Marketing
USPJELO PRVO FACEBOOK OKUPLJANJE NA TRGU
Fotka skinuta s portala index.hr
Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, 5. XII. 2008.
Prosvjedni građanski skup pod geslom "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!"
Dragi blogeri, uspjelo je! Uspjelo je prvo Facebook okupljanje u Hrvatskoj, pa i šire. Svaka čast nama – prosvjednicima koji smo se večeras, 5. prosinca 2008. godine, uz blagu kišicu i blago zimsko vrijeme u kasnu jesen okupili na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, te na splitskoj Rivi, u Osijeku i u Zadru.
Kako je izvijestio Index.hr u Zagrebu se, uz stalno skandiranje „Bando lopovska“ okupilo nas oko pet tisuća (5) prosvjednika, u Osijeku, Splitu, Puli, Rijeci, Zadru i Šibeniku po nekoliko stotina dok je u Petrinji i Sisku iz za sada nepoznatih razloga propalo okupljanje, čak se ni koordinatori tamo nisu pojavili, a u Kutini je policija navodno zaprijetila prosvjednicima da će ih izbatinati ako izađu na kutinski glavni trg; dubrovačka gradonačelnica navodno je onemogućila okupljanje.
Kako bilo da bilo, uspjelo je prvo Facebook okupljanje na trgu, unatoč crnim prognozama da ljudi daju podršku u virtualnom svijetu dok u stvarnom izabiru radije špuru, liniju manjeg otpora, bijeg od stvarnosti i ugodnu fotelju toploga doma bez obzira srušilo se nebo na zemlju ili ne. Ima u toj crnoj prognozi istine. No, gorit će u bližoj budućnosti mnogim građanima pod zadnjicom, pa će i prosvjedi biti veći. Vrlo važno je reći da su to prvi prosvjedi nakon dugo, dugo vremena koje vlast ne kontrolira. Posljednji takvi prosvjedi bili su početkom devedesetih organizirani od strane Dobroslava Parage i stranke prava, te masovni prosvjed u Zagrebu protiv pokušaja otimanja zagrebačke radiostanice Stojedinice prije više od 10 godina.
Po mojoj slobodnoj procjeni, s obzirom da sam osobno sudjelovao na večerašnjem prosvjedu u Zagrebu, se na zagrebačkim protuvladinim demonstracijama i prosvjedu protiv vlade, šefa države i saborskih zastupnika, sindikalnih vođa i medijskih izdavača, okupilo između tri tisuće i pet tisuća ljudi, i to uglavnom u dobi između 15 do 30 godina, dakle mlađa populacija koja se ne miri s lošom sudbinom koju joj je namijenila loša vlast u posljednjih 17 godina. HTV je opet dokazao da s pravom nosi epitet hrvatske kratkovidnice i cenzorske kuće jer je u središnjem Dnevniku javljeno da je na prosvjedu sudjelovalo 1000 ljudi. To je laž!
Prosvjedni plakat u crno-crvenim bojama koje trebaju simbolizirati da su crni HDZ i crveni SDP i njihovi sateliti svi isti
Ono što se meni osobno svidjelo je da se u Zagrebu na prosvjednom skupu ujedinila ljevica i desnica, došli su i alternativci i predstavnici subkultura, te srednjoškolci i studenti, cure i dečki, ali i mlade obitelji. Skup su popratile sve vodeće televizije, RTL televizija, NOVA TV i HRT, te sam zapazio i Švedsku televiziju, a i novinske agencije poput Reutersa i Hine su popratile ono što je svatko do sada mislio da je nemoguće – sazvati prosvjedni skup preko interneta, preko Facebooka. Sada možemo konstatirati slijedeće: od 60 tisuća blogera i facebookera koji su virtualno podržali prosvjedni skup pod geslom „Stegnite vi svoj remen, bando lopovska“ okupilo se nešto preko pet posto (5%), što je, s obzirom na mlitav i uškopljen narod, na konformistične građane, na princip beskičmenjaštva i oportunizma koji vlada u Hrvatskoj, čak izvan svih očekivanja.
Svjetski mediji o prvom Facebook prosvjedu:
Kako izvješćuje Javno.hr Chicago Tribune piše da su prosvjedi, na kojima se očekivao odaziv od otprilike 60 tisuća ljudi (koliko ih je učlanjeno u Facebook grupu "Stegnite vi remen bando lopovska"), okupili oko 3.500 prosvjednika - 2.500 tisuća u Zagrebu, nekoliko stotina u Splitu, i još nekoliko stotina u pet ostalih gradova u kojima se prosvjed održao.
"Iako postoji još samo nekoliko formalnih restrikcija, Hrvatsku još čeka dug put do odbacivanja njene autoritativne prošlosti, prvo nametnute komunizmom a poslije nacionalističkim snagama koje su vladale bivšom Jugoslavenskom državom u 1990-ima", piše Chicago Tribune.
"Ako sve prođe kako je planirano, premijer će uskoro imati puno većih problema pred sobom. Za zemlju koja ima manje od 600 tisuća korisnika Facebooka, mobilizacija deset posto korisnika bio bi impresivan poduhvat. Ako prosvjed i ne uspije, jasno je da Facebook nastavlja biti platforma za izražavanje političkog nezadovoljstva", piše Social Times, navodeći izvore iz kanadskih medija.
Reuters javlja kako je nekoliko tisuća Hrvata zahtijevalo prijevremene izbore, bolje zdravstvo i obrazovanje, na prosvjedu organiziranom putem Facebooka.
"Prosvjednici su se okupili na glavnom trgu u Zagrebu, pozivajući premijera Sanadera da se makne, odgovarajući njegovoj molbi Hrvatima da smanje potrošnju zbog globalne financijske krize", piše Reuters.
- Mi jednostavno zahtijevamo bolje uvjete za svakog pojedinca u Hrvatskoj - prenijele su britanske novina izjavu jednog od prosvjednika.
Ono što mislim da je također važno je to da su, unatoč početnim poteškoćama za organizatore kojima je policija bacala klipove pod noge, unatoč nervoznom ponašanju MUP-a i policije te zagrebačke gradske vlasti i samoga premijera u vezi facebookera, sada ljudi vidjeli da organizirati prosvjed protiv vlasti nije nikakav bauk, da ne nosi ništa opasno sa sobom, da nije sramota prosvjedovati i zahtijevati veća građanska i politička prava i slobode, da je to čak nužno u situaciji kada su vlasti dovele zemlju pred bankrot i u nacionalnu krizu koje još mnogi Hrvati nisu svjesni. Do sada se živjelo na kreditima kojima je vlast kupovala lojalnost građana na izborima. Međutim, aktualna svjetska financijska kriza i recesija u globalnoj ekonomiji, koja je tek počela dodatno gutati radna mjesta u Hrvatskoj, visoke kamatne stope na kredite koje se još i povećavaju, će otrijezniti i probuditi mnoge tako da će hrvatski građani slijedeće, 2009. godine vidjeti kako se nalaze u slijepoj ulici, i da tu ni HDZ ni SDP kao dvije vodeće stranke nemaju recept niti prave i stručne i čestite političare koji Hrvatsku mogu izvuć s močvarnog dna Europe.
Po mojem sjećanju, organizatori prosvjeda su kritizirali vlast, Sanadera i Zorana Milanovića te Mesića se poimenično prozivalo, kritiziralo se socijalno siromaštvo, rasprodaja Hrvatske, krupni kapital i neoliberalizam u gospodarstvu, čak se zahtijevalo i nacionalizaciju banaka u Hrvatskoj, kao i nove izbore ali ne po starim pravilima po kojima se na vlasti rotiraju samo dvije stranke, HDZ, SDP i njihovi sateliti, kako su vođe demonstranata naglasili na tom izvanstranačkome skupu. Kritizirani su i sindikalni vođe i mediji, te je na skupu naglašeno kako je politički establishment Hrvatske skroz korumpiran.
Nije bilo nikakvih izgreda niti nedoličnog ponašanja, nije bilo ekstremizma, ni ljevičarskog ni desničarskog, naprotiv, ujedinjeni građani zahtijevali su od vladajućeg establishmenta odgovornost i pozitivne promjene u društvu.
Govorila su trojica govornika koji nisu bili možda baš vrsni retoričari poput Cicerona ali su govorili sa srcem i otvoreno, bez dlake na jeziku. Ipak nisu oni političari pa nemaju ni te potrebne vještine obraćanja masovnom skupu ali zato barem nisu lagali nego su govorili istinu. S obzirom da mediji, posebno televizije nisu donijele čak ni isječke iz govora organizatora prosvjeda, u prilogu objavljujem integralni govor jednoga od trojice govornika, studenta i jednoga od vođa organizatora, Zorana Bogovića iz Zagreba. Uz srdačni pozdrav, Vaš prosvjednik CBK!
Cijenjeni skupe, poštovani građani Hrvatske, dame i gospodo!
Želim poručiti, da se čuje jasno i glasno, sve do Brisela i Washingtona,
YES, WE CAN – DA, MOŽEMO I MI,
možemo i mi, sinovi i kćeri žrtava najgoreg fašizma Miloševićeva režima nakon završetka Drugog svjetskog rata koji je 1991. pogodio našu domovinu, boriti se za ono za što su naši očevi dali svoje živote u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije: za život nas u slobodi i demokraciji, za život bez straha, u miru i nadi za bolje sutra!
Okupili smo se zato da poručimo našim korumpiranim vlastodršcima:
„STEGNITE VI REMEN, BANDO LOPOVSKA!“
Proteklih godina se samo pričalo i pričalo, varalo i lagalo. Dosta je bilo samozavaravanja i obmanjivanja ove slobodarske nacije od strane onih koji bi trebali pošteno vladati i štititi njene nacionalne interese.
Jasno jest da je stanje u Hrvatskoj danas lošije nego ikada ranije. Jasno jest da dijete čim se rodi jest zaduženo. Jasno jest, da mladi ljudi ne mogu nać posao jer su naši vlastodršci sve učinili da svojim građanima podmetnu klipove pod noge, da padnemo svi, i budemo izgubljeni svi, od mladih do starih – u ovoj zemlji stare tradicije borbe za slobodu i neovisnost. Jedino što su naši vlastodršci u našoj opljačkanoj zemlji otvorili - radno je mjesto sakupljača plastičnih boca po kantama za smeće. Time su smanjili broj četvrtmilijunske armije nezaposlenih! No, zato su naši vlastodršci olimpijski prvaci u stvaranju brojnih afera i skandala kojima su ove trule vlasti postale još trulije i bijednije.
Postali smo zemlja neostvarenih predizbornih obećanja uoči punoljetnosti naše mlade države koju je korumpirana bagra uništila!
Stoga, nemojte danas više pitati što domovina može učiniti za vas, nego se zamislite i zapitajte se, što vi danas možete učiniti za domovinu kako bi ona sutra mogla biti tu za vas i sve nas, da svaki čovjek u ovoj zemlji, bilo žensko ili muško, može ravnopravno, da svaki čovjek bez obzira na vjeru, svoje porijeklo i boju kože, može ostvariti svoju osobnu sreću, svoj san.
I HAVE A DREAM! I JA IMAM SVOJ SAN. To je san o slobodi, o društvu slobodnom od laži. O društvu slobodnom od nasilja kojemu svakodnevno svjedočimo u našoj zemlji, o nasilju jačeg nad slabijim, muškarca nad ženom, starijeg nad mlađim, zdravog nad bolesnim, o nasilju nad onima koji su različiti od nas, i o nasilju nad onima koji su ovu zemlju branili protiv najgore tiranije koja se nakon pada Berlinskog zida valjala prema našim kućnim pragovima.
Što reći na hrvatsko narodno gospodarstvo? Ništa, jer ono više i ne postoji. Kako može postojati nešto čega nema? Kada su sva poduzeća koja nešto vrijede, kada su sve banke ove zemlje, gle čuda, promijenile državljanstvo! A tko je nas građanke i građanke pitao o rasprodaji obiteljskog srebra koje su stvarali naše bake i djedovi kroz desetljeća vrijednoga rada i muke koje su doživjeli u nekadašnjem socijalističkom društvu koje je, kao i ovo kvazi-demokratsko, mislilo samo na sebe, na one gore na vlasti dok na narod nitko nije mislio.
I sada, u našoj zemlji, u kojoj korumpirane vlasti nisu riješile ni jedno jedino politički motivirano ubojstvo oporbenih političara i sindikalista, ni jedan slučaj ratnog profiterstva, sada nam korumpirni poručuju da stegnemo remen??? „STEGNITE VI REMEN, BANDO LOPOVSKA!“ Dosta je bilo laži i prijevare!
Zdravstvo kod nas funkcionira uistinu kako bi neki rekli kao po loju. Oni koji imaju biti će zdravi, oni koji nemaju neka prvo postanu kao oni koji imaju i problem jest riješen!? Pa tko bi mogao išta reći protiv bilo koga, kada se kod nas svakodnevno odašilju apeli za humanošću kako bi kao mali Domink, ili Iva iz Zadra pobijedili raznorazne teške i skupe bolesti. Znači nema razloga buntu i negodovanju kada je sve tako bajno!?
Malo sam istraživao, jer kao što se zna, mi smo bespoličari koji nemaju što pametnijega za raditi pa zbunjujemo ljude i zovemo ih na prosvjede,“antihrvatski smo elementi“ koji žele Hrvatsku srušiti? Kako se može srušiti jednu zemlju koju su korumpirani već srušili!?
Ne, mi smo sinovi i kćeri ovog naroda koji žele demokratski izborni zakon i fer, poštene i slobodne izbore, slobodne medije bez cenzure i poštenu vlast čija se vladavina temelji na Ustavu i zakonitosti!
Prema odredbi članka 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske od 28. ožujka 2001. godine „zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se najkasnije godinu dana prije održavanja redovnih izbora za zastupnike Hrvatskog sabora“.
Redovni izbori za zastupnike Hrvatskog sabora održani su 25. studenoga 2007. godine.
Hrvatski sabor, donoseći zakone kojima uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor nije se pridržavao ustavne odredbe iz čl. 4. citiranog Ustavnog zakona, već je te propise donio u mjesecu prosincu 2006. godine, odnosno u veljači 2007. godine, dakle, nakon proteka roka od godine prije održavanja redovnih izbora za zastupnike Hrvatskog sabora.
Iz činjenica gore istaknutih, razvidno je da je Hrvatski sabor donosio propise kojima uređuje izbor zastupnika, popisi birača i financiranje političkih stranaka izvan roka propisanog Ustavnim zakonom za provedbu Ustava Republike Hrvatske, dakle, kršenjem ustavnih propisa, a samim time doneseni zakoni nisu u skladu s ustavnim načelima, dakle, ako ćemo logikom oni su protuustavni.
Time je povrijeđena pravna sigurnost građana kao i pravo građana na poštene i slobodne izbore zajamčene Ustavom.
Sada će vjerojatno neki meni predbacivati da ja ne znam o čemu pričam, da nisam pravnik i stručnjak za ustav, međutim, čovjek sam koji misli vlastitom glavom. Čovjek sam koji znam da ako postoji trodioba vlasti ne bi trebalo biti jednosmjerne ulice. Zašto je onda Ustavni sud prešao preko toga? Pa zar nije njegov posao da štiti Ustav i građane ove zemlje od nezakonitosti? Ali kao što znamo, nešto je trulo u državi Danskoj.
Kažu, Hrvatska je zadužena desetke milijarde dolara i eura? Mi zahtijevamo spisak da vidimo na što je taj novac, na što su ti silni krediti utrošeni, koliko radnih mjesta je stvoreno, koliko reformi je provedeno da ovoj zemlji bude bolje!?
Demokracija kao što znamo dolazi iz grčke antike i označava vladavinu naroda. Ali, nama je dosta ove vladavine nad narodom! Dosta nam je lažne demokracije i lažne pravne države koja ne funkcionira. Pa čemu se mi onda bunimo, prosvjedujemo kada svi uvjeti demokracije postoje, kada imamo teroretsku podjelu vlasti, teoretski super zakone, teoretsko blagostanje, teoretski uzlet ekonomije i teoretski rast BDP-a. Pa kod nas je teoretski sve super?! Međutim, poštovane gospođe i gospodo, mi nemamo čak ni teoretsku političku i moralnu odgovornost naših bajnih i korumpiranih političara! Zato imamo u praksi brojne žrtvene jarce!
Eto danas je 5. prosinac 2008. godine, dan uoči Svetoga Nikole, uskoro će i svanuti Nova 2009. godina, ali ja i dalje imam osjećaj kako smo mi u 1941.-oj, kako su i dalje najvažnije stvari međusobni prijepori na relaciji ustaša i partizana. Koji bismo sud mogli dati kada je cijela naša povijest obojana raznoraznim bojama. Činjenice ne biraju lijevu ili desnu stranu, činjenice su stvarni događaji koji su se zbili. Ali kod nas je to i dalje sve stvar subjektivnog prikaza kao činjeničnog stanja.
Što se želi time da, kada treba prionuti radu i početi rješavati probleme, čuje se: Za dom spremni jest ustaški pozdrav. I odmah prašina se uzdigla. Iako su se neki koji danas vedre i oblače na Pantovčaku, našli 1995. na Velesajmu i zatekli se sasvim slučajno pokraj tog istog gesla pod kojim su naši dečki ginuli i branili Vukovar od fašizma četničke bande.
Nisam ja desničar kao što će oni koji se ne slažu s mojim tvrdnjama mene odmah stigmatizirati, ili da sam neki komunist kao što su mene, i sve ove divne ljude s kojima smo ovo i pokrenuli, i ovih 2 tjedna svakodnevno radili kako bi ovaj skup, ovaj glas naroda i uspio, raznorazni iz mladeži i omladine vladajućih političkih opcija pokušavali stigmatizirati.
Istina jest da imamo kao i svatko od vas svoje osobno uvjerenje, i to mi nitko ne može sporiti, i pokušati se igrati kako bi svojim podmetanjima pokušali sve ovo obojati prljavim bojama.
Najteže jest ploviti između dvije vatrene linije, i pokušavati biti priseban, razborit i odlučan. Jer odmah se nalazite na ciljaniku svih.
Mi smo rekli da su vladajući i oni gladni vlasti, kao i oni koji im svojim rukicama omogućavaju opstanak na vlasti, da su svi oni isti. I jesu, isti su! Jer nema razlike u našemu bipolarnom društvu između HDZ-a i SDP-a, to što se na političkoj pozornici tako doima jest samo dobro uvježban igrokaz kako bi publika dobila kruha i igara.
Koja jest razlika između HDZ-a koji jest opisan kao stranka koja štiti nacionalne interese, i SDP-a koja jest opisana kao stranka socijalne pravde. A što reći na satelite, malo ćemo plesati s jednima malo s drugima samo da je nama odlično? Ili one koji ukradu stranku kako bi se suzbila prava oporba? U Hrvatskoj nema stranačke oporbe. Jedina oporba su opljačkani i poniženi građani ove zemlje! MI smo oporba cijelom ovom političkom igrokazu.
A tko smo to mi? Mi smo obični građani, zato i jest ovo građanska inicijativa. Ništa drugo. Ne krije se iza ovoga niti HSM niti SDP, niti HDZ, jer nažalost opet moram podsjetiti iako smo govorili svih ovih dana kako stranke i stranački interesi nisu, niti će ikada biti dobrodošli. Imaju priliku 18 godina i ništa ne rade. I sada bi iskoristili sve vas? E, neće ići!
Opstruiraju nas, sabotiraju sa svih strana, pokušavali su nam zabraniti i to da se u ove sate ovdje na glavnom trgu glavnog hrvatskog grada okupimo i iskažemo što mislimo, i sada bismo se mi trebali zahvaliti možda gradonačelniku, premijeru, šefu policije ili države? Nećemo se zahvaliti jer nismo sitne duše koje će biti zahvalne na dobivenim mrvicama.
Ovo je trg na kojem ljudi trebaju govoriti i zahtijevati od vlasti ono što je vlast dužna učiniti kako bi građani ove zemlje mogli imati bolju budućnost!
Ne želimo Nehrvatsku Hrvatsku!
Želimo Hrvatsku koja se neće saginjati pred svima, i koja će imati svoje ja.
Želimo socijalno zbrinutu Hrvatsku.
Želimo Hrvatsku u kojoj mladi neće čim prije bježati u bijeli svijet.
Želimo bolje sutra.
Stoga ACTA, NON VERBA! Djeluj, ne pričaj, i vidimo se slijedeći puta opet na ovom trgu!
Ispred Građanske inicijative, Zoran Bogović.
Post je objavljen 05.12.2008. u 21:34 sati.