Marketing
USKOK ISTRAŽUJE KORUPCIJU POLITIČKI ZAŠTIĆENOG ĐAPIĆA
Washington D.C 1989.:
sastanak Edward Kennedy - Dobroslav Paraga
Dok su mediji danas objavljivali vijest o tome da Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta istražuje osnovanu sumnju u korupciju saborskog zastupnika Đapića - aktom režimskog nasilja instaliranog čelnika otete Hrvatske stranke prava - uvidom u odbačenu kaznenu prijavu predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslava Parage protiv Đapića, bila mi je uoči Božića poznata činjenica da je Anto Đapić pod istragom Uskoka, tako da sam ovogodišnji Božić proveo u posebno spokojnom ozračju i duhu iz kojega crpim snagu za nadu da će hrvatsko društvo i službeno saznati istinu o tamnim stranama hrvatske politike koju su udbaši i drugi doušnici i agenti bivše komunističke Jugoslavije uprljali do neprepoznatljivosti.
Nije isključeno da se radilo o specijalnom psihološkom ratu protiv Republike Hrvatske kojega su vodili najgori od najgorih udbaških kadrova bivše Titove Jugoslavije u samome vrhu Republike Hrvatske. Glavni dokaz, corpus delicti je uništavanje Hrvatske stranke prava koja je pod vodstvom Dobroslava Parage bila doslovna jedina hrvatska državotvorna stranka koja se na osnovi svojega programa zalagala za otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije i za hrvatsku samostalnost i nezavisnost, za demokraciju i pravni poredak.
Jedna od instrumentaliziranih marioneta u uništavanju stranke prava bio je i jeste i danas Anto Đapić, koji nije samo osnovano osumnjićen za političku korupciju nego i to da je bio doušnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i službe državne sigurnosti Republike Hrvatske. No, time je bio još poželjniji koalicijski partner mnogim strankama i stranačkim liderima.
D. Paraga - hrvatski političar i organizator obrane od velikosrpske agresije, i
borac protiv korupcije i organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj,
možda jedini istinski borac kojeg Hrvatska danas još ima
Treba imati na umu da cilj prvoga predsjednika HDZ i Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, nije bila hrvatska samostalnost nego jugoslavenska konfederacija, uz podijeljenu Bosnu i Hercegovinu između Pantovčaka i Dedinja. Paraga sa svojim hrvatskim programom bio je smetnja takvoj politici. Kada se uz to još i Paragin HOS umiješao u rat, i stao na branik domovine u obrani od velikosrpske agresije, kap je prelila čašu, i Franjo Tuđman je Dobroslava Paragu proglasio državnim neprijateljem broj 1, stavio ga nakon pada Vukovara pod medijsku cenzuru pod kojom se nalazi i danas. Kao vrhunac progona protiv Dobroslava Parage je apsolutni tadašnj šef države, Franjo Tuđman, oteo Hrvatsku stranku prava i dao je u ruke svom doušniku Đapiću koji je zbog svojih neofašističkih ispada i antisemitizma kojim je blatio HSP isključen godine 1993. iz članstva Hrvatske stranke prava. Franjo Tuđman je tog bivšeg člana Hrvatske stranke prava, te tada oporbene demokratske stranke HSP, instalirao preko Ministarstva pravosuđa, 28. rujna 1993., na čelo Hrvatske stranke prava, što je prekriveno kriminalnim radnjama u Ministarstvu pravosuđa i nadležnim sudskim tijelima, pa je ispalo kao da je Đapić tobože legalno izabran za predsjednika najstarije i demokratske hrvatske stranke, Hrvatske stranke prava koju je godine 1861. pod imenom Stranka prava utemeljio Otac domovine, pošteni dr. Ante Starčević.
Istina je da je Đapića na položaj predsjednika Hrvatske stranke prava postavio nekadašnji boljševik i Titov general Franjo Tuđman boljševičkom metodom kao što je Staljin svojedobno postavio 1939. svoga doušnika i tajnog agenta Kominterne Josipa Broza „Valtera“ – Tita na čelo politbiroa CK KPJ. Po ponašanju u politici je Anto Đapić vrlo sličan ako ne i identičan s nekadašnjim crvenim maršalom Titom: obojica su lagali javnost, obojica su se osobno bogatili, obojica su eliminirali svoje protivnike iz politike nepoštenim metodama, obojica su, na koncu konca, bili ekstremisti, i to s krivotvorenim biografijama.
Otkad ga je Franjo Tuđman bio koncem 1993. postavio na čelo otete Hrvatske stranke prava je saborski zastupnik Anto Đapić sve do 2002. godine nastavio davati javne antisemitske izjave i vršio teške neofašističke ispade sa ciljem njegovih gazda da se HSP predstavi kao jednu nacističku organizaciju kako bi HDZ i SDP sa svojim bivšim komunističkim kadrovima u vodstvima svojih partija ispali kao demokratske stranke, sa ciljem da ekstremni ljevičari u percepciji javnosti postanu političari lijevog i desnog centra, ili oličenje političkog centra, kao da su došli iz reda majke Tereze milosrdnice.
Cijela pokvarena politička i medijska scena u Hrvatskoj prihvatila je taj Tuđmanov igrokaz na kojemu bi mu pozavdijeli najveći nacisti i boljševici – majstori agitacijske propagande! Iako svi vladajući političari znaju istinu o Đapiću, da je prevarant, da je prevarom došao na čelo nekoć oporbene stranke HSP koja je Tuđmanu od 1991. do 1993. jedina zadala glavobolje kakve nikada u životu nije imao jer nikada mu se nitko nije suprotstavio kao Dobroslav Paraga, svi su se namjerno družili sa Đapićem. Očito im je Hrvatska jako na srcu.
Kad se Dobroslav Paraga vratio polovicom osamdesetih godina kao mlad čovjek s teške robije iz komunističkog koncentracijskog logora na Golom otoku i logora u Lepoglavi, gdje je završio nakon montiranog političkog zagrebačkog sudskog procesa pod optužbom za verbalni delikt (sakupljanje potpisa na peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika savjesti iz jugoslavenskih zatvora), došao je, kao osoba čiji se oporbeni glas čuo na demokratskom Zapadu, u fokus interesa disidenta komunizma Franje Tuđmana s kojim je u njegovoj nacionaliziranoj židovskoj vili u Nazorovoj ulici na Pantovčaku u Zagrebu održao seriju sastanaka na kojima su razgovarali o hrvatskoj budućnosti, i nakon završetka tih razgovora uoči pada Berlinskog zida su se razišli jer su se u njihovim glavama iskristalizirale dvije različite i oprečne opcije:
Paraga je bio za hrvatsku samostalnost, Franjo Tuđman za održanje Jugoslavije uz korekciju njenih unutarnjih administrativnih republičkih avnojskih granica!
Franjo Tuđman, nakon što ga je jugoslavenska tajna služba lansirala na čelo Hrvatske demokratske zajednice, jer Beograd i Miloševićev režim tražili su s hrvatske stranke pogodnoga partnera za rješavanje pitanja Bosne i Hercegovine, postavio je program o jugoslavenskoj konfederaciji, i sa svojim najužim suradnicima Josipom Manolićem (alfom i omegom jugoslavenskih tajnih službi) i Stjepanom Mesićem, provjerenim jugoslavenskim kadrom, krenuo u ostvarenje konfederalne politike; tako je i hrvatski referendum o navodnoj hrvatskoj samostalnosti iz svibnja 1991. bio referendum o jugoslavenskoj federaciji ili konfederaciji, a ne o hrvatskoj državnoj nezavisnosti.
Međutim, Paragina politika je u praksi poništila sve Tuđmanove napore da Jugoslavija opstane s nešto uvećanom jugoslavenskom republikom Hrvatskom i podijeljenom Bosnom i Hercegovinom, i da takva "reformirana" Jugoslavija bude primljena u Europsku uniju (tadašnju Europsku zajednicu), što je bio Tuđmanov cilj, ali i cilj Bruxellesa i vodećih zemalja članica EU koje su bile u kumstvu s Titovom Jugoslavijom, dakle, Francuska i Velika Britanija. Zato je EU prešla preko političkih ubojstava Paraginih suradnika, od svirepog i kukavičkog ubojstva dopredsjednika HSP g. Ante Paradžika, kojeg su smaknuli neki djelatnici MUP-a, a što je naručeno političko ubojstvo, pa do ubojstva i drugih organizatora obrane od velikosrpske agresije i hrvatskih branitelja na čelu s generalom Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Blažm Kraljevićem i osam stožernih časnika HOS-a koji su likvidirani 9. kolovoza 1992. godine, uoči fizičke podjele Bosne i Hercegovine između Tuđmana i Miloševića (HOS se borio za jedinstvenu BiH, za očuvanje tadašnje Republike BiH, i za hrvatsku granicu na Drini, u antivelikosrpskom savezu sa bosanskim muslimanima, kao branom od velikosrpske ideologije i agresije). Franjo Tuđman je doduše uspio spriječiti srpski poraz u BiH od Hrvata i Muslimana, i Bosna i Hercegovina je podijeljena, te je podjela i ratificirana međunarodnim Daytonskim ugovorom 1995. godine, ali Hrvatska nije ostala u Jugoslaviji. Cijena koju je Paraga platio zbog svoje (pravaške)politike i postavljanja mnogobrojnih demokratskih standarda u hrvatskoj javnosti i političkom životu Hrvatske, bio je izolacija, cenzura, sudski procesi, ubojstva njegovih stranačkih kolegica i kolega, masovno otpuštanje članova njegove stranke iz državnih službi, klevete na njegov račun, stigmatizacija njegove osobe i politike, kao i opći progon od strane režima. Paragu su kao nekadašnjeg saborskog zastupnika i dopredsjednika saborskog odbora za ljudska prava čak izbrisali iz službenog popisa saborskih zastupnika, i to pod predsjedanjem bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa. Anto Đapić je u svemu tom progonu igrao jednu ne beznačajnu ulogu i bio aparatčikom nekadašnjih boljševika i doušnika Udbe u vrhu hrvatske politike!
Konačno Uskok sada istražuje dugogodišnjeg koalicijskog partnera HDZ-a i aktualnog koalicijskog partnera SDP-a, HNS-a i HČSP-a, Antu Đapića, zbog korupcije.
Mogao je DORH istražiti Đapića još prije 15 godina i došlo bi se do istoga rezultata koji će uskoro biti potvrđeni, a to je moguća potvrda osnovane sumnje da je Anto Đapić korumpiran političar!
Međutim, državno odvjetništvo je u našoj zemlji ovisno o vladajućoj politici, DORH nije neovisno tijelo kako to zakon i ustav propisuju nego djeluje na mig premijera ili predsjednika države. Bez toga miga Glavni državni odvjetnik kao da je gluh i slijep kraj zdravih ušiju i zdravih očiju.
Kao režimski zaštićeni doušnik je Anto Đapić uživao svu moguću političku zaštitu prilikom sudske istrage i procesa povodom krivotvorenja magisterija, što je završilo Đapićevom oslobađajućom presudom iako je istraga državnog odvjetništva utvrdila da je Anto Đapić prepisivao i krivotvorio svoj magistarski rad za stjecanje agademske znastvene titule magistra znanosti. Naime, 66% svoga rada je od riječi do riječi prepisao iz knjige od svog stranačkog pajdaša i mentora Borisa Kandarea koji poput Đapića također nije pravaš nego glumi pravaša, kao što svi oni koji su Paragu izdali glume pravaše i dan danas, a neki od njih su osnovali i vlastite svoje „pravaške“ strančice kako bi izdaja bila perfektna.
Pravi pravaš ne izdaje pravaštvo poput Jude, tako ni Ante Stačrević nije izdao Eugena Kvaternika niti je Eugen Kvaternik izdao Oca domovine. Pravi, izvorni pravaš, a ne „režimski pravaš“, ne blati Dobroslava Paragu, ne laže o njemu niti ga izdaje, ne kleveće ga iza njegovih leđa, ne zabija mu nož u leđa, ne paktira s Paraginim notornim neprijateljima!
Mnogi koji su na početku hrvatskog višestranačja bila uz Paragu, postali su „režimski pravaši“, već viđeno u povijesti kada su pravaške Jude poput nećaka od Oca domovine, Mile Starčevića, ili "pravaši" poput Frana Supila, Ante Trumbića i zubara Ante Pavelića, izdali Antu Starčevića poput bagre i najgoreg balkanskog ološa; izdali su sve za što se Ante Starčević u svom polustoljetnom političkom životu zalagao, i priveli su Hrvatsku 1918. godine Srbiji i Jugoslaviji. Može se reći da su lažni pravaši koji su si umislili nešto, napustili početkom 20. st. taj svijetli put koji je hrvatskim generacijama osvijetlio ni manje ni više nego Otac domovine. Krajem 20. st. cijeli režimski scenarij onemogućavanja pravaške politike ponovio se, i oni kojima je Paraga svojom požrtvovnošću u borbi protiv totalitarizma bivše SFR Jugoslavije i komunizma, svojom osobnom i hrabrom žrtvom osvijetlio put kojim Hrvatska može i treba ići putem demokracije i stvaranja pravnoga poretka i slobode, izdali su Paragu ali time se nisu usrećili, dok su svoju zemlju odveli u propast! Naprotiv, tipove poput Đapića čeka naplata računa jer su račun radili bez krčmara.
Đapić sada cvili kako on nije potpisao poslovni ugovor sa građevinskim tajkunom Zecom, i to još u funkciji predsjednika HSP-a. Međutim, u odbačaju Paragine kaznene prijave protiv Đapića u vezi tog poslovnog ugovora je zamjenik u Državnom odvjetništvu napisao doslovno da se kaznena prijava odbacuje jer se navodno radi o građanskom odnosu dviju pravnih osoba, ali, isto tako u tom službenom dokumentu piše da je Ugovor autentičan !!!
Da je Ugovor autentičan, kao i potpisi na njemu, posvjedočio je i nekadašnji Đapićev suradnik i dužnosnik otete HSP, Božidar Lujanac. Slučajno ili ne, Lujanac je nakon svoje javne optužbe protiv Đapića teško pretučen. No, gospodin Zec, koji trenutno služi četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije, također zna je li ili nije Đapić stavio svoj potpis na taj Ugovor. U svakom slučaju, u službenom odbačaju Paragine kaznene prijave protiv Đapića stoji da je Đapićev potpis na taj ugovor autentičan dok Đapić tvrdi da se navodno radi o falsifikatu, da mu netko uoči slijedećih lokalnih izbora koji će se održati slijedeće proljeće, podmeće. Tko će mu vjerovati? Njegovi koalicijski partneri Zoran Milanović, Ljiljana Borzan u Osijeku, Ivo Sanader, Vladimir Šeks, Luka Podrug i Josip Miljak? Teško, nakon što su svi vodeći dužnosnici Europske komisije i šefovi vlada vodećih zemalja članica EU obaviješteni o tome kako je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika protuzakonito odbacio Paraginu kaznenu prijavu protiv Đapića, sada kada istraga Uskoka mora ići do kraja!
Kako bi spasio svoju glavu odnosno svoj položaj, ako ne već obraz, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je žurno krenuo u rašćišćavanje afere koja je zbog Đapića nastala. Podsjećam da je, nakon što je novinar Jutarnjeg lista Hrvoje Appelt objavio poslovni koruptivni ugovor Zec-Đapić/Kamen Ingrad d.o.o. – HSP, da je Anto Đapić s ulice otrčao u ured Glavnog državnog odvjetnika u Zagrebu, ne bi li od sebe odbacio opasnost kojoj je bio izložen, jer objektivna istraga bi ga u konačnici odvela u zatvor. Taman kada je lažni magistar pomislio da je Boga uhvatio za bradu i da je sve okey, evo novog plimnog vala, a Đapić ovaj puta nema niti pojas za spašavanje, niti zračne jastučiće oko svojih nježnih ruku koje sasvim slučajno nalikuju volumenu sumo-borca; sumo možda je ali borac nikada bio nije!
Za vrijeme rata se Anto Đapić, formalno na poziciji načelnika HOS, na koju je došao nakon što je „hrvatski“ režim ubio Antu Paradžika, našao u logistici HOS-a. Kao što je poznato, kada je početkom devedesetih došao iz Osijeka u Zagreb, dezertiravši iz ratom pogođenog Osijeka, pojavio se na području između Glavnog i Autobusnog kolodvora u Zagrebu, gdje je prenoćio na jednoj klupi, čekajući da se ujutro otvori ured Hrvatske stranke prava, sa špagom oko hlača jer mu je remen od skaja bio luksuz.
Danas Uskok ispituje porijeklo imovine milijunera Đapića, koji se ne zove Ante nego Anto, i koji nije predsjednik Hrvatske stranke prava nego doušnik i prevarant koji je sve što je stekao, stekao nepošteno! S tim nepoštenim se družila kompletna hrvatska politička scena. Ne jednom je tog Đapića spasila intervencija Vladimira Šeksa od Paragine pravosudne akcije kojom dokazuje da je predmet otete HSP pravni, a ne politički „složen problem“ kako je taj problem nazvao pokojni premijer Ivica Račan, zaštitivši Đapića od progona pravne države, i bacajući time ljagu na hrvatsko pravosuđe zbog čega je Račanov kum i ministar pravosuđa rezignirano dao ostavku jer je njegov kum Račan inzistirao da se predmet HSP riješi u Ministarstvu politički, a ne pravno, što je za posljedicu imalo da je nasljednica ministra Stjepana Ivaniševića (sveučilišnoga stručnjaka za upravno pravo), današnja Milanovićeva najuža suradnica, a Račanova tada nova ministrica Ingrid Antičević-Marinović zabila pravnoj državi, poput mnogih dužnosnika, nož u leđa! Paraga je i protiv nje bio podnio kaznenu prijavu koja je odbačena kao što je mali zamjenik Glavnog državnog odvjetnika iz Zlatara odbacio prošlo ljeto kaznenu prijavu protiv Đapića.
Da je DORH ozbiljno razmatrao i izvršio istragu u povodu Paraginih dvadesetak kaznenih prijava koje je podnio protiv različitih aktera, političara i tajkuna, Hrvatska bi u roku od tri do šest mjeseci bila postala pravna država, i u istom tom roku bi se riješilo svo ratno profiterstvo u ovoj zemlji i nepoštena privatizacija. Ovako su mnogi izdali Paragu, bili su za izdaju nagrađeni Judinim škudama, srebrenjacima i državnim sinekurama, a Hrvatska danas živi u paklu korupcije i organiziranog kriminala. Tako društvo zahvaljuje Paragi na obrani Hrvatske od velikosrpske agresije, i u poratnom razdoblju u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala kojemu se to društvo još nije ni ispričalo zato što ga je nedužnog svojevremeno zatvorilo u koncentracijski logor na Golom otoku, prekinuvši mu mladost, a on nije bio osvetnik nego je ovo društvo htio oslobodit od lopovluka i laži, pa su i kaznene prijave protiv Đapića na tome tragu. No, mnoge hrvatske budale će i na slijedećim lokalnim izborima svoj glas radije dati pokvarenom Đapiću ili njegovim koalicijskim partnerima nego poštenom i hrabrom Paragi. Zato će društvo ove zemlje i propasti, naime, ugušit će se u vlastitoj pohlepi i zločestoći!
Kad padne Đapić, ubrzo pada i ovaj cjelokupni sustav u državi koji se temelji na lopovluku, laži, pljačci i prijevari. I to je dobra vijest! To je dobra najava za Novu 2009. godinu. Pošteni ove zemlje mogu se nadati, a lopovima ove zemlje će se tresti gaće, kao Đapiću – tom sinonimu za tranzicijski lopovluk! Sutra će mnogi reći da Đapića ne poznaju, da se s njim nikada nisu družili, ali istina o sprezi Đapića s mnogima iz hrvatske politike čut će se daleko, i ostati će zabilježena kao najsramniji čin koji se odigrao na hrvatskoj mladoj političkoj sceni, jer Đapić je godinama pozdravljao fašističkim pozdravom što titoiste i razvikane "antifašiste" Račana, Milanovića i Sanadera, pa i Mesića i Vesnu Pusić nije smetalo da se druže sa Đapićem, da mu tepaju, da ga štite od kaznenog progona pravne države, sve samo da Paraga ostane u izolaciji jer pored Parage svi oni zajedno niti mogu pobijedit na izborima niti mogu lagati hrvatsku javnost kao što je lažu svojim spin-doktorskim manipulacijama! U tome je poanta zašto je Đapić tako dugo plivao na političkoj sceni. U normalnim okolnostima bi nakon isključenja iz članstva Hrvatske stranke prava se vratio u Osijek onako kako je došao u Zagreb, naime, sa špagom oko hlaća, i s gaćama na štapu, ali ne da se vrati u svoj dom nego u pritvor osječkog zatvora gdje mu je mjesto, jer to je jedino mjesto na kojemu može mirno razmišljat o grijesima koje je počinio – na štetu nevinih i čestitih ljudi ove zemlje!
CBK
Post je objavljen 27.12.2008. u 14:35 sati.