače nisam vidio ustaše. Bome, moram reć da otkad živim nisam vidio ustaše niti neoustaše, dok sam četnike vidio, i to prave četnike ili srpske neofašiste. Viđam i neoboljševike.

Ponavljam kao i nakon prvog okupljanja Kruga za trg, da je motiv kontra-prosvjednika promašen jer zagovornici Kazališnog trga umjesto dosadašnjeg nazvan po komunističkom diktatoru Titu su antifašisti i antikomunisti jer su za demokraciju a ne za fašizam ili komunizam. Međutim, perfidnim naglašavanjem titoista da su oni tobože antifašisti, stvaraju u svojoj propagandi, koju mediji izdašno prenose, sliku kao da su oni antifašisti, a svi drugi da su fašisti ili „neoustaše“. Mnogi su pobrkali neke lončiće ali mnogi i namjerno izokreću smisao i svrhu inicijative Krug za trg. No, otom, potom, istina i pravda će pobijediti, a laži će pasti kad-tad u vodu!


MEDIJSKE MANIPULACIJE U SVRHU ZAŠTITE KULTA LIČNOSTI DIKTATORA TITA

Od medijskih izvješća o prosvjedu na budućem Kazališnom trgu izdvojit ću pisanje neoliberalnog portala vijesti, trača i žutila Index.hr, i Jutarnjeg i Večenjeg lista, dakle, režimskog tiska. (Poznato je da je režim protiv ukidanja Titova kulta ličnosti, ali je dobro znati da se kult ličnosti održava samo u nedemokratskim društvima, da ne bi bilo – nismo znali?!)

Mediji izvještavaju o prosvjedu za promjenu imena Trga maršala Tita na crno-bijeli način: na jednoj strani su desni, na drugoj lijevi, što je nonsens. (HTV je svoj prilog o zagrebačko prosvjedu u Dnevniku nazvao "Crveni i crni" što je glupost, jer zašto bi netko bio desničar ili crn ako se zalaže za ukidanje totalitarnog naslijeđa?) Index.hr nije samo jedan internetski online portal koji je pandan žutom tisku i trač-rubrikama nego je jedan medij koji ciljano plasira projugoslavenske i pročetničke informacije, i napada sve što je kontra ideologije liberalizma, velikosrpske ideologije i jugoslavenske ideologije.To je u biti jedan portal promocije totalitarnih i propalih ideologija. Njegov vlasnik, cool boy Matija Babić je borbeni ateist i jugoslavenčina koji ništa lijepog ne zna reći o svojoj hrvatskoj domovini koja ga hrani ali koja ga može i povući za uha ako ju bude i dalje blatio i sustavno širio dezinformacije koje koriste četnicima i komunistima. Ja ću bit iskren i navesti ću broj prosvjednika za Kazališni trg s otprilike nešto preko 1000, oko tisuću do 1.500, ali nikako „nekoliko stotina“ kako je naveo Index.hr ili „500“ kako je naveo Večernji list (Jutarnji je naveo „do 2.000“, a HTV "preko 2.000").

Večernjak je blizak vladajućoj koaliciji na čelu s Hrvatskom demokratskom zajednicom, i Sanaderu ovaj prosvjed nikako ne odgovara, i to iz dva razloga: prvi je što njegova stranka i vlada sustavno sprečava rasvjetljavanje razdoblja totalitarnog socijalističkog režima u Titovoj Jugoslaviji, i s tim povezano štiti neke kazneno prijavljene partizanske ratne zločince, kao i komunističke zločince i udbaše i doušnike komunističke tajne policije od kaznenog progona, a s druge strane sudjeluje u stvaranju negativnog imidža Hrvatske da se navodno radi o jednoj zemlji u kojoj divljaju „neofašisti“. To je razlog što Sanader ne želi javno reći da titoisti nisu antifašisti. K tome, ovaj puta, za razliku od prvog javnog okupljanja Kruga za trg, povjesničar blizak HDZ-u, dr. Josip Jurčević ovaj puta je eksplicite odbio sudjelovati u drugom javnom okupljanju jer je poruka HDZ-a da „sada nije vrijeme za prosvjede“. Zato je Večernjakovo izvješće o današnjem prosvjedu ispalo negativno, čak gore nego izvješće Jutarnjeg o istom događaju. Relativno objektivno izvješće je dao HTV, uz ogradu da su prenijeli uvrede Titova pionira Musića, dakle, kontra-prosvjednika na račun prosvjednika: "...pogledajte ih, to nisu građani nego ognjištari..." To mogu komentirat samo ovako: Ej, majmune jedan, ti nisi ni građanin, ni ognjištar nego idijot.

Po perfidnosti u izvještavanju prednjači Index.hr i to tako da su dali kratko izvješće i u njega ukomponirali izjavu jednog ekstremnog ljevičara koju je taj titoistički fanatik dao jučer i koja je objavljena već jučer, i to onaj dio izjave u kojoj student PMF-a Aleksandar Musić ispred boljševičke Udruge mladih antifašista grada Zagreba kaže da kao „nositelji prosvjeda /kontra-prosvjeda/ žele poručiti da je Hrvatska antifašistička zemlja te reći „ne“ ustaštvu.“ Može li, dakle, više bezobrazluka, manipulacije i neistine nego u jednoj rečenici ovog tipa?

Naime, Hrvatska jeste antifašistička, ali je i antikomunistička (nažalost, ponajmanje je demokratska), ili je mladi drug zaboravio da postoji parlamentarna izjava ove zemlje u kojoj se osuđuju komunistički zločini na području Hrvatske! K tome na prosvjedu za Kazališni trg nije bilo ustaša nego građana ove zemlje, i nisu ti građani zahtijevali ustaški poredak nego izmjenu imena jednoga trga koji je nazvan, ne po antifašističom diktatoru nego po komunisitčkom diktatoru – maršalu Titu!

Velika manipualcija koju mediji izvode je i ta što maloj skupini kontra-prosvjeda daju isti medijski prostor kao i mnoštvu prosvjednika. Odnos između prosvjednika i kontra-prosvjednika na budućem Kazališnom trgu je
20 : 1 u totalnim brojkama, ali medijski tretman je fifty – fifty. Na koncu, titoistički kontra-prosvjednici nisu ništa ni organizirali nego su se pojavili s dva, tri transparenta i stali na tramvajskoj stanici ispred Muzeja za umjetnost i obrt, i kad je prosvjed završio spremili su svoje prnje i sjeli na tramvaj, a kad su došli doma mogli su u tisku pročitat da su obavili odličan posao jer je medijski prostor prosvjednika za Kazališni trg ravan njihovome. Oni su se za kontraprosvjed spremali dva dana, od tiskovne konferencije građanske inicijative Krug za trg na dan ljudskih prava 10. prosinca, a organizatori prosvjeda su se za prosvjed spremali najmanje mjesec dana. Medijsko izvještavanje o današnjem zagrebačkom prosvjedu i kontra-prosvjedu predstavlja medijska manipulacija u stilu boljševika Vladimira Iljiča Lenjina i nacista Josepha Goebbelsa, s tim da se ti isti mediji, pazite sada, predstavljaju da su mediji liberalne demokracije. Hahaha.

„Antifašisti prosvjeduju protiv povijesnog revizionizma i neoustaštva koje je zahvatilo Hrvatsku“, glasi medijska prezentacija današnjeg prosvjeda protiv imena trga nazvan po zločincu i diktatoru. Krasno. To je medijski doprinos demokraciji!?


Zadar 13. prosinca 2008. kaže STOP pročetničkoj politici Sanaderove koalicije i predsj. Mesića

Inače, danas je u Zadru održan još jedan hvalevrijedan prosvjed, kao ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, naime, Dalmatinci su na čast i diku Hrvatske prosvjedovali na glavnom zadarskom trgu unutar starih gradskih zidina protiv političkog posjeta zadarskom zaleđu četničkog demagoga Aleksandra Vučića, donedavno najužeg suradnika zločinca Vojislava Šešelja. Prosvjed nije organizirala vlast nego navijačka skupina zvučnoga imena TORNADO, i ona je sakupila oko 1000 prosvjednika, što je super, i svaka čast! Naime, poruka je jasna: dvolične vlasti Hrvatske zabranjuju Thompsonu, jednom hrvatskom branitelju, pjevanje u pulskoj areni, što je politička zabrana kao u doba druga Tita, dok jednom notornom četniku koji propagira Veliku Srbiju ne zabranjuju ulazak u Hrvatsku nego mu još daju veliku policijski zaštitu, da bi ovaj u mikrofon Hrvatske televizije izjavio da prvi put čuje za zločin srpskih fašista u Škabrnji, i drži lekciju hrvaskoj javnosti da je u Oluji protjerano „400 hiljada Srba“. Dakle, laž za lažju. Nije Vuk ali je Vučić koji dlaku mijenja ali ćud nikada! No, nije mali Vučić kriv, on laje onoliko koliko mu se dozvoli, ali kriva je Sanaderova koalicijska vlada (i predsjednik Mesić) koja je oportunistička i koja bi radi ulaska u Europsku uniju prodala i vlastitu mater samo da ju Bruxelles malo pogladi. U modu „hrvatske“ vlasti je ušlo hvaljenje četnika i partizana, jer i jedni i drugi su navodno „antifašisti“ dok su hrvatski branitelji „zločinci i ustaše“. Dakle, nekadašnju Miloševićevu propagandu imamo sada prezentiranu od mas-medija u Hrvatskoj i podržanu od vladajuće politike. Marš Sanaderu, marš HDZ! Marš druže predsjedniče!

Dotaknuo bih se još jednog primjera notorne medijske manipulacije, naime, kako bi obezvrijedili zagrebački i zadarski skup, mediji su kao udarnu vijest lansirali izjavu predsjednika Mesića da ne treba štedjeti u kriznim vremenima, da „treba trošit kad nema, a štedjet kad ima“. Eto, jedna idijotska izjava s Pantovčaka ima prednost pred humanističkim ciljevima koji ovu zemlju mogu poštedjeti novoga zla, kao da nije bilo dovoljno zla u prošlosti. O TV izvještavanju o prosvjednim skupovima ne želim trošit ni riječi, naime, dragi blogeri, ako želite čuti što o Hrvatima misle naše TV-kuće, slobodno si pogledajte informativne emisije TV-Beograd iz druge polovice osamdesetih i devedesetih godina za vrijeme Miloševićeva režima i velikosrpske agresije: slične vijesti kad su u pitanju Tito i četnici možete pogledati na RTL Televiziji, na HTV ili NOVOJ TV. (Izvještavanje RTL-Televizije i oba današnja prosvjedna skupa u Hrvatskoj trajalo je sveukupno doslovno 10 sekundi!!!) Isti drek samo drugo pakovanje. Poruka naših televizija je ova: četnici i Tito da, demokracija ne!

Zato će i ubuduće biti vrlo važna prosvjedna okupljanja i 2009. godine u još većoj i snažnijoj mjeri da se poruči: Tito i četnici NE, demokracija DA! CBK

četvrtak, 11.12.2008.

OSUDA BOLJSEVICKIH ETIKETA TZV SABA

utorak, 09.12.2008.

MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA, 10. PROSINAC

Ovaj post posvećujem međunarodnom Danu ljudskih prava od 10. prosinca, u čast ljudskih prava koja je drug Tito i jugoslavenski boljševički režim neprestano kršio, kao i Poljičanima kojima je pak njihova ljudska prava kršio i još i danas krši hinjeni demokratski režim Hrvatske demokratske zajednice, pa stoga pročitajte o čemu se radi:


POLJICA – GRIJEH HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Dragi blogeri i čitateljstvo Crnog bloga komunizma (http://www.crniblogkomunizma.blog.hr), ovom prilikom ću (ponovo) napisati koju riječ o hrvatskom kraju Poljica u Dalmaciji, i to stoga što je HDZ-ov grijeh prema Poljicama ništa manji od grijeha prema žrtvama komunizma.

Poljica predstavljalju drevnu hrvatsku tradiciju i drevnu demokratsku kulturu. Spomenut ću samo Poljičku Kneževinu i poljički demokratski ustav zvan „Statut“ iz 1440. godine snažno potvrđuje pravnu sređenost unutrašenjg društvenog života te malecke ali zato ponosne hrvatske nezavisne države tijeom stoljeća. Kaže poljički Statut, primjerice, slijedeće:

Nek svak more živ biti.

Kakve li samo fantastične i humanističke odredbe koja bi i danas dobrodošla u nemilim hrvatskim prilikama pred totalnu rasprodaju Hrvatske i gubitak suvereniteta ulaskom u NATO i Europsku uniju. To se Poljicama davno dogodilo, a Hrvatska nije ispravila tu nepravdu koju je učinila svojim poljičkim rodoljubima. Zato ću parafrazirat onu Starozavjetnu:

Propast, Hrvatsko, leži u tebi! Ta kletva će nas Hrvate pratiti dok ne otvorimo oči kraj zdravih očiju, ili dok ne nestanemo.

Za održanje Knežije, napose slobode, ali i radi zaštite čovjeka, bilo je potrebno poštivati Statut te nezavisne hrvatske države. Za prekršitelje, zatečene i u najmanjim prekršajima, bile su predviđene oštre kazne. Koje razlike u odnosu prema Republici Hrvatskoj u kojoj kriminalci pjevušeći odlaze na sud i sa smješkom na licu i mangupskim namigivanjem napuštaju sud, često oslobođeni od bilo kakve kaznene odgovornosti za najteža kaznena djela, a oni rijetki koji bivaju osuđeni žive u zatvorima kao feudalna gospoda kojoj se iz restorana nosi hrana kako bi mogli žderat i lokat, i smijat se u lice cijelom društvu, čija je vlast tako impotentna da su nezadovoljni građani na jednom prosvjednom skupu u Splitu, 5. prosinca 2008. poručili: „Impotentnoj vladi diže se narod“.

Poljica su doslovno bila jedna hrvatska pravna država usred Europe i apsolutističkih europskih kraljevskih režima. Republika Hrvatska bi se mogla ugledati u poljička načela o pravnoj državi i njihovom provođenju u javnom životu, umjesto što u vrijeme pregovora oko mogućeg pridruživanju Europskoj uniji prepisuje briselske birokratske propise. To u ime Republike Hrvatske rade neodgovorni činovnici bez mozga i vladajući političari pokvarenoga uma koji bi prodali i prevarili svoju vlastitu mater, samo da smiju ispuniti zahtjev stranih vlada u zamjenu za domaće privilegije i sinekure. Ispravno je Bruno Bušić poručio generaciji Hrvata da će vidjeti, kad jednom bude stvorena hrvatska država (u što on nije sumnjao kao neki disidenti komunizma poput Franje Tuđmana) kako će tek naša domaća vladajuća bagra pljačkati hrvatski narod i Hrvatsku odvest pod giljotinu.

Prilikom ove prezentacije Poljica, koje su na čast i diku hrvatske političke nacije, koristim se korisnom knjižicom od fra Frana Mihanovića pod naslovom

„ZLA SUDBINA POLJICA“

(ISBN 953-97381-1-3, „Zla sudbina Poljica“ autora Frana Mihaljevića, Gata, 1998.)

Naslov knjige zrcali ogorčenost koju Poljičani izražavaju prema vlastima Republike Hrvatske koje su sebično odbile sve prijedloge za ujedinjenjem poljičkih zemalja u jednu jedinstvenu općinu.

Naime, dolaskom na vlast komunista, jugoslavenskih antifašista i njihova zločinačkog boljševičkog „rukovodstva“ 1945. su Poljice raskomadane na nekoliko dijelova, čime su zločesti vlastodršci komunjare pokušali Poljičanima iščupati dušu iz srca. Bilo je to više nego nepravedno nakon što su antifašisti iz Poljica doživjeli pokolj od strane njemačkih i srpskih fašista iz 7. SS-divizije „Prinz Eugen“ i četničke bande koja je digla ruku na hrvatski narod u Poljicama. Kako piše autor navedene povijesne knjžice o Poljicama, Hrvati iz Poljica su se uvijek vješto znali postaviti protiv lukavih Mlečana i okrutnih Turaka. Isto tako i prema svima onima koji su se znali, zvali se ovako ili onako, okomiti na krvavo stečenu samobitnost Poljica.

Kad bi se barem Hrvati današnjice ugledali na poljičke Hrvate i brigu za samobitnost, onda bi se bez problema održala samostalnost i državna nezavisnost Republika Hrvatske, ovako nas domaća bagra vodi u umjetnu neoliberalnu tvorevinu Europsku uniju i kroz proces likvidacije hrvatskog suvereniteta, krvlju stečen u obrani od velikosrpske agresije 1990. – 1995.

Hrvatski Poljičani, hrvatski Dalmatinci znalački su postavili u političkim dogovaranjima, diplomaciji ali i onda kad je trebalo posegnuti za mačem u obrani stečenih povlastica i u obrani svoga imena – navodi Fran Mihaljević, i naglašava, da su se hrabri Poljičani morali nositi ne samo s vanjskim, nego i s „unutarnjim neprijateljem“, i dodaje „uvijek je nažalost bilo i takvih!“ Nevjerojatno, kao da o tome imamo preslik u Republici Hrvatskoj gdje ima brojnih unutarnjih neprijatelja poput ratnih profitera, raznoraznih bivših udbaških parazita i mafijaša i kriminalaca svake vrste povezani s vladajućim političkim eks-komunističkim udbaškim titoističkim ustrojem.

„Povijest je čvrsto zabilježila hrabro sudjelovanje Poljičana u borbi protiv Turaka na širokom području Splita, preko Sinja do Imotskog. Tako su, primjerice, godine 1648. u petnaestodnevnoj krvavoj bitki za oslobađanje Klisa od Turaka, uspješno sudjelovali i Poljičani s 1.200 momaka. U svom izvješću o toj velikoj pobjedi kršćana od 1. travnja 1648. providur Foscolo posebno je pohvalio baš Poljičane.“

Najcrnje godine u povijesti Poljica su navedena 1945. i 1807. Godine 1807. je Napoleonova vojska ukinula ovu hrvatsku državu koja je postojala kroz stoljeća. Naime, 1807. su Poljičani u dogovoru s Rusima, koji su ih posije izdali, digli oružani ustnanak protiv francuskih okupacijskih trupa. Francuzi su krvavo ugušili pobunu Hrvata i Poljice nemilice poharali i porobili. Maršal Marmont, koji ima trg u Splitu, pokorio je Poljice koje se nalaze iznad Splita i podno Mosora. Time su Poljica nakon šest stoljeća samostalnoga života izgubila svoju slobodu, svoju samoupravu i demokratske stečevine. Hrvatski pjesnik August Šenoa sažeo je svoju bol o tragičnoj sudbini Poljica 1887. u spjevu o junačkoj Mili Gojsalić, čija je drama nakon višedesetljetne zabrane prikazana 1995. u Hrvatskom narodnom kazalištu na budućem Kazališnom trgu u Zagrebu. Unatoč tome HDZ ide i dan danas protiv Šenoe i Poljičana, pod geslom: „IDEMO DALJE“, a narod kaže: „BANDO LOPOVSKA“.

Kako su Francuzi podijelili poljičku zemlju od250 četvornih kilometara na tri tijela i pripojili splitskoj, sinjskoj i omiškoj općini, tako je HDZ njihovu i komunističku nepravdu, u kojoj je u komunizmu sudjelovao sam vrh te poslije lažnih demokratskih promjena 1989. pretenciozno nazvane Hrvatske demokratske zajednice. Od imperatora Franje Josipa se nitko od Hrvata nije mogao dobrome nadati, tako su i Poljičani ostali dugo vremena nakon Napoleonskih ratova kratkih rukava. Nož u leđa je Poljicama zabila i Crkva kada je splitski biskup Pavao Klement Miošić 1843. godine dokinuo staru crkvenu ustanovu Poljički vikarijat. Možda se „grijeh“ Poljičana sastojao u tome što su spašavali glagoljicu u splitskoj biskupiji? Otkad je hrvatska vlast zabila nož u leđa narodnom biskupu Grguru Ninskom kao da kletva prati zaboravne Hrvate.

Geslo „Svoj na svome“ potječe od Poljičana kada je profesor don Jakov Pivčević napisao godine 1892. letak s tim naslovom.

Nisu ni Poljičani pošteđeni oportunista u svojim redovima. Iako svojedobno najviši državni dužnosnici u Republici Hrvatskoj, Nedjeljko Mihanović (sluga pokorni nekadašnjeg politkomesara Franje Tuđmana) i Milan Vuković, prvi kao predsjednik Sabora Republike Hrvatske, drugi kao nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda, uz nekoliko luftiguza koji sjedoše u Hrvatskom saboru, nisu htjeli riješiti „poljičko pitanje“, poljički časno i pošteno utjecati na njegovo rješavanje. Nedjeljko Mihanović, koji je od Sabora učinio Tuđmanov privjesak, oglasio se po Tuđmanovoj zapovjedi na članak hrvatskog rodoljuba Duje Brničevića objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u Splitu, 31. siječnja 1993. godine, str. 3, pod naslovom „Poljička Kneževina glas puka“, i to svojim i hadezeovim plamfletom „Lažna nostalgija“. To je bila sol na bolnu ranu Poljičana.

Ja, kao povjesničar, kažem ovako: Poljički Hrvati imaju povijesno pravo na samoupravu!

Odnos hrvatskih vlasti prema Poljicama je gotovo maćehinski. HDZ je pokazao svoje pravo lice, iako se to na početku nije očekivalo, s obzirom na domoljubni naboj s kojim je Franjo Tuđman krenuo u obmanu hrvatskog naroda. Od izravne slijednice komunističke partije, Socijaldemorkatske partije se ništa i nije očekivalo, i shodno tome Račanova koalicijska vlada ostala je kraj zdravih ušiju gluha na opravdane zahtjeve poljičkih sugrađana.

U kolikoj mjeri je HDZ nepravedan vidi se na primjeru Poljica. HDZ je nepravedniji čak u odnosu na autrijsku imperijalističku vlast koja je 17. veljače 1911. godine odobrila osnivanje poljićke općine. Tog dana je u Poljicama zavladalo narodno veselje, kako spisi navode i muško i žensko, staro i mlado sudjelovalo je u toj povijesnoj proslavi obnove poljičke samouprave.

Čak ni velikosrpski režim u prvoj Jugoslaviji nije dirao u tu stečevinu, ali zato su komunisti napravili „reda“ i vratili status Poljica na vrijeme francuske okupacije. S obzirom da su vrh HDZ-a činili, kao što ga u pravilu i danas čine nekadašnji jugoslavenski komunisti, tako je i status Poljica ostao neriješen i u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Jer, filozofija i logika hadezeova rukovodstva je slijedeća: zašto bi Poljica dobila svoja prava kada ćemo tako i tako ulaskom u Europsku uniju ukinuti prava Republici Hrvatskoj, prije svega nacionalna i državotvorna prava. Hrvatsko državno pravo i postoji da bi se gazilo nogama, i to hadezeovci redovito prakticiraju. Pod zadnje je dalmatinski predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader, početkom ove godine odustao od primjene hrvatskog prava na Zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu ZERP u hrvatskom dijelu Jadranskog mora na zemlje članice EU. Što će nam ZERP kad možemo ući u Europsku uniju i tamo kupovati ribu od Danaca, Norvežana i Islanđana jer te zemlje imaju ne samo ZERP nego i proglašeni gospodarski pojas za eksploataciju podmorja, tako da će sačuvati svoj riblji fond kako bi ga mogli prodavati na primjer Hrvatima koji svoju nesreću mogu zahvalit svom priglupom i korumpiranom političkom vodstvu koje uvijek iznova bira, pa se postavlja pitanje jesmo li sami priglupi? Kao odgovor na komunističku nepravdu je uskočila Crkva i 1957. proglasila Poljički dekanat. Uslijedilo je šikaniranje Poljičana od strane udbaša. Barem je u Poljičkom dekanatu sačuvano poljičko ime. Kaže autor navedene knjižice uspomena na Poljica:

„Izdajnika i račundžija, nažalost, uvijek je bilo, ima i bit će. Oni najčešće, motivirani koritoljubljem, pohlepom za novcem, gaze najveće ljudske i zavičajne svetinje. Parafrazirat ću riječi apostola Pavla: Poljica im postadoše trbuh, novac, časovita korist. I na taj način, umjesto da se diče svojim časnim poljičkim imenom, oni po njemu pljuju...“

Kako se HDZ samo dičio pred svojim gazdama iz Bruxellesa, nakon suzbijanja srbočetničke opasnosti za Domovinu, što je tobože predvodnik u uvođenju lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj. No, jedno je lajati, a drugo su djela kojih u HDZ-a nema kad su u pitanju Poljičani. Kažu Poljičani da zgubidanima u HDZ-u nije bilo ni u primisli osnivanje Poljičke općine, i to unatoč brojnim peticijama kojima narod zahtijeva od svoje vlasti ono što bi bilo normalno. Međutim, kad je u pitanju banda lopovska koja od naroda zahtijeva stezanje remena nakon što je narod opljačkan od predstavnika svoje vlasti, ništa nije sveto.

Nomen est omen. Svaki Poljičanin uz ime ima i svoje prezime. On je prezimenom Hrvat, a imenom Poljičanin. Tako kroz svoju povijest. Po imenu se prepoznajemo, kaže fra Frane Mihanović, po imenu se i razlikujemo kao što majka baš po imenu razlikuje svoju rođenu djecu. Tako i majka Domovina po imenu Slavonac, Zagorac, Ličanin, Poljičanin i drugi. Kako su neprijatelji Hrvatske kroz povijest upirali sve snage da izbrišu hrvatsko ime. Bilo je vremena, koja se nažalost ponavljaju, kada neprijatelj nije dopuštao napisati ili javno izgovoriti predznak hrvatski. Zbog toga se je išlo i u tamnicu ili na stratište. Jako puno poljičkih Hrvata živi u iseljeništvu, i oni su iz Chicaga poslali na Trg svetog Marka u Zagrebu peticiju sa zahtjevom da se Poljicama vrate stara povijesna prava. Predsjedniku Republike Hrvatske, Franji Tuđmanu, takav je isti zahtjev poslan od Frane Mihanovića 22. ožujka 1995. godine, a Voditelj Odjela pismohrane u Uredu Predsjednika Republike potvrdio je primitak poljičke predstavke u dopisu od 13. veljače 1996. godine, ali o rješavanju pitanja „Poljičke općine“ ni traga ni glasa od tada. Kako se ni drugi predsjednik Republike, Stjepan Mesić, ne bavi tim pitanjem jer on ima puno važnijeg posla, naime, angažiran je na stalnim proslavama obljetnica partizanskih oružanih jedinica iz Drugog svjetskog rata (posebno onih jedinica koje su sudjelovale u klanju ratnih zarobljenika), tako mi se čini da će to pitanje do daljnjega ostati neriješeno. Poljičani su u vrijme hadezeove vlasti bili izvrgnuti teškim klevetema da su „autonomaši“ i „separatisti“. Međutim, tako su mogli klevetati samo najgori od najgorih udbaša i prokletih izdajica koji su se nalazili u vodstvu HDZ-a devedesetih godina.

Poljica su imala u srednjem vijeku svoj Poljički statut, i Poljička kneževina je primjer jedne seljačke demokratske države o kakvoj je sanjao Stjepan Radić početkom 20. stoljeća. Znači, Hrvati su to već jednom imali, pa im je netko oteo i uništio, te su opet tražili svoja stara prava za koja su prolijevali krv i znoj da bi danas jedan HDZ se sa svim tim poigrao!?

Iako nisam Poljičanin, čvrsto obećajem Poljičanima da, ukoliko ću ikada biti u mogućnosti, pitanje Poljičke općine postavit ću na vrh prioriteta hrvatskih nacionalnih interesa, i ono će tada biti riješeno onako kako su Poljičani predložili! Za sada mogu dragim i poštovanim Poljičanima darovati samo ovaj post, za ovodogišnji Božić, 2008. godine. Vaš CBK!


Jedina je to nada Dalmacije, najprvi štit našega spasa,
Pokoj slatki mirisa našega.

Strašan je to narod vičan prebivati pod slamatim krovovima,
Živjeti od grabeža po planini.
Narod od davna vičan nikomu se ne pokoravati,
Ipak sada pade pod noge dobroga Lava,
Stari negda zvahu ovu zemlju Politia...

(Franjo Natalis godine 1501, prijatelj Oca hrvatske književnosti Marka Marulića)

09.12.2008. u 14:16 • 18 Komentara • Print • # • ^

petak, 05.12.2008.

USPJELO PRVO FACEBOOK OKUPLJANJE NA TRGU

Fotka skinuta s portala index.hr
Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, 5. XII. 2008.
Prosvjedni građanski skup pod geslom "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!"

Dragi blogeri, uspjelo je! Uspjelo je prvo Facebook okupljanje u Hrvatskoj, pa i šire. Svaka čast nama – prosvjednicima koji smo se večeras, 5. prosinca 2008. godine, uz blagu kišicu i blago zimsko vrijeme u kasnu jesen okupili na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, te na splitskoj Rivi, u Osijeku i u Zadru.

Kako je izvijestio Index.hr u Zagrebu se, uz stalno skandiranje „Bando lopovska“ okupilo nas oko pet tisuća (5) prosvjednika, u Osijeku, Splitu, Puli, Rijeci, Zadru i Šibeniku po nekoliko stotina dok je u Petrinji i Sisku iz za sada nepoznatih razloga propalo okupljanje, čak se ni koordinatori tamo nisu pojavili, a u Kutini je policija navodno zaprijetila prosvjednicima da će ih izbatinati ako izađu na kutinski glavni trg; dubrovačka gradonačelnica navodno je onemogućila okupljanje.

Kako bilo da bilo, uspjelo je prvo Facebook okupljanje na trgu, unatoč crnim prognozama da ljudi daju podršku u virtualnom svijetu dok u stvarnom izabiru radije špuru, liniju manjeg otpora, bijeg od stvarnosti i ugodnu fotelju toploga doma bez obzira srušilo se nebo na zemlju ili ne. Ima u toj crnoj prognozi istine. No, gorit će u bližoj budućnosti mnogim građanima pod zadnjicom, pa će i prosvjedi biti veći. Vrlo važno je reći da su to prvi prosvjedi nakon dugo, dugo vremena koje vlast ne kontrolira. Posljednji takvi prosvjedi bili su početkom devedesetih organizirani od strane Dobroslava Parage i stranke prava, te masovni prosvjed u Zagrebu protiv pokušaja otimanja zagrebačke radiostanice Stojedinice prije više od 10 godina.

Po mojoj slobodnoj procjeni, s obzirom da sam osobno sudjelovao na večerašnjem prosvjedu u Zagrebu, se na zagrebačkim protuvladinim demonstracijama i prosvjedu protiv vlade, šefa države i saborskih zastupnika, sindikalnih vođa i medijskih izdavača, okupilo između tri tisuće i pet tisuća ljudi, i to uglavnom u dobi između 15 do 30 godina, dakle mlađa populacija koja se ne miri s lošom sudbinom koju joj je namijenila loša vlast u posljednjih 17 godina. HTV je opet dokazao da s pravom nosi epitet hrvatske kratkovidnice i cenzorske kuće jer je u središnjem Dnevniku javljeno da je na prosvjedu sudjelovalo 1000 ljudi. To je laž!


Prosvjedni plakat u crno-crvenim bojama koje trebaju simbolizirati da su crni HDZ i crveni SDP i njihovi sateliti svi isti

Ono što se meni osobno svidjelo je da se u Zagrebu na prosvjednom skupu ujedinila ljevica i desnica, došli su i alternativci i predstavnici subkultura, te srednjoškolci i studenti, cure i dečki, ali i mlade obitelji. Skup su popratile sve vodeće televizije, RTL televizija, NOVA TV i HRT, te sam zapazio i Švedsku televiziju, a i novinske agencije poput Reutersa i Hine su popratile ono što je svatko do sada mislio da je nemoguće – sazvati prosvjedni skup preko interneta, preko Facebooka. Sada možemo konstatirati slijedeće: od 60 tisuća blogera i facebookera koji su virtualno podržali prosvjedni skup pod geslom „Stegnite vi svoj remen, bando lopovska“ okupilo se nešto preko pet posto (5%), što je, s obzirom na mlitav i uškopljen narod, na konformistične građane, na princip beskičmenjaštva i oportunizma koji vlada u Hrvatskoj, čak izvan svih očekivanja.

Svjetski mediji o prvom Facebook prosvjedu:



Kako izvješćuje Javno.hr Chicago Tribune piše da su prosvjedi, na kojima se očekivao odaziv od otprilike 60 tisuća ljudi (koliko ih je učlanjeno u Facebook grupu "Stegnite vi remen bando lopovska"), okupili oko 3.500 prosvjednika - 2.500 tisuća u Zagrebu, nekoliko stotina u Splitu, i još nekoliko stotina u pet ostalih gradova u kojima se prosvjed održao.

"Iako postoji još samo nekoliko formalnih restrikcija, Hrvatsku još čeka dug put do odbacivanja njene autoritativne prošlosti, prvo nametnute komunizmom a poslije nacionalističkim snagama koje su vladale bivšom Jugoslavenskom državom u 1990-ima", piše Chicago Tribune.

"Ako sve prođe kako je planirano, premijer će uskoro imati puno većih problema pred sobom. Za zemlju koja ima manje od 600 tisuća korisnika Facebooka, mobilizacija deset posto korisnika bio bi impresivan poduhvat. Ako prosvjed i ne uspije, jasno je da Facebook nastavlja biti platforma za izražavanje političkog nezadovoljstva", piše Social Times, navodeći izvore iz kanadskih medija.

Reuters javlja kako je nekoliko tisuća Hrvata zahtijevalo prijevremene izbore, bolje zdravstvo i obrazovanje, na prosvjedu organiziranom putem Facebooka.
"Prosvjednici su se okupili na glavnom trgu u Zagrebu, pozivajući premijera Sanadera da se makne, odgovarajući njegovoj molbi Hrvatima da smanje potrošnju zbog globalne financijske krize", piše Reuters.

- Mi jednostavno zahtijevamo bolje uvjete za svakog pojedinca u Hrvatskoj - prenijele su britanske novina izjavu jednog od prosvjednika.



Ono što mislim da je također važno je to da su, unatoč početnim poteškoćama za organizatore kojima je policija bacala klipove pod noge, unatoč nervoznom ponašanju MUP-a i policije te zagrebačke gradske vlasti i samoga premijera u vezi facebookera, sada ljudi vidjeli da organizirati prosvjed protiv vlasti nije nikakav bauk, da ne nosi ništa opasno sa sobom, da nije sramota prosvjedovati i zahtijevati veća građanska i politička prava i slobode, da je to čak nužno u situaciji kada su vlasti dovele zemlju pred bankrot i u nacionalnu krizu koje još mnogi Hrvati nisu svjesni. Do sada se živjelo na kreditima kojima je vlast kupovala lojalnost građana na izborima. Međutim, aktualna svjetska financijska kriza i recesija u globalnoj ekonomiji, koja je tek počela dodatno gutati radna mjesta u Hrvatskoj, visoke kamatne stope na kredite koje se još i povećavaju, će otrijezniti i probuditi mnoge tako da će hrvatski građani slijedeće, 2009. godine vidjeti kako se nalaze u slijepoj ulici, i da tu ni HDZ ni SDP kao dvije vodeće stranke nemaju recept niti prave i stručne i čestite političare koji Hrvatsku mogu izvuć s močvarnog dna Europe.

Po mojem sjećanju, organizatori prosvjeda su kritizirali vlast, Sanadera i Zorana Milanovića te Mesića se poimenično prozivalo, kritiziralo se socijalno siromaštvo, rasprodaja Hrvatske, krupni kapital i neoliberalizam u gospodarstvu, čak se zahtijevalo i nacionalizaciju banaka u Hrvatskoj, kao i nove izbore ali ne po starim pravilima po kojima se na vlasti rotiraju samo dvije stranke, HDZ, SDP i njihovi sateliti, kako su vođe demonstranata naglasili na tom izvanstranačkome skupu. Kritizirani su i sindikalni vođe i mediji, te je na skupu naglašeno kako je politički establishment Hrvatske skroz korumpiran.

Nije bilo nikakvih izgreda niti nedoličnog ponašanja, nije bilo ekstremizma, ni ljevičarskog ni desničarskog, naprotiv, ujedinjeni građani zahtijevali su od vladajućeg establishmenta odgovornost i pozitivne promjene u društvu.

Govorila su trojica govornika koji nisu bili možda baš vrsni retoričari poput Cicerona ali su govorili sa srcem i otvoreno, bez dlake na jeziku. Ipak nisu oni političari pa nemaju ni te potrebne vještine obraćanja masovnom skupu ali zato barem nisu lagali nego su govorili istinu. S obzirom da mediji, posebno televizije nisu donijele čak ni isječke iz govora organizatora prosvjeda, u prilogu objavljujem integralni govor jednoga od trojice govornika, studenta i jednoga od vođa organizatora, Zorana Bogovića iz Zagreba. Uz srdačni pozdrav, Vaš prosvjednik CBK!



Cijenjeni skupe, poštovani građani Hrvatske, dame i gospodo!


Želim poručiti, da se čuje jasno i glasno, sve do Brisela i Washingtona,
YES, WE CAN – DA, MOŽEMO I MI,

možemo i mi, sinovi i kćeri žrtava najgoreg fašizma Miloševićeva režima nakon završetka Drugog svjetskog rata koji je 1991. pogodio našu domovinu, boriti se za ono za što su naši očevi dali svoje živote u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije: za život nas u slobodi i demokraciji, za život bez straha, u miru i nadi za bolje sutra!

Okupili smo se zato da poručimo našim korumpiranim vlastodršcima:
„STEGNITE VI REMEN, BANDO LOPOVSKA!“

Proteklih godina se samo pričalo i pričalo, varalo i lagalo. Dosta je bilo samozavaravanja i obmanjivanja ove slobodarske nacije od strane onih koji bi trebali pošteno vladati i štititi njene nacionalne interese.

Jasno jest da je stanje u Hrvatskoj danas lošije nego ikada ranije. Jasno jest da dijete čim se rodi jest zaduženo. Jasno jest, da mladi ljudi ne mogu nać posao jer su naši vlastodršci sve učinili da svojim građanima podmetnu klipove pod noge, da padnemo svi, i budemo izgubljeni svi, od mladih do starih – u ovoj zemlji stare tradicije borbe za slobodu i neovisnost. Jedino što su naši vlastodršci u našoj opljačkanoj zemlji otvorili - radno je mjesto sakupljača plastičnih boca po kantama za smeće. Time su smanjili broj četvrtmilijunske armije nezaposlenih! No, zato su naši vlastodršci olimpijski prvaci u stvaranju brojnih afera i skandala kojima su ove trule vlasti postale još trulije i bijednije.

Postali smo zemlja neostvarenih predizbornih obećanja uoči punoljetnosti naše mlade države koju je korumpirana bagra uništila!

Stoga, nemojte danas više pitati što domovina može učiniti za vas, nego se zamislite i zapitajte se, što vi danas možete učiniti za domovinu kako bi ona sutra mogla biti tu za vas i sve nas, da svaki čovjek u ovoj zemlji, bilo žensko ili muško, može ravnopravno, da svaki čovjek bez obzira na vjeru, svoje porijeklo i boju kože, može ostvariti svoju osobnu sreću, svoj san.

I HAVE A DREAM! I JA IMAM SVOJ SAN. To je san o slobodi, o društvu slobodnom od laži. O društvu slobodnom od nasilja kojemu svakodnevno svjedočimo u našoj zemlji, o nasilju jačeg nad slabijim, muškarca nad ženom, starijeg nad mlađim, zdravog nad bolesnim, o nasilju nad onima koji su različiti od nas, i o nasilju nad onima koji su ovu zemlju branili protiv najgore tiranije koja se nakon pada Berlinskog zida valjala prema našim kućnim pragovima.

Što reći na hrvatsko narodno gospodarstvo? Ništa, jer ono više i ne postoji. Kako može postojati nešto čega nema? Kada su sva poduzeća koja nešto vrijede, kada su sve banke ove zemlje, gle čuda, promijenile državljanstvo! A tko je nas građanke i građanke pitao o rasprodaji obiteljskog srebra koje su stvarali naše bake i djedovi kroz desetljeća vrijednoga rada i muke koje su doživjeli u nekadašnjem socijalističkom društvu koje je, kao i ovo kvazi-demokratsko, mislilo samo na sebe, na one gore na vlasti dok na narod nitko nije mislio.

I sada, u našoj zemlji, u kojoj korumpirane vlasti nisu riješile ni jedno jedino politički motivirano ubojstvo oporbenih političara i sindikalista, ni jedan slučaj ratnog profiterstva, sada nam korumpirni poručuju da stegnemo remen??? „STEGNITE VI REMEN, BANDO LOPOVSKA!“ Dosta je bilo laži i prijevare!

Zdravstvo kod nas funkcionira uistinu kako bi neki rekli kao po loju. Oni koji imaju biti će zdravi, oni koji nemaju neka prvo postanu kao oni koji imaju i problem jest riješen!? Pa tko bi mogao išta reći protiv bilo koga, kada se kod nas svakodnevno odašilju apeli za humanošću kako bi kao mali Domink, ili Iva iz Zadra pobijedili raznorazne teške i skupe bolesti. Znači nema razloga buntu i negodovanju kada je sve tako bajno!?

Malo sam istraživao, jer kao što se zna, mi smo bespoličari koji nemaju što pametnijega za raditi pa zbunjujemo ljude i zovemo ih na prosvjede,“antihrvatski smo elementi“ koji žele Hrvatsku srušiti? Kako se može srušiti jednu zemlju koju su korumpirani već srušili!?

Ne, mi smo sinovi i kćeri ovog naroda koji žele demokratski izborni zakon i fer, poštene i slobodne izbore, slobodne medije bez cenzure i poštenu vlast čija se vladavina temelji na Ustavu i zakonitosti!

Prema odredbi članka 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske od 28. ožujka 2001. godine „zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se najkasnije godinu dana prije održavanja redovnih izbora za zastupnike Hrvatskog sabora“.

Redovni izbori za zastupnike Hrvatskog sabora održani su 25. studenoga 2007. godine.
Hrvatski sabor, donoseći zakone kojima uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor nije se pridržavao ustavne odredbe iz čl. 4. citiranog Ustavnog zakona, već je te propise donio u mjesecu prosincu 2006. godine, odnosno u veljači 2007. godine, dakle, nakon proteka roka od godine prije održavanja redovnih izbora za zastupnike Hrvatskog sabora.

Iz činjenica gore istaknutih, razvidno je da je Hrvatski sabor donosio propise kojima uređuje izbor zastupnika, popisi birača i financiranje političkih stranaka izvan roka propisanog Ustavnim zakonom za provedbu Ustava Republike Hrvatske, dakle, kršenjem ustavnih propisa, a samim time doneseni zakoni nisu u skladu s ustavnim načelima, dakle, ako ćemo logikom oni su protuustavni.

Time je povrijeđena pravna sigurnost građana kao i pravo građana na poštene i slobodne izbore zajamčene Ustavom.

Sada će vjerojatno neki meni predbacivati da ja ne znam o čemu pričam, da nisam pravnik i stručnjak za ustav, međutim, čovjek sam koji misli vlastitom glavom. Čovjek sam koji znam da ako postoji trodioba vlasti ne bi trebalo biti jednosmjerne ulice. Zašto je onda Ustavni sud prešao preko toga? Pa zar nije njegov posao da štiti Ustav i građane ove zemlje od nezakonitosti? Ali kao što znamo, nešto je trulo u državi Danskoj.

Kažu, Hrvatska je zadužena desetke milijarde dolara i eura? Mi zahtijevamo spisak da vidimo na što je taj novac, na što su ti silni krediti utrošeni, koliko radnih mjesta je stvoreno, koliko reformi je provedeno da ovoj zemlji bude bolje!?

Demokracija kao što znamo dolazi iz grčke antike i označava vladavinu naroda. Ali, nama je dosta ove vladavine nad narodom! Dosta nam je lažne demokracije i lažne pravne države koja ne funkcionira. Pa čemu se mi onda bunimo, prosvjedujemo kada svi uvjeti demokracije postoje, kada imamo teroretsku podjelu vlasti, teoretski super zakone, teoretsko blagostanje, teoretski uzlet ekonomije i teoretski rast BDP-a. Pa kod nas je teoretski sve super?! Međutim, poštovane gospođe i gospodo, mi nemamo čak ni teoretsku političku i moralnu odgovornost naših bajnih i korumpiranih političara! Zato imamo u praksi brojne žrtvene jarce!

Eto danas je 5. prosinac 2008. godine, dan uoči Svetoga Nikole, uskoro će i svanuti Nova 2009. godina, ali ja i dalje imam osjećaj kako smo mi u 1941.-oj, kako su i dalje najvažnije stvari međusobni prijepori na relaciji ustaša i partizana. Koji bismo sud mogli dati kada je cijela naša povijest obojana raznoraznim bojama. Činjenice ne biraju lijevu ili desnu stranu, činjenice su stvarni događaji koji su se zbili. Ali kod nas je to i dalje sve stvar subjektivnog prikaza kao činjeničnog stanja.

Što se želi time da, kada treba prionuti radu i početi rješavati probleme, čuje se: Za dom spremni jest ustaški pozdrav. I odmah prašina se uzdigla. Iako su se neki koji danas vedre i oblače na Pantovčaku, našli 1995. na Velesajmu i zatekli se sasvim slučajno pokraj tog istog gesla pod kojim su naši dečki ginuli i branili Vukovar od fašizma četničke bande.

Nisam ja desničar kao što će oni koji se ne slažu s mojim tvrdnjama mene odmah stigmatizirati, ili da sam neki komunist kao što su mene, i sve ove divne ljude s kojima smo ovo i pokrenuli, i ovih 2 tjedna svakodnevno radili kako bi ovaj skup, ovaj glas naroda i uspio, raznorazni iz mladeži i omladine vladajućih političkih opcija pokušavali stigmatizirati.

Istina jest da imamo kao i svatko od vas svoje osobno uvjerenje, i to mi nitko ne može sporiti, i pokušati se igrati kako bi svojim podmetanjima pokušali sve ovo obojati prljavim bojama.

Najteže jest ploviti između dvije vatrene linije, i pokušavati biti priseban, razborit i odlučan. Jer odmah se nalazite na ciljaniku svih.

Mi smo rekli da su vladajući i oni gladni vlasti, kao i oni koji im svojim rukicama omogućavaju opstanak na vlasti, da su svi oni isti. I jesu, isti su! Jer nema razlike u našemu bipolarnom društvu između HDZ-a i SDP-a, to što se na političkoj pozornici tako doima jest samo dobro uvježban igrokaz kako bi publika dobila kruha i igara.
Koja jest razlika između HDZ-a koji jest opisan kao stranka koja štiti nacionalne interese, i SDP-a koja jest opisana kao stranka socijalne pravde. A što reći na satelite, malo ćemo plesati s jednima malo s drugima samo da je nama odlično? Ili one koji ukradu stranku kako bi se suzbila prava oporba? U Hrvatskoj nema stranačke oporbe. Jedina oporba su opljačkani i poniženi građani ove zemlje! MI smo oporba cijelom ovom političkom igrokazu.
A tko smo to mi? Mi smo obični građani, zato i jest ovo građanska inicijativa. Ništa drugo. Ne krije se iza ovoga niti HSM niti SDP, niti HDZ, jer nažalost opet moram podsjetiti iako smo govorili svih ovih dana kako stranke i stranački interesi nisu, niti će ikada biti dobrodošli. Imaju priliku 18 godina i ništa ne rade. I sada bi iskoristili sve vas? E, neće ići!
Opstruiraju nas, sabotiraju sa svih strana, pokušavali su nam zabraniti i to da se u ove sate ovdje na glavnom trgu glavnog hrvatskog grada okupimo i iskažemo što mislimo, i sada bismo se mi trebali zahvaliti možda gradonačelniku, premijeru, šefu policije ili države? Nećemo se zahvaliti jer nismo sitne duše koje će biti zahvalne na dobivenim mrvicama.

Ovo je trg na kojem ljudi trebaju govoriti i zahtijevati od vlasti ono što je vlast dužna učiniti kako bi građani ove zemlje mogli imati bolju budućnost!

Ne želimo Nehrvatsku Hrvatsku!
Želimo Hrvatsku koja se neće saginjati pred svima, i koja će imati svoje ja.
Želimo socijalno zbrinutu Hrvatsku.
Želimo Hrvatsku u kojoj mladi neće čim prije bježati u bijeli svijet.
Želimo bolje sutra.

Stoga ACTA, NON VERBA! Djeluj, ne pričaj, i vidimo se slijedeći puta opet na ovom trgu!

Ispred Građanske inicijative, Zoran Bogović.

05.12.2008. u 21:34 • 14 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 04.12.2008.

"Bog će kaznit Vas i Vašu nacionalističku stranku"

Najveći progon kršćana nakon posljednjeg velikog progona kršćana u Rimskom Carstvu u eri cara Dioklecijana nije uslijedio u Francuskoj revoluciji nego u boljševičkoj Oktobarskoj revoluciji do pada Berlinskog zida i sloma komunističke partije i Sovjetskog Saveza, i u njemačkoj nacionalsocijalističkoj revoluciji od 1933. godine do pobjede antifašističkih snaga 1945. godine. Nikada nije stradalo više kršćana nego za vrijeme komunizma i fašizma, pod znakovljem crvene zvijezde petokrake, srpa i čekića, i kukastoga križa.

U europskim bivšim komunističkim i socijalističkim zemljama marksisti i intelektualna ljevica na Zapadu koja s Crkvom nije na „ti“, obično kad želi ocrniti Crkvu navodi kako je Hitler kao rođeni Austrijanac bio katolik, i onda se napravi jedna zgodna poveznica i kaže da su Crkva i Hitler bili kao prst i nokat, i da papa Pio XII nije bio sluga Božji nego Hitlerov sluga pokorni. No, je li to istina? Obično se kao uvod u napad na papu Pia XII bezočno napadne jednog drugog velikog antifašista, zagrebačkog nadbiskupa Alojzija, kardinala Stepinca koji je papi Piu XII napisao predložak za kasniju papinu encikliku „Mit brennender Sorge“ (S velikom zabrinutošću) kojom je Rimokatolička crkva uoči progona Židova u 3. Reichu osudila ideologiju nacionalsocijalizma kao anti-humanističku, protivna čovjeku i životu, kao ideologiju koja širi rasizam protiv Božjih načela o ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na boju kože i rasu, kao zločinačku ideologiju.

Hitler je rođen i, pretpostavljam, kršten u Rimokatoličkoj crkvi, te bio katolikom i pripadnikom kršćanske zajednice koja ne poznaje rasne granice i jezične barijere. Prihvaćajući u svom životu rasizam kao osnov vlastite političke filozofije, Adolf Hitler je prestao biti katolikom i kršćanin, međutim, lukav kakav je bio, u javnosti i pred narodnim masama je u svakoj trećoj rečenici spominjao Boga, i pozivao se na svoje katoličke korijene, i na taj podmukao način prevario brojne da bi mu kršćani povjerili svoje glasove da ih izbavi iz socijalne bijede i nacionalnog poniženja u koje ih je uvalio marksistički pokret, ljevičari i liberali kao sluge pokorne vodećim zapadnim zemljama liberalne demokracije.

U knjizi "Pisma Hitleru“ autora Henrika Eberlea (Briefe an Hitler“) u kojoj su tiskana neka pisma njemačkih građana svom Führeru nakon što je ta dokumentacija nađena u jednom arhivu u Moskvi, iščitava se u pravilu nada kako je Hilter novi „Mesija“ koji će Njemačku izbaviti iz siromaštva, bijede i beznađa u kojoj se našla nakon svjeske financijske krize koja je uništila njemačko gospodarstvo i bankarski sustav koji je skrahirao nakon sloma burze u Wall Streetu. (Jednom sam već pisao o tome kako su taj slom izazvali vođe ideologije liberalizma i masonski vlasnici vodećih angloameričkih banaka kako bi uništili njemačko gospodarstvu i narodnim masama u Njemačkoj učinili Hitlerov ekstreman politički program prihvatljivim kao spasiteljski dok bi Hitler svojim financijerima sa Zapada vratio do kraja veliku ratnu odštetu i ratni dug uvođenjem diktature, progonom sindikalnih vođa (1. svibanj je u
3. Reichu čak i zabranjen kao međunarodni radnički dan) i prisilnom naplatom od radništva vratio njemački enormni dug na lihvarske kamate, do posljednjeg Pfenniga.)

Ima jedno pismo u tim pismima Hitleru koje mi je posebno zapelo za oko, a to je u biti brzojav jednog kršćanina, pripadnika Jehovnih svjedoka, upućen njemačkoj vladi u Berlinu, koji je od Hitlera zahtijevao prestanak progona Jehovinih svjedoka, njihovu deportaciju u koncetracijske logore, i poručio mu:

„Vaše nedopustivo postupanje prema Jehovnim svjedocima izaziva bijes svih dobrih ljudi i sramoti Božje ime. Prestanite vršiti progon nad Jehovinim svjedocima ili će Bog uništit Vas i Vašu nacionalističku stranku“.

U jednom pismu skupine vjernika, upućeno njemačkoj vladi na čelu s kancelarom Hitlerom, navodi se kako im ne pada na pamet slijediti Hitlerove zapovijedi nego isključivo Božje zapovijedi, i ti kršćani su naglasili:

„...Ako nas Vaša vlada ili vladini službenici budu zlostavljali zato što služimo Bogu, onda će naša krv biti na Vašim rukama i morat ćete polagati račune pred Svemogućim Bogom... Radovalo bi nas kad biste nas pustili da živimo u miru kako bismo ljudima mogli činiti dobro.“

Mnogi Hitlerovi suradnici su svog Führera upoznali u dušu, ali samo jedan je o tome otvoreno i hrabro progovorio, Hermann Rauschning, u svojoj knjizi „Razgovori s Hitlerom“, koja je objavljena 1940. u New Yorku, dakle, taman kad je počeo rat u Europi kad su 3. Reich i SSSR raskomadali Poljsku a Finska se našla pod agresijom Crvene armije koja u to vrijeme nije bila antifašistička jer se SSSR nalazio u čvrstom ugovornom savezništvu s fašistima i 3. Reichom (precizni termin bi trebao glasiti „nacizam“ ili „nacionalsocijalizam“, a ne fašizam ali pošto se u nas pod antifašizmom smatra borba i protiv nacizma onda sam ostavio pojam fašizam za društveno političko uređenje u Njemačkoj tridesetih godina, iako se radi o nacionalsocijalizmu / nacizmu). Objavljivanje mnogih Hitlerovih tajne koje je Rauschning saznao u mnogobrojnim razgovorima s Hitlerom, bilo u četiri oka, bilo u društvu nekolicine odabranih, i podatke koji se nisu nalazili u manifestu „Mein Kampf“, stajali su ga na kraju glave: prilikom okupacije Francuske su Rauschninga uhvatile njemačke snage i deportirale ga u koncentracijski logor gdje je smaknut. On je bio prvi koji je Hitlera označio „Anti-Kristom“!



Rauschning bio je državni i partijski dužnosnik u 3. Reichu, Hitlerov guverner u gradu Gdanjsku za koji su Nijemci tvrdili da je njemački (Danzig). Imao je nevjerojatno pamćenje tako da je pamtio cijele rečenice od riječi do riječi koje je Hitler izgovarao u razgovorima s njim, odnosno da budem precizniji, u monolozima, jer Hitler je bio takav tip sugovornika da bi netko rekao koju natuknicu, riječ, dvije, pokoju rečenicu, dok je vođa ispunio ostatak prostora za razgovor. Razgovor koji je Hitler s nekolicinom odabranika vodio u državnoj kancelariji Reicha kratko vrijeme nakon inauguracije na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP) ticao se budućeg odnosa nacizma/fašizma prema Rimokatoličkoj crkvi, i drugim Crkvama u Njemačkoj, kao protestantskoj Evangeličkoj crkvi kojoj pripada 60 posto vjernika u Njemačkoj (katolika ima oko 40 posto). Evo isječaka:

Autor knjige navodi kako je jedne večeri prvi u Državnu kancelariju stigao Joseph Goebbels, šef propagande Reicha. Naime, društvo je stizalo s jedne kino-projekcije igranoga filma o njemačkom caru Friedrichu Velikom. - Nevjerojatan film, izjasnio se Goebbels. „Veliki film, to je ono što trebamo“. Nekoliko trenutaka kasnije je Hitler stigao dizalom. „Kakv je bio film?", upitao je jedan partijski funkcioner. „“Strahota, bedastoća. To se mora policijski zabranit. Dosta je s tim domoljubnim kičom!“ „Dakako, moj Führeru“, odgovorio je Goebbels. Nakon što je razgovor skrenuo na temu religije, Crkve i vjere, Führer je počeo poduži monolog:

„S vjeroispovjestima, da li ova ili ona, to je sve isto. To više nema budućnosti. Za Nijemce ni u kojem slučaju. Fašizam bi u ime Božje mogao sklopiti mir s Crkvom. I ja ću to učinit. Zašto ne? To me neće zaustaviti da stubokom, iz korijena istrijebim kršćanstvo u Njemačkoj... Talijani i Francuzi, kada ih se vidi na selu, su pogani. Njihovo ih kršćanstvo ne prožima. No, Nijemac je drukčiji. On je u svemu ozbiljan, ili je kršćanin ili poganin. Oboje zajedno on ne može biti... Za naš je narod odsudno, da li imaju židovsku kršćansku vjeru i njen slabunjav moral suosjećanja, ili jaku junačku vjeru u boga u prirodi, u boga u vlastitom narodu, u boga u vlastitoj sudbini, u vlastitoj krvi.“ Nakon stanke je nastavio:

„...Da li Stari zavjet ili Novi... sve to je je ipak jedno te isto židovsko zavaravanje. Sve je to jedno i neće nas osloboditi. Njemačko kršćanstvo, njemačka Crkva je grč. Ili si kršćanin ili si Nijemac. Oboje se ne može biti. Epileptičara Pavla možete izbacit iz kršćanstva. To su učinili i drugi prije nas. Možete učiniti Isusa plemenitim čovjekom i poricati njegovo Božanstvo i ulogu posrednika... Što mislite hoće li mase ikad ponovo postati kršćanske? Glupost. Nikada više. Film je završen... Popovi si sami trebaju iskopati grob. Oni će nam izdati svog dragog Boga. Za svoj jadni položaj i prihod sve će predati na milost i nemilost. Što bismo trebali učiniti? Ono što je učinila Katolička crkva kada je poganima nakalamila svoju vjeru: zadržati što se zadržati dade, i dati tome drugi smisao. Uskrs se više neće zvati uskrsnuće već vječno obnavljanje našega naroda, Božić će bit rođenje našeg Spasitelja: duha junaštva i slobode našeg naroda. Zar mislite da popovi neće poučavati vjeru o našem /nacističkom/ bogu u svojim crkvama, ti liberalni popovi koji više nemaju vjeru već samo službu? Ja vam jamčim da će križ zamijeniti našim kukastim križevima... Ja sam katolik. To je već providnost tako odredila. Samo katolik poznaje slabe točke Crkve. Ja znam kako se treba čuvati te braće. Taj je Bismarck bio glup. On je bio protestant. Ja Crnima neću dopustiti da pred jadnim ženicama mašu sa svetom krunom mučenika. Ja ću s njima obračunati, to vam jamčim.“ /“Crni“ znače u njemačkom žargonu franjevci zbog crnog habita kojega nose./

„...Od njih /od svećenika/ sasvim sigurno neću učiniti mučenike. Ožigosat ćemo ih kao priproste zločince. Skinut ću im s lica masku časnih. I ako to ne bude dovoljno, učinit ću ih smiješnim i podlim. Dat ću snimiti filmove. Povijest Crnih pokazat ćemo na filmu. Tu se onda mogu diviti svom neredu i besmislicama, gluposti i prijevari. Kako su izvlačili novac iz zemlje. Kako su se cjenkali sa Židovima, kako su radili rodoskvrnuće... Oni će sve progutatit da bi mogli zadržati svoje materijalne pozicije...“

Taj dio je Rauschning komentirao ovako: „Tako puno cinizma kod Hitlera nisam pretpostavljao. Kasnije sam često morao misliti na to, kada su počeli procesi i ćudoredni postupci protiv katoličkih duhovnika, kako bi ih se u očima mase žigosalo kao zločince i unaprijed im se oduzela vjerodostojnost mučeništva u duhovnoj borbi... Zlobno uništenje čiji je začetnik bio sam Hitler."

U produžetka svog monologa o obračunu s kršćanima i Crkvom u
3. Reichu, Hitler kaže:

„...Seljak treba znati što mu je Crkva razorila. Sveukupno tajnovito znanje o prirodi, božansko, bezlično, demonsko. Otuda trebaju naučiti mrziti Crkvu. Postupno trebaju saznati kojim je spletkama Nijemcu ukradena duša. Skinut ćemo kršćansku pakost i doći do vjere na vlastiti način. Ovdje moramo započeti. Ne u velegradu, Goebbels! Tamo možemo upasti u marksisitčku propagandu o nepostojanju Boga, ljubavni život u prirodi i takve neukusnosti. U velegradskim masama nema više ničega. No, naši seljaci još žive u poganskim predodžbama i vrijednosnim pojmovima. Kako kod nas, tako čine posvuda, u Švedskoj, u Francuskoj, u Engleskoj, u slavenskim agrarnim zemljama... No, počevši od seljaštva, zbilja ćemo moći razoriti kršćanstvo, jer iza toga se skriva snaga prave vjere koje je ukorijenjena u prirodi i u krvi. Krenuvši od seljaka moći ćemo jednom misionariti i velegradske mase...“ (Adolf Hitler)

Na koncu je Hermann Rauschning komentirao: „Mi, seljački vođe, često smo poslije dobivali pozivnice za bezbožničke skupove nacionalsocijalista, „religizone“ večeri na kojima su nastupale nove religije...Bilo je jasno da su ti pozivi bili kamen kušnje za nas, u kojoj nas se mjeri može računati u elitu, koliko ozbiljno shvaćamo totalnu revoluciju nacionalsocijalizma...Kao što se dogodilo nama seljacima tako se dogodilo i SS-muškarcima, prije svega na vodećim položajima i višim činovima Hitlerove mladeži. Usmjereno i planski, s upornom dosljednošću, vođena je borba protiv svega kršćanskoga.“ (Hermann Rauschning, „Razgovori s Hitlerom“, Zagreb, 1940. i 1998.)

Hitlerovo poganstvo, njegov borbeni ateizam naišao je na velike simpatije u neoliberalnim masonskim krugovima na Zapadu s kojima je dijelio zajednički nazivnik: mržnja protiv Židova, i protiv katolika i Crkve. Kada je na pr. Hitlerov povjerenik i nacistički ideolog Rosenberg sišao 1933. s vlaka na londonskom glavnom kolodvoru da guverneru Engleske narodne banke prenese najljepše Hitlerove pozdrave, i dogovori daljnje britansko financiranje Njemačke nacionalsocijalističke radničke partije (NSDAP), Herr Rosenberg i Mr Montague Norman najdljuje vremena su razgovarali o židovskom pitanju i saznali među ostalim da obojica ne podnose i Francuze. Iako je Hitler dao u koncentracijskim logorima ubijati njemačke masone (slobodne zidare) jer su mu u zemlji bili politička konkurencija, s angloameričkom masonskim ložama je imao odličnu suradnju jer je zajednički nazivnik: borbeni ateizam i istrebljenje kršćanstva.

Marksisti su pak na istoj liniji s nacizmom i masonerijom kad je u pitanju stav prema kršćanstvu, vjeri i Ckrvi. Lenjin je to definirao ovako: „religija je opijum za narod“. Cilj je da komunisitčka partija bude opijum za narod. Stoga je drug Staljin dao u Sovjetskom Savezu srušit sve crkvene objekte, manje više stoljetne crkvice i kulturne spomenike koji su pregaženi vlakom revolucije, kao i svećenici pravoslavne Crkve. Vlak jugoslavenske socijalističke revolucije je pak pregazio 663 svećenika za vrijeme Drugog svjetskog rata, mnogobrojne katoličke crkve su zapaljene ili pretvorene u konjske staje, Stepinac žigosan kao zločinac, progonjen i ubijen, a vjernici ismijani i pretvoreni u građane drugog reda.

CBK

04.12.2008. u 17:13 • 4 Komentara • Print • # • ^

utorak, 02.12.2008.

DRŽAVNI VRH ŠTITI UDBAŠKE UBOJICE ALI ZATO PROGANJA BLOGERE I FACEBOOKERE!

Dok novine i internetski portali pišu da se vodi internetski rat između esdepeovaca i hadezeovaca, dakle, dragi blogeri, dobili smo u Hrvtaskoj prvi rat nakon Domovinskog rata, internetski rat (!?), umjesto internetsku ljubav i mir, jedan esdepeovski bloger je priveden na informativni razgovor zbog karikature koja prikazuje premijera Sanadera u nacionalsocijalističkoj uniformi kakve su nosili članovi Hitlerove smeđokošuljaške bande.

Jedan drugi bloger, ogorčen zbog primjene policijske strogoće prema izražavanju javne riječi od strane esdepeova blogera, napisao je post i naslovio ga tako da implicira kako je policija u Hrvatskoj gestapovska banda ili tajna policija 3. Reicha, GESTAPO (Geheime Staatspolizei). Na to je glasnogovornik u Ravnateljstvu policije, g. Borovec, nedavno od gay-zajednice izabran za facu godine (što je baš simpatično), najavio, kako prenosi Jutarni list, kaznenu prijavu protiv mladog blogera koji je medijski predstavljen kao aktivist za ljudska prava koji se žestoko zalaže za suzbijanje nacizma i fašizma.

Ja ga podržavam u tom zalaganju, ali nešto bih primijetio i komentirao, naime, da je policiju nazvao „udbaškom bandom“, ne bi bio daleko od istine jer bi to osoba koja bi takvo što tvrdila mogla i dokazati (ne kolektivno naravno da su svi udbaši ali da su neki pojedinci koji su tu policiju stvarali, vodili i bili njeni službenici, to da), dok ne može dokazati da je policija „gestapovska banda“ jer zaista nije. Međutim, mislim da taj mladi bloger nije dovoljno prosvijećen o totalitarnom komunizmu jer inače ne bi pripadnike bivše komunističke partije etiketirao fašističkim etiketama kojima se najlakše nekoga etiketira i difamira, jer su fašistički zločini u međuvremenu medijski prezentirani dok komunistički zločini nisu ni približno.

Karikatura Sanadera u nacističkoj uniformi trebala bi biti dozvoljena jer takvih karikatura s političarima ima i na liberalno-demokratskom Zapadu. Feral Tribune, dok nije ugašen na zadovoljstvo naših vlasti, objavljivao je gotovo dva desetljeća fantastične karikature naših političara u različitim odorama, pozama i fotomontažama. Sjećam se na pr. one koja je prikazivala Franceka i Slobu zajedno u krevetu, a aludirala je na Karađorđevo i podjelu Bosne. Ako sutra bude objavljena karikatura predsjednika uvjetno rečeno konkurentske stranke vladajućoj stranci i koaliciji, predsjednika Socijaldemokratske partije, Zorana Milanovića, u uniformi pripadnika SS-jedinica, mislim da se Zoran Milanović ne bi trebao uzrujati, iako mu ne bi bilo svejedno, kao i Sanaderu karikiran kao nacionalsocijalist. No, dragi blogeri, zamislimo si situaciju da Sanader ili Milanović budu karikirani u odori prve jugokomunističke tajne policije OZNE-e, koju vjerojatno Mesićev prijatelj Josip Manolić još ima u svojem ormaru kao uspomenu na ona vremena kad je bio bog i batina kao visoki oficir te totalitarne komunističke tajne policije koja svoj ekvivalent ima u Hitlerovom Gestapu, i kad kažem ekvivalent, mislim doslovno, a ne karikirano. Mislim da se ni Sanader ni Milanović ne bi uzrujali jer to ne bi shvatili kao uvredu ili klevetu, jer kao titoisti bi obojica bili vjerojatno ponosni da se nađu na takav način karikirani. Ili zamislimo si Mesićevu karikaturu u Titovoj bijeloj maršalskoj uniformi. Pa Mesić bi pucao od sreće, od zadovoljstva. To bi mu bila čast.

Čitam komentare nekih blogera kako je sramota policijsko „maltretiranje“ esdepeova blogera s početka ove priče, i pitaju se, je li Republika Hrvatska sa Sanaderom postala nova desničarska diktatura i policijska država tipa Pinochetova Chilea 1974.?


Zagovornici totalitarnog komunizma/titoizma u Zagrebu, 2008.


Primjer javnog isticanja simbola totalitarnog komunizma u Hrvatskoj, 2008.

Kad god takvo što pročitam slatko se nasmijem, u prvi mah, ali u drugi me spopadne čak i strah jer me to opet podsjeti u kolikoj velikoj mjeri su naši ljudi neprosvijećeni o totalitarnom komunizmu i komunističkim zločinima, jer kad bi bili prosvijećeni nikada im ne bi palo na pamet Hrvatsku od danas usporediti s nekom desničarskom diktaturom, i to tamo zbog nekog pjevača Thompsona. Smiješno je da jedna zemlja zbog jednog pjevača može postati desničarska diktatura ili da prijeti neofašizam. Ali, zbog političara može postati, međutim, kad je jedan konkretni političar, Anto Đapić, punih 13 godina širio ustaške simbole i neofašističke ideje, gotovo nitko od medijske javnosti osim pojedinih novinara nije prosvjedovao niti je to smatrao opasnom pojavom, kao ni činjenicu da je to navedeni radio kao doušnik bivše komunističke tajne policije i doušnik Tuđmanove vlasti i tajne službe koju je vodio udbaš Josip Manolić. I dan danas je taj lažni magistar još uvijek političar. Čak i kad je Thompson pjevao na stranačkim skupovima od Đapića, koji je ne jednom znao salutirati Hitlerovim pozdravom „Sieg Heil“, malo tko je prozivao Đapića, ali zato Thompsona koji je pjevao. Anto Đapić kao da je najzaštićeniji političar u ovoj, sad moram reć, državi prmreženoj udbašima!?


Anto Đapić: Sieg Heil!

Državni vrh štiti udbaške ubojice i doušnike ali zato proganja blogere i facebookere! Nad tom činjenicom bi se svi dobronamjerni ljudi trebali zamisliti. Dakle, ponavljam još jednom, državni vrh Republike Hrvatske štiti udbaške ubojice ali zato proganja nevine blogere i ljude koji pišu na Facebooku na internetu. Novi ministar MUP-a, Karamarko, je na položaju šefa tajne službe inicirao uhićenje blogera i slobodnog novinara Željka Peratovića. Za vrijeme predsjednika Tuđmana je Karamarko bio šef zagrebačke policije koju je stvorio bivši oznaš Josip Boljkovac (HDZ, poslije kandidat jedne srpske stranke, a u SFRJ član SKJ) dok je tajne službe RH stvorio bivši oznaš Josip Manolić. Treba li još dokaza tome da je Hrvatska udbaška? K tome Mesić stalno trubi kako je njegov program „detuđmanizacija Hrvatske“, a kad ono sve redom Tuđmanovi kadrovi u vlastima (Karamarko je njegov, Mesićev kadar, ne Sanaderov), a Franjo Tuđman nije bio bilo tko, bio je partizanski prvoborac i bivši Titov general, politkomesar partizanskog 10. korpusa „zagrebačkog“, adjutant od zamjenika ministra obrane Titove Jugoslavije i šefa odjela kontrole tajne vojne službe KOS u generalštabu JNA u Beogradu, generala Gošnjaka, ratnog zapovjednika partizanskog Glavnog štaba NOVH itd.

Ako smo od kapitalističkog Zapada preuzeli sve, i ama baš sve najlošije što uopće postoji, kao na pr. neoliberalne mjere u gospodarstvu, ili medijski neoliberalizam principa žutog tiska, zašto se ne možemo ugledati u američku demokraciju u kojoj smijete podržavati koje god hoćete nacističke, fašističke i komunističke i marksističke udruge i simbole, tamo srpski iseljenici slave sve svoje četnike i Dražu Mihailovića (doduše, ima takvih pojava i u Hrvatskoj), a Hrvati tamo bez ikakvih problema obilježavaju 10. travanj i kliču poglavniku Paveliću. U Kaliforniji je 10. travanj proglašen od bivšeg guvernera Ronalda Reagana spomendanom za hrvatsku etničku zajednicu u toj američkoj saveznoj državi, te se svake godine na taj dan tamo održavaju roštiljade uz zvukove refrena „Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana...“. Je li to nekoga smeta u Sjedinjenim Američkim Državama? Očito ne. S vremena na vrijeme i u Americi neki revni čuvari jedine prave njihove istine zatraže zabranu nekog neofašističkog skupa, a pod zadnje je jedan Židov u Chicagu javno prosvjedovao protiv zahtjeva takvih zabrana jer, kako je rekao, iako mu se takve manifestacije gade i ne odobrava njihov sadržaj, on želi i svoj život dati za pravo da ti ljudi manifestiraju svoje političko mišljenje. Svaka čast tom pametnom čovjeku, rekao bih! Jer, ako čovječanstvo hoće bi tako glupo pa slijediti fašističke ideje, ili komunisitčke ideje, tko će ga zaustaviti u tom naumu? Tko je Nijemce mogao zaustaviti 1933. godine? Ako jedno društvo tako želi, samo mora podnosit račun, i Nijemci su ga podnijeli. Međutim, koji fenomen se kod nas događa?

Kod nas su problematični samo ustaški blogovi, samo isticanje ustaških kapa i znakovlja na koncertima Marka Perkovića Thompsona (i to od manjeg dijela publike) ali je potpuno neproblematično isticanje komunističkih simbola, znakovlja, i parola na javnim, pa i političkim manifestacijama, i to od većine publike.

Ili ćemo kao društvo biti vjerodostojno i osudit sve totalitarne ideolgije i zločinačke režima, ili ćemo osuđivat samo jednu stranu, i kad-tad završit zbog toga u kaosu. Sad su problem neki ustaški blogovi ali nije problem kada Mladen Schwartz, notorni negator holokausta, iz tjedna u tjedan i mjeseca u mjesec, godinama nastupa u televizijskoj emisiji „Noćna mora“ autora i voditelja, Željka Malnara, i veliča fašizam i nacizam. Niti se zbog toga optužuje Željka Malnara niti Mladena Schwartza. Zato „Jutarnji list“ ni pet ni šest objavljuje puna imena i prezimena mladih blogera koji imaju ustaške blogove, a među njima ima i maloljetnika. Ne da mi se to gadi što je učinio Jutarnji s tom objavom imena nego povraćam. Da sam na mjestu roditelja tih javno žigosanih mladića, odmah bih protiv glavnog urednika Jutarnjeg podnio kaznenu prijavu plus privatnu tužbu jer je nedopustivo objavljivanje imena i prezimena od anonimnih blogera, to je protiv demokracije i slobode javne riječi! Ako se s takvim sadržajem na nekom ustaškom blogu ne slažemo, ne moramo ni odlazit na takav blog. Evo, meni se nedavno javio jedan koji ima komunistički blog, i tako mu se blog i zove, te dotični bloger veliča komunizam, Staljina, i veliča zločine, te odlazi na druge blogove gdje nedužne ljude proziva „ustašama“ i najavljuje njihovo istrebljenje, vješanje i obračun. Jutarnji list, licemjerna kakva već jeste njegova redakcija, neće nikada objaviti ime i prezime blogera koji veliča staljinizam. Meni pak ne pada na pamet prijaviti bilo kome tog blogera koji veliča staljinističke zločine, ali Jutarnji list neće nikada objaviti njegovo ime i prezime dok od onih koji pišu suprotno objavljuje odmah i bez zadrške, čak i bez obzira što se imena maloljetnika ne smiju objavljivat nego ako onda s inicijalima, inače se krši zakon.

Radi se o starom komunističkom udbaškom mentalitetu cinkanja kojega su nažalost primijenili neki blogeri, pretpostavljam titoisti, koji su te ustaške blogove prijavili policiji, i računarsko-tehničkim vještinama otkrili IP adresu njihovih autora i imena i prezimena. To će imati takve fatalne posljedice za cijelu blogersku zajednicu u Hrvatskoj, i za slobodu javne riječi da se teške posljedice sada još ne mogu ni sagledati. To zapamtite, drage blogerice i blogeri. Pa zar smo u srednjem vijeku i lovu na vještice? Hoće li sutra neki zapjenjni titoistički bloger jednom blogeru nekog ustaškog bloga zabiti zbog mržnje nož u prsa, ili obratno? A tko nam je sve to priuštio? Naši političari, vladajući, korumpirani gadovi su nam to priuštili koji su odbili sankcionirat pored isticatelja ustaških i isticatelje komunističkih simbola!

Britanska novinska agencija Associated Press (AP) javila je o skandalu koji je nastao oko policije i blogera iz Dubrovnika i esdepeove omladine, i pri tome u tom ne baš preciznom izvješću, koje se očito temelji na nepreciznom, a možda i namjernom dezinformiranju od strane naših doušnika i cinkera, jer ta novinska agencija nema svog dopisnika u Zagrebu, iznijela, međutim, i jedan podatak koji je 100% provjerljiv, a to je da je na jednoj facebook grupi već 80 tisuća prosvjednika protiv ove vlasti, a to su prosvjednici koji su 5. prosinca 2008. spremni doći na glavni trg svoga grada i prosvjedovati pod geslom:


http://www.facebook.com/group.php?gid=48786829344#/group.php?gid=48786829344&ref=mf

Što sam zapazio kod organizatora tih prosvjeda koji su te prosvjede po zakonu već prijavili policiji (a to je nekoliko studenata i mlađih ljudi, a ti prosvjedi neće biti samo virtualni prosvjedi na internetu nego fizički prosvjedi diljem Hrvatske)? Zapazio sam da su organizatori normalni, naime, na internetskoj stranici na kojoj komuniciraju pozivaju na nestranačke prosvjede kako kažu „protiv HDZ-a i SDP-a i njihovih satelita“, i apeliraju i zabranjuju da se na prosvjedima ne ističu ni ustaški ni komunistički simboli. Ja mislim da je to normalno, i mislim da će ti mladi pokazat ovim starim prdonjama na vlasti koje su prave vrijednosti u jednom društvu, a ne ovo što vlastodršci nama nude. AP navodi da je sada došlo do prave eksplozije protuvladinih facebookera. I treba tako, već je i vrijeme jer nas ti vlastodršci sa Sanaderom, Mesićem i Milanovićem doslovno izluđuju svojim sluganstvom prema svijetu i hinjenom antifašističkom retorikom i brigom za našu budućnost. Zato idem i ja na taj prosvjed.

CBK

02.12.2008. u 15:42 • 29 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0