crniblogkomunizma

subota, 27.12.2008.

USKOK ISTRAŽUJE KORUPCIJU POLITIČKI ZAŠTIĆENOG ĐAPIĆA

Washington D.C 1989.:
sastanak Edward Kennedy - Dobroslav Paraga

Dok su mediji danas objavljivali vijest o tome da Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta istražuje osnovanu sumnju u korupciju saborskog zastupnika Đapića - aktom režimskog nasilja instaliranog čelnika otete Hrvatske stranke prava - uvidom u odbačenu kaznenu prijavu predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslava Parage protiv Đapića, bila mi je uoči Božića poznata činjenica da je Anto Đapić pod istragom Uskoka, tako da sam ovogodišnji Božić proveo u posebno spokojnom ozračju i duhu iz kojega crpim snagu za nadu da će hrvatsko društvo i službeno saznati istinu o tamnim stranama hrvatske politike koju su udbaši i drugi doušnici i agenti bivše komunističke Jugoslavije uprljali do neprepoznatljivosti.

Nije isključeno da se radilo o specijalnom psihološkom ratu protiv Republike Hrvatske kojega su vodili najgori od najgorih udbaških kadrova bivše Titove Jugoslavije u samome vrhu Republike Hrvatske. Glavni dokaz, corpus delicti je uništavanje Hrvatske stranke prava koja je pod vodstvom Dobroslava Parage bila doslovna jedina hrvatska državotvorna stranka koja se na osnovi svojega programa zalagala za otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije i za hrvatsku samostalnost i nezavisnost, za demokraciju i pravni poredak.

Jedna od instrumentaliziranih marioneta u uništavanju stranke prava bio je i jeste i danas Anto Đapić, koji nije samo osnovano osumnjićen za političku korupciju nego i to da je bio doušnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i službe državne sigurnosti Republike Hrvatske. No, time je bio još poželjniji koalicijski partner mnogim strankama i stranačkim liderima.

D. Paraga - hrvatski političar i organizator obrane od velikosrpske agresije, i
borac protiv korupcije i organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj,
možda jedini istinski borac kojeg Hrvatska danas još ima

Treba imati na umu da cilj prvoga predsjednika HDZ i Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, nije bila hrvatska samostalnost nego jugoslavenska konfederacija, uz podijeljenu Bosnu i Hercegovinu između Pantovčaka i Dedinja. Paraga sa svojim hrvatskim programom bio je smetnja takvoj politici. Kada se uz to još i Paragin HOS umiješao u rat, i stao na branik domovine u obrani od velikosrpske agresije, kap je prelila čašu, i Franjo Tuđman je Dobroslava Paragu proglasio državnim neprijateljem broj 1, stavio ga nakon pada Vukovara pod medijsku cenzuru pod kojom se nalazi i danas. Kao vrhunac progona protiv Dobroslava Parage je apsolutni tadašnj šef države, Franjo Tuđman, oteo Hrvatsku stranku prava i dao je u ruke svom doušniku Đapiću koji je zbog svojih neofašističkih ispada i antisemitizma kojim je blatio HSP isključen godine 1993. iz članstva Hrvatske stranke prava. Franjo Tuđman je tog bivšeg člana Hrvatske stranke prava, te tada oporbene demokratske stranke HSP, instalirao preko Ministarstva pravosuđa, 28. rujna 1993., na čelo Hrvatske stranke prava, što je prekriveno kriminalnim radnjama u Ministarstvu pravosuđa i nadležnim sudskim tijelima, pa je ispalo kao da je Đapić tobože legalno izabran za predsjednika najstarije i demokratske hrvatske stranke, Hrvatske stranke prava koju je godine 1861. pod imenom Stranka prava utemeljio Otac domovine, pošteni dr. Ante Starčević.

Istina je da je Đapića na položaj predsjednika Hrvatske stranke prava postavio nekadašnji boljševik i Titov general Franjo Tuđman boljševičkom metodom kao što je Staljin svojedobno postavio 1939. svoga doušnika i tajnog agenta Kominterne Josipa Broza „Valtera“ – Tita na čelo politbiroa CK KPJ. Po ponašanju u politici je Anto Đapić vrlo sličan ako ne i identičan s nekadašnjim crvenim maršalom Titom: obojica su lagali javnost, obojica su se osobno bogatili, obojica su eliminirali svoje protivnike iz politike nepoštenim metodama, obojica su, na koncu konca, bili ekstremisti, i to s krivotvorenim biografijama.

Otkad ga je Franjo Tuđman bio koncem 1993. postavio na čelo otete Hrvatske stranke prava je saborski zastupnik Anto Đapić sve do 2002. godine nastavio davati javne antisemitske izjave i vršio teške neofašističke ispade sa ciljem njegovih gazda da se HSP predstavi kao jednu nacističku organizaciju kako bi HDZ i SDP sa svojim bivšim komunističkim kadrovima u vodstvima svojih partija ispali kao demokratske stranke, sa ciljem da ekstremni ljevičari u percepciji javnosti postanu političari lijevog i desnog centra, ili oličenje političkog centra, kao da su došli iz reda majke Tereze milosrdnice.

Cijela pokvarena politička i medijska scena u Hrvatskoj prihvatila je taj Tuđmanov igrokaz na kojemu bi mu pozavdijeli najveći nacisti i boljševici – majstori agitacijske propagande! Iako svi vladajući političari znaju istinu o Đapiću, da je prevarant, da je prevarom došao na čelo nekoć oporbene stranke HSP koja je Tuđmanu od 1991. do 1993. jedina zadala glavobolje kakve nikada u životu nije imao jer nikada mu se nitko nije suprotstavio kao Dobroslav Paraga, svi su se namjerno družili sa Đapićem. Očito im je Hrvatska jako na srcu.

Kad se Dobroslav Paraga vratio polovicom osamdesetih godina kao mlad čovjek s teške robije iz komunističkog koncentracijskog logora na Golom otoku i logora u Lepoglavi, gdje je završio nakon montiranog političkog zagrebačkog sudskog procesa pod optužbom za verbalni delikt (sakupljanje potpisa na peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika savjesti iz jugoslavenskih zatvora), došao je, kao osoba čiji se oporbeni glas čuo na demokratskom Zapadu, u fokus interesa disidenta komunizma Franje Tuđmana s kojim je u njegovoj nacionaliziranoj židovskoj vili u Nazorovoj ulici na Pantovčaku u Zagrebu održao seriju sastanaka na kojima su razgovarali o hrvatskoj budućnosti, i nakon završetka tih razgovora uoči pada Berlinskog zida su se razišli jer su se u njihovim glavama iskristalizirale dvije različite i oprečne opcije:

Paraga je bio za hrvatsku samostalnost, Franjo Tuđman za održanje Jugoslavije uz korekciju njenih unutarnjih administrativnih republičkih avnojskih granica!

Franjo Tuđman, nakon što ga je jugoslavenska tajna služba lansirala na čelo Hrvatske demokratske zajednice, jer Beograd i Miloševićev režim tražili su s hrvatske stranke pogodnoga partnera za rješavanje pitanja Bosne i Hercegovine, postavio je program o jugoslavenskoj konfederaciji, i sa svojim najužim suradnicima Josipom Manolićem (alfom i omegom jugoslavenskih tajnih službi) i Stjepanom Mesićem, provjerenim jugoslavenskim kadrom, krenuo u ostvarenje konfederalne politike; tako je i hrvatski referendum o navodnoj hrvatskoj samostalnosti iz svibnja 1991. bio referendum o jugoslavenskoj federaciji ili konfederaciji, a ne o hrvatskoj državnoj nezavisnosti.

Međutim, Paragina politika je u praksi poništila sve Tuđmanove napore da Jugoslavija opstane s nešto uvećanom jugoslavenskom republikom Hrvatskom i podijeljenom Bosnom i Hercegovinom, i da takva "reformirana" Jugoslavija bude primljena u Europsku uniju (tadašnju Europsku zajednicu), što je bio Tuđmanov cilj, ali i cilj Bruxellesa i vodećih zemalja članica EU koje su bile u kumstvu s Titovom Jugoslavijom, dakle, Francuska i Velika Britanija. Zato je EU prešla preko političkih ubojstava Paraginih suradnika, od svirepog i kukavičkog ubojstva dopredsjednika HSP g. Ante Paradžika, kojeg su smaknuli neki djelatnici MUP-a, a što je naručeno političko ubojstvo, pa do ubojstva i drugih organizatora obrane od velikosrpske agresije i hrvatskih branitelja na čelu s generalom Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Blažm Kraljevićem i osam stožernih časnika HOS-a koji su likvidirani 9. kolovoza 1992. godine, uoči fizičke podjele Bosne i Hercegovine između Tuđmana i Miloševića (HOS se borio za jedinstvenu BiH, za očuvanje tadašnje Republike BiH, i za hrvatsku granicu na Drini, u antivelikosrpskom savezu sa bosanskim muslimanima, kao branom od velikosrpske ideologije i agresije). Franjo Tuđman je doduše uspio spriječiti srpski poraz u BiH od Hrvata i Muslimana, i Bosna i Hercegovina je podijeljena, te je podjela i ratificirana međunarodnim Daytonskim ugovorom 1995. godine, ali Hrvatska nije ostala u Jugoslaviji. Cijena koju je Paraga platio zbog svoje (pravaške)politike i postavljanja mnogobrojnih demokratskih standarda u hrvatskoj javnosti i političkom životu Hrvatske, bio je izolacija, cenzura, sudski procesi, ubojstva njegovih stranačkih kolegica i kolega, masovno otpuštanje članova njegove stranke iz državnih službi, klevete na njegov račun, stigmatizacija njegove osobe i politike, kao i opći progon od strane režima. Paragu su kao nekadašnjeg saborskog zastupnika i dopredsjednika saborskog odbora za ljudska prava čak izbrisali iz službenog popisa saborskih zastupnika, i to pod predsjedanjem bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa. Anto Đapić je u svemu tom progonu igrao jednu ne beznačajnu ulogu i bio aparatčikom nekadašnjih boljševika i doušnika Udbe u vrhu hrvatske politike!

Konačno Uskok sada istražuje dugogodišnjeg koalicijskog partnera HDZ-a i aktualnog koalicijskog partnera SDP-a, HNS-a i HČSP-a, Antu Đapića, zbog korupcije.

Mogao je DORH istražiti Đapića još prije 15 godina i došlo bi se do istoga rezultata koji će uskoro biti potvrđeni, a to je moguća potvrda osnovane sumnje da je Anto Đapić korumpiran političar!

Međutim, državno odvjetništvo je u našoj zemlji ovisno o vladajućoj politici, DORH nije neovisno tijelo kako to zakon i ustav propisuju nego djeluje na mig premijera ili predsjednika države. Bez toga miga Glavni državni odvjetnik kao da je gluh i slijep kraj zdravih ušiju i zdravih očiju.

Kao režimski zaštićeni doušnik je Anto Đapić uživao svu moguću političku zaštitu prilikom sudske istrage i procesa povodom krivotvorenja magisterija, što je završilo Đapićevom oslobađajućom presudom iako je istraga državnog odvjetništva utvrdila da je Anto Đapić prepisivao i krivotvorio svoj magistarski rad za stjecanje agademske znastvene titule magistra znanosti. Naime, 66% svoga rada je od riječi do riječi prepisao iz knjige od svog stranačkog pajdaša i mentora Borisa Kandarea koji poput Đapića također nije pravaš nego glumi pravaša, kao što svi oni koji su Paragu izdali glume pravaše i dan danas, a neki od njih su osnovali i vlastite svoje „pravaške“ strančice kako bi izdaja bila perfektna.

Pravi pravaš ne izdaje pravaštvo poput Jude, tako ni Ante Stačrević nije izdao Eugena Kvaternika niti je Eugen Kvaternik izdao Oca domovine. Pravi, izvorni pravaš, a ne „režimski pravaš“, ne blati Dobroslava Paragu, ne laže o njemu niti ga izdaje, ne kleveće ga iza njegovih leđa, ne zabija mu nož u leđa, ne paktira s Paraginim notornim neprijateljima!

Mnogi koji su na početku hrvatskog višestranačja bila uz Paragu, postali su „režimski pravaši“, već viđeno u povijesti kada su pravaške Jude poput nećaka od Oca domovine, Mile Starčevića, ili "pravaši" poput Frana Supila, Ante Trumbića i zubara Ante Pavelića, izdali Antu Starčevića poput bagre i najgoreg balkanskog ološa; izdali su sve za što se Ante Starčević u svom polustoljetnom političkom životu zalagao, i priveli su Hrvatsku 1918. godine Srbiji i Jugoslaviji. Može se reći da su lažni pravaši koji su si umislili nešto, napustili početkom 20. st. taj svijetli put koji je hrvatskim generacijama osvijetlio ni manje ni više nego Otac domovine. Krajem 20. st. cijeli režimski scenarij onemogućavanja pravaške politike ponovio se, i oni kojima je Paraga svojom požrtvovnošću u borbi protiv totalitarizma bivše SFR Jugoslavije i komunizma, svojom osobnom i hrabrom žrtvom osvijetlio put kojim Hrvatska može i treba ići putem demokracije i stvaranja pravnoga poretka i slobode, izdali su Paragu ali time se nisu usrećili, dok su svoju zemlju odveli u propast! Naprotiv, tipove poput Đapića čeka naplata računa jer su račun radili bez krčmara.

Đapić sada cvili kako on nije potpisao poslovni ugovor sa građevinskim tajkunom Zecom, i to još u funkciji predsjednika HSP-a. Međutim, u odbačaju Paragine kaznene prijave protiv Đapića u vezi tog poslovnog ugovora je zamjenik u Državnom odvjetništvu napisao doslovno da se kaznena prijava odbacuje jer se navodno radi o građanskom odnosu dviju pravnih osoba, ali, isto tako u tom službenom dokumentu piše da je Ugovor autentičan !!!

Da je Ugovor autentičan, kao i potpisi na njemu, posvjedočio je i nekadašnji Đapićev suradnik i dužnosnik otete HSP, Božidar Lujanac. Slučajno ili ne, Lujanac je nakon svoje javne optužbe protiv Đapića teško pretučen. No, gospodin Zec, koji trenutno služi četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije, također zna je li ili nije Đapić stavio svoj potpis na taj Ugovor. U svakom slučaju, u službenom odbačaju Paragine kaznene prijave protiv Đapića stoji da je Đapićev potpis na taj ugovor autentičan dok Đapić tvrdi da se navodno radi o falsifikatu, da mu netko uoči slijedećih lokalnih izbora koji će se održati slijedeće proljeće, podmeće. Tko će mu vjerovati? Njegovi koalicijski partneri Zoran Milanović, Ljiljana Borzan u Osijeku, Ivo Sanader, Vladimir Šeks, Luka Podrug i Josip Miljak? Teško, nakon što su svi vodeći dužnosnici Europske komisije i šefovi vlada vodećih zemalja članica EU obaviješteni o tome kako je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika protuzakonito odbacio Paraginu kaznenu prijavu protiv Đapića, sada kada istraga Uskoka mora ići do kraja!

Kako bi spasio svoju glavu odnosno svoj položaj, ako ne već obraz, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je žurno krenuo u rašćišćavanje afere koja je zbog Đapića nastala. Podsjećam da je, nakon što je novinar Jutarnjeg lista Hrvoje Appelt objavio poslovni koruptivni ugovor Zec-Đapić/Kamen Ingrad d.o.o. – HSP, da je Anto Đapić s ulice otrčao u ured Glavnog državnog odvjetnika u Zagrebu, ne bi li od sebe odbacio opasnost kojoj je bio izložen, jer objektivna istraga bi ga u konačnici odvela u zatvor. Taman kada je lažni magistar pomislio da je Boga uhvatio za bradu i da je sve okey, evo novog plimnog vala, a Đapić ovaj puta nema niti pojas za spašavanje, niti zračne jastučiće oko svojih nježnih ruku koje sasvim slučajno nalikuju volumenu sumo-borca; sumo možda je ali borac nikada bio nije!

Za vrijeme rata se Anto Đapić, formalno na poziciji načelnika HOS, na koju je došao nakon što je „hrvatski“ režim ubio Antu Paradžika, našao u logistici HOS-a. Kao što je poznato, kada je početkom devedesetih došao iz Osijeka u Zagreb, dezertiravši iz ratom pogođenog Osijeka, pojavio se na području između Glavnog i Autobusnog kolodvora u Zagrebu, gdje je prenoćio na jednoj klupi, čekajući da se ujutro otvori ured Hrvatske stranke prava, sa špagom oko hlača jer mu je remen od skaja bio luksuz.

Danas Uskok ispituje porijeklo imovine milijunera Đapića, koji se ne zove Ante nego Anto, i koji nije predsjednik Hrvatske stranke prava nego doušnik i prevarant koji je sve što je stekao, stekao nepošteno! S tim nepoštenim se družila kompletna hrvatska politička scena. Ne jednom je tog Đapića spasila intervencija Vladimira Šeksa od Paragine pravosudne akcije kojom dokazuje da je predmet otete HSP pravni, a ne politički „složen problem“ kako je taj problem nazvao pokojni premijer Ivica Račan, zaštitivši Đapića od progona pravne države, i bacajući time ljagu na hrvatsko pravosuđe zbog čega je Račanov kum i ministar pravosuđa rezignirano dao ostavku jer je njegov kum Račan inzistirao da se predmet HSP riješi u Ministarstvu politički, a ne pravno, što je za posljedicu imalo da je nasljednica ministra Stjepana Ivaniševića (sveučilišnoga stručnjaka za upravno pravo), današnja Milanovićeva najuža suradnica, a Račanova tada nova ministrica Ingrid Antičević-Marinović zabila pravnoj državi, poput mnogih dužnosnika, nož u leđa! Paraga je i protiv nje bio podnio kaznenu prijavu koja je odbačena kao što je mali zamjenik Glavnog državnog odvjetnika iz Zlatara odbacio prošlo ljeto kaznenu prijavu protiv Đapića.

Da je DORH ozbiljno razmatrao i izvršio istragu u povodu Paraginih dvadesetak kaznenih prijava koje je podnio protiv različitih aktera, političara i tajkuna, Hrvatska bi u roku od tri do šest mjeseci bila postala pravna država, i u istom tom roku bi se riješilo svo ratno profiterstvo u ovoj zemlji i nepoštena privatizacija. Ovako su mnogi izdali Paragu, bili su za izdaju nagrađeni Judinim škudama, srebrenjacima i državnim sinekurama, a Hrvatska danas živi u paklu korupcije i organiziranog kriminala. Tako društvo zahvaljuje Paragi na obrani Hrvatske od velikosrpske agresije, i u poratnom razdoblju u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala kojemu se to društvo još nije ni ispričalo zato što ga je nedužnog svojevremeno zatvorilo u koncentracijski logor na Golom otoku, prekinuvši mu mladost, a on nije bio osvetnik nego je ovo društvo htio oslobodit od lopovluka i laži, pa su i kaznene prijave protiv Đapića na tome tragu. No, mnoge hrvatske budale će i na slijedećim lokalnim izborima svoj glas radije dati pokvarenom Đapiću ili njegovim koalicijskim partnerima nego poštenom i hrabrom Paragi. Zato će društvo ove zemlje i propasti, naime, ugušit će se u vlastitoj pohlepi i zločestoći!

Kad padne Đapić, ubrzo pada i ovaj cjelokupni sustav u državi koji se temelji na lopovluku, laži, pljačci i prijevari. I to je dobra vijest! To je dobra najava za Novu 2009. godinu. Pošteni ove zemlje mogu se nadati, a lopovima ove zemlje će se tresti gaće, kao Đapiću – tom sinonimu za tranzicijski lopovluk! Sutra će mnogi reći da Đapića ne poznaju, da se s njim nikada nisu družili, ali istina o sprezi Đapića s mnogima iz hrvatske politike čut će se daleko, i ostati će zabilježena kao najsramniji čin koji se odigrao na hrvatskoj mladoj političkoj sceni, jer Đapić je godinama pozdravljao fašističkim pozdravom što titoiste i razvikane "antifašiste" Račana, Milanovića i Sanadera, pa i Mesića i Vesnu Pusić nije smetalo da se druže sa Đapićem, da mu tepaju, da ga štite od kaznenog progona pravne države, sve samo da Paraga ostane u izolaciji jer pored Parage svi oni zajedno niti mogu pobijedit na izborima niti mogu lagati hrvatsku javnost kao što je lažu svojim spin-doktorskim manipulacijama! U tome je poanta zašto je Đapić tako dugo plivao na političkoj sceni. U normalnim okolnostima bi nakon isključenja iz članstva Hrvatske stranke prava se vratio u Osijek onako kako je došao u Zagreb, naime, sa špagom oko hlaća, i s gaćama na štapu, ali ne da se vrati u svoj dom nego u pritvor osječkog zatvora gdje mu je mjesto, jer to je jedino mjesto na kojemu može mirno razmišljat o grijesima koje je počinio – na štetu nevinih i čestitih ljudi ove zemlje!

CBK

27.12.2008. u 14:35 • 12 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 27.12.2008.

USKOK ISTRAŽUJE KORUPCIJU POLITIČKI ZAŠTIĆENOG ĐAPIĆA

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link