Marketing
DOGAĐAJI GODINE
Na isteku 2008. i pred doček 2009. prisjećam se nekih događaja koji su obilježili ovu godinu.
Počet ću s jednim događajem o kojemu sam pisao na samom kraju 2007. godine, a to je bilo ubojstvo pakistanske državnice Benazir Buto koju su ubili pakistanski vjersko-politički ekstremisti. Rekao sam da se bojim da će to ubojstvo dovesti u bližoj budućnosti do šire destabilizacije svijeta. Ta političarka je svoju stranku, nakon što se vratila iz dugogodišnje političke emigracije (ne „ustaške“) iz Velike Britanije u svoju zemlju, dovela na izborima na vlast, te nije uspjela ni zasjest u fotelju vlasti. Nju i članove njene obitelji se dovodi u vezu s teškom korupcijom, te nije jasno zašto je britanska vlast upravo nju poduprijela na izborima. Podsjeća to na starorimsku politiku divide et impera ili politiku „podijeli i vladaj“ koja se provodila i provodi i u našoj zemlji – umjesto da su demokratske snage Zapada poduprijele demokratske nekomunističke snage u Hrvatskoj, poduprijele su najgore korumpirane i ideološki opterećene kadrove bivše Titove Jugoslavije – sa ciljem da se Hrvatsku stavi pod nadzor onih snaga koje 1991. nisu podupirale hrvatsku borbu za samostalnost i neovisnost u nametnutoj velikosrpskoj agresiji. Uz ubojstvo Benazir Buto je američka vlada predsjednika Busha juniora zabila nož u leđa svom savezniku predsjedniku Mušarafu, što nije prvi puta da CIA prvo podupre nekog diktatora, a potom ga pusti da padne. Pakistan ima nuklearno oružje i ako ono dođe u ruke fundamentalista, gotovo je sa svjetskim mirom, dok mira u svijetu tako i tako nema. Gledao sam jednu britansku emisiju o predsjedniku generalu Mušarafu, i ispada da on uopće nije bio nikakav diktator, nije vojska nametnula vlast društvu nego su vodeće političke stranke zamolile vojsku da uvede red i uspostavi stanje povoljno za daljnji razvitak demokracije u toj stomilijunskoj muslimanskoj zemlji; ima regija u Pakistanu gdje general Mušaraf nije imao nikakav autoritet, gdje plemenske fundamentalističke vođe brane ženama i djeci bilo kakvo ljudsko pravo, i gdje su sve predsjednikove uredbe sa zakonskom snagom, koje ta prava trebaju osigurati, bivaju bačene u koš za smeće. Mušaraf je rekao: ja mogu uspostaviti vojno stanje u tim regijama ali nemogu ljudima usadit u glavu što je ispravno - To je proces, i demokracija je proces koji traje. Tri mjeseca nako tog intervjua, nakon što je relativnom većinom izabaran za predsjednika Pakistana, Mušaraf je na pritisak SAD sišao s vlasti iako je prije toga skinuo generalsku odoru i postao civilni predsjednik. U slijedećoj godini će Pakistan prednjačiti po bombaškim napadima i patnjama civila, i moguć je indijsko-pakistanski ratni sukob, pa i nuklearni rat u slijedećih nekoliko godina (obje zemlje imaju A-bombu).
Za mene osobno je događaj godine izbor Baracka Obame za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. To je nešto što je malo tko vjerovao da će se dogoditi, s obzirom da je Obama crnac po jednom roditelju. Politički analitičar vodećih američkih liberalnih ateističkih masonksih slojeva, Samuel Huntington, u svojoj je poznatoj knjizi „Sukob civilizacija“ prognozirao da će SAD dobiti, s obzirom na pomake u etničkoj strukturi američkih građana u korist tamnoputih Latinoamerikanaca, prvog predsjednika crnca tek nakon 2020. godine. Dobro je, dakle, to da se s ljudima ipak ne može 100 posto manipulirat. Obami želim svu sreću ovoga svijeta, jer mu neće biti lako: Irak/Iran (bačva bez dna), Afganistan/Pakistan (bačva bez dna), Bosna/Kosovo (bačva baruta), Gruzija, Izrael-Arapi, Venecuela/Rusija, plus financijska kriza par excellence, najveća od sloma Wall Streeta 1929. godine, koju su u Americi ove godine prouzročili neoliberalni gospodarski čimbenici i stvaratelji tako zvanog globalizma i „globalne demokracije“ sa ciljem da preko multi-nacionalnih kompanija i naftnih tvrtki zavladaju svijetom. Spašavanje njih je nonsens, ali Obama je, kao i svaki kandidat nakon Kennedya, željeni kandidat upravo izrabljivačke neoliberalne klase kojoj je cilj uvesti svjetski socijalizam za „građane“ (čitaj: nove kmetove) u zamjenu za zapljenu svjetskih prirodnih i gospodarskih resursa, te političku svjetsku vlast. Zato i toliko američkih vojnih intervencija u svijetu, uz pomoć strateškog saveznika Velike Britanije. Nadam se da Obama ima i neki vlastiti program za učvršćenje demokracije i sloboda.
Za to vrijeme Rusija jača vojno i diplomatski dok je ruska demokracija na izdisaju, a restauracija komunizma vrlo moguća u toj najvećoj zemlji na svijetu, što će naravno dati krila našim domaćim komunistima ali moram reći s lažnim nadama jer ponavljanja situacije iz prošlosti na našim prostorima neće biti jer je mala vjerojatnost da bi Njemačka zaratila protiv Britanije i SAD, iako se trenutno događa situacija jačanja njemačko-ruskih odnosa na svim razinama, posebno gospodarskih ali i strateških. Nije nepoznato da je njemački strateški interes širenje prema istoku još od vremena cara Petra Velikog i carice Katarine, te da to nije Hitlerov izum nego jedna njemačka konstanta kao što je ruska konstanta se preko Njemačke gospodarski i tehnološki modernizirati. Savezništvo između te dvije zemlje dovelo bi Britaniju i SAD u ozbiljnu dugoročnu krizu gubitka vodećih pozicija u Europi i svijetu; zato valja očekivati britanske niske udarce prema Njemačkoj (kao u 20. st.), a to znači i preko njemačkih strateških saveznika kao što je Hrvatska, tako da naša zemlja može očekvati daljnja poniženja preko svjetskih institucija na koje utjecaj ima Velika Britanija, kao na pr. haaški sud ICTY i druge institucije, a probritanskih ili provelikosrpskih kadrova ima u Hrvatskoj na pretek; manje, više ih se može naći u titoističkom milijeu i spektru hrvatske vladajuće politike.
Obama se neće miješat u naše probleme, osim ako će prijetit raspad Kosova ili Bosne i mogući novi sukobi na prostoru Jugoistočne Europe, a u potencijalne sukobe spada i rivalstvo između Turske i Grčke. Ne mogu procijenit je li britanski interes da Hrvatska uđe u EU ili ne (mislim da nije iako javno tvrdi suprotno), dok je Njemačka za. Bilo što bilo, moja je osobna želja da Hrvatska ostane samostalna i neutralna, da ne uđe u NATO, i da ne uđe u EU, ali mislim da je sizifov posao objašnjavat zašto to mislim jer kao narod nemamo dublje tradicije neovisnosti, jugoslavenstvo je još dosta ukorijenjeno u našim umovima. Velikosrpska ideologija, pomalo nestala sa scene Miloševićevim padom, opet je dobila državničke konture, i to vrlo drske i opasne, i vjerojatno je to smišljeno ili poduprto od strane EU kako bi se Hrvatsku u strahu pred novom agresijom što prije otjeralo u NATO, i onda u EU, te zapadne tvrtke mogu onda potpuno ozakonit svoje stečevine u Hrvatskoj, i praktički neokolonijalizam. Nije slučajno EU forsirala koaliciju u Beogradu između one stranke koja je ubila srpskog premjera Đinđića, i nekoć Đinđićeve stranke; to je morbidno, ali to je realna politika koja očito ima svoj jedan točno određeni cilj, isto kao što cilj ima to što u Srbiji trećina izbornih glasova ide fašistima, pa su svi kao uplašeni u Europi, pa ajmo u koaliciju spojiti pokretača rata na prostorima bivše Jguoslavije, Socijalističku partiju Srbije, jer ona se u javnosti i ne percepira kao pokretač rata dok Šešeljevi radikali da, iako su oni bili samo pijuni kao što su i danas.
U Hrvatskoj neće u slijedećem razdoblju biti više demokracije, niti će biti uspjeha u borbi protiv korpucije i organiziranog kriminala, jer tu „borbu“ predvode korumpirani tako da od kilave babice nemože se rodit zdravo dijete.
Doći će do većih socijalnih tenzija u našem društvu, zatim, do polarizacije na liniji bivših komunista - titoista i nekomunista, pa do zaoštravanja hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj i hrvatskih odnosa sa Srbijom ili obratno, do daljnjih uvreda i provokacija predsjednika države na račun hrvatskih branitelja, i do jaza između zakonodavca i pušača, apsolutno.
Ne mogu prežalit Zerp koji je početkom ove godine otišao u vjetar jer imamo prema Briselu vladu jednaku slugu pokornome. Nemogu dovoljno puta ponoviti da hrvatski državni proračun neprimjenom Zerpa na članice EU gubi godišnje onoliko stotina milijuna eura koliko iz Brisela dolazi iz pretpristupnih fondova u Zagreb, ali, tko nema u glavi, ima u nogama!
Žena političarka godine je za mene Marijana Petir jer je bila jedina koja je u Hrvatskom saboru glasovala protiv izuzeća Zerpa na zemlje članice EU. Njena stranka HSS i Friščić su nula.
Žrtve komunizuma nisu u Hrvatskoj ni ove godine dobile satisfakciju, samo uvrede i blasfemična opravdavanja i relativiziranja. Totalna sramota za vlast!
Tko nas je sve napustio ove godine? Neprežaljeni Boris Dvornik, i tragično, i njegov sin Dino Dvornik. Ne mogu vjerovat ali to je znak da naše društvo mora i te kako vodit računa da se spriječi zlouporaba droga kod mladeži. Dino je otišao ali ostale su njegove fantastične pjesme, njegovo djelo je ostalo! Pa Dražen Jerković, nogometaš par excellence u svijetu, pa najbolji hrvatski jezikoslovac posljednjih generacija, Tomislav Ladan, uglavnom, naša zemlja gubi sve svoje najbolje ljude, pri tome su mi u mislima brojni hrvatski branitelji koji su si i ove godine oduzeli život. Ne bez uzroka – uzroci se nalaze kod naših vlastodržaca i naše birokracije. Onda smo imali ružna mafijaška ubojstva mlade Ivane Hodak, pa Pukanića i drugih kad su se državnom vrhu tresle gaće, a premijer pokušao sve pretvorit u percepciju Beiruta, što je spin-doktorski pokušaj puštanja magle, jer sigurnost građana tim ubojstvima nije ništa više ili manje ugrožena; ugrožena je samo pozicija vlastodržaca; no, sami su si krivi za to; ne treba ih žalit! Treba priželjkivat njihov što brži pad i nestanak s političke scene – for ever!
Slijedeća godina će biti prijelomna u mnogoćemu, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Iz mnogih problema mogu, međutim, iznjedrit i mnoge šanse, jer problemi su tu zato da ih se rješava, a ne da se čovjek pred njima plaši. Nije sve tako tmurno na horizontu, iako nije ni ružičasto. Ovisi kakvi će vjetrovi promjena zapuhati. Bitno je da zapuše.
Posebni pozdrav Vukovarcima, hrvatskim braniteljima, svim bolesnima, obespravljenima, žrtvama nasilja i korupcije, obiteljima stradalih vatrogasaca, i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, u Srbiji (Srijemu i Zemunu i Subotici) kao i Hrvatima u svijetu! Pozdrav, i sretno u Novoj 2009. CBK! Pored toga i prije toga naravno Sretan Božić, ali o tome posebni post!
Post je objavljen 17.12.2008. u 22:04 sati.