crniblogkomunizma

utorak, 09.12.2008.

MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA, 10. PROSINAC

KRUG ZA TRG

Građanska inicijativa za povratak imenu Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanim imenom komunističkog diktatora maršala Tita.

Pozivamo Vas na drugo veliko okupljanje

Kojim u duhu Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj, a povodom međunarodnog Dana ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca, tražimo povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanim imenom komunističkog diktatora Tita.

Maršal Tito odgovoran je za masovna pogubljenja, pojedinačna ubojstva, zatvaranje ljudi u logore, mučenja i progone i zabranu svakog pluralizma. Veličanje zločinca i totalitarnog sustava ozbiljna je zapreka demokratskom napretku hrvatskog društva.

UKLONIMO MARŠALA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE!

Dođite u subotu, 13.12.2008. u 11 sati pred Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu!blockquote>

Ovaj post posvećujem međunarodnom Danu ljudskih prava od 10. prosinca, u čast ljudskih prava koja je drug Tito i jugoslavenski boljševički režim neprestano kršio, kao i Poljičanima kojima je pak njihova ljudska prava kršio i još i danas krši hinjeni demokratski režim Hrvatske demokratske zajednice, pa stoga pročitajte o čemu se radi:

POLJICA – GRIJEH HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Dragi blogeri i čitateljstvo Crnog bloga komunizma (http://www.crniblogkomunizma.blog.hr), ovom prilikom ću (ponovo) napisati koju riječ o hrvatskom kraju Poljica u Dalmaciji, i to stoga što je HDZ-ov grijeh prema Poljicama ništa manji od grijeha prema žrtvama komunizma.

Poljica predstavljalju drevnu hrvatsku tradiciju i drevnu demokratsku kulturu. Spomenut ću samo Poljičku Kneževinu i poljički demokratski ustav zvan „Statut“ iz 1440. godine snažno potvrđuje pravnu sređenost unutrašenjg društvenog života te malecke ali zato ponosne hrvatske nezavisne države tijeom stoljeća. Kaže poljički Statut, primjerice, slijedeće:

Nek svak more živ biti.

Kakve li samo fantastične i humanističke odredbe koja bi i danas dobrodošla u nemilim hrvatskim prilikama pred totalnu rasprodaju Hrvatske i gubitak suvereniteta ulaskom u NATO i Europsku uniju. To se Poljicama davno dogodilo, a Hrvatska nije ispravila tu nepravdu koju je učinila svojim poljičkim rodoljubima. Zato ću parafrazirat onu Starozavjetnu:

Propast, Hrvatsko, leži u tebi! Ta kletva će nas Hrvate pratiti dok ne otvorimo oči kraj zdravih očiju, ili dok ne nestanemo.

Za održanje Knežije, napose slobode, ali i radi zaštite čovjeka, bilo je potrebno poštivati Statut te nezavisne hrvatske države. Za prekršitelje, zatečene i u najmanjim prekršajima, bile su predviđene oštre kazne. Koje razlike u odnosu prema Republici Hrvatskoj u kojoj kriminalci pjevušeći odlaze na sud i sa smješkom na licu i mangupskim namigivanjem napuštaju sud, često oslobođeni od bilo kakve kaznene odgovornosti za najteža kaznena djela, a oni rijetki koji bivaju osuđeni žive u zatvorima kao feudalna gospoda kojoj se iz restorana nosi hrana kako bi mogli žderat i lokat, i smijat se u lice cijelom društvu, čija je vlast tako impotentna da su nezadovoljni građani na jednom prosvjednom skupu u Splitu, 5. prosinca 2008. poručili: „Impotentnoj vladi diže se narod“.

Poljica su doslovno bila jedna hrvatska pravna država usred Europe i apsolutističkih europskih kraljevskih režima. Republika Hrvatska bi se mogla ugledati u poljička načela o pravnoj državi i njihovom provođenju u javnom životu, umjesto što u vrijeme pregovora oko mogućeg pridruživanju Europskoj uniji prepisuje briselske birokratske propise. To u ime Republike Hrvatske rade neodgovorni činovnici bez mozga i vladajući političari pokvarenoga uma koji bi prodali i prevarili svoju vlastitu mater, samo da smiju ispuniti zahtjev stranih vlada u zamjenu za domaće privilegije i sinekure. Ispravno je Bruno Bušić poručio generaciji Hrvata da će vidjeti, kad jednom bude stvorena hrvatska država (u što on nije sumnjao kao neki disidenti komunizma poput Franje Tuđmana) kako će tek naša domaća vladajuća bagra pljačkati hrvatski narod i Hrvatsku odvest pod giljotinu.

Prilikom ove prezentacije Poljica, koje su na čast i diku hrvatske političke nacije, koristim se korisnom knjižicom od fra Frana Mihanovića pod naslovom

„ZLA SUDBINA POLJICA“

(ISBN 953-97381-1-3, „Zla sudbina Poljica“ autora Frana Mihaljevića, Gata, 1998.)

Naslov knjige zrcali ogorčenost koju Poljičani izražavaju prema vlastima Republike Hrvatske koje su sebično odbile sve prijedloge za ujedinjenjem poljičkih zemalja u jednu jedinstvenu općinu.

Naime, dolaskom na vlast komunista, jugoslavenskih antifašista i njihova zločinačkog boljševičkog „rukovodstva“ 1945. su Poljice raskomadane na nekoliko dijelova, čime su zločesti vlastodršci komunjare pokušali Poljičanima iščupati dušu iz srca. Bilo je to više nego nepravedno nakon što su antifašisti iz Poljica doživjeli pokolj od strane njemačkih i srpskih fašista iz 7. SS-divizije „Prinz Eugen“ i četničke bande koja je digla ruku na hrvatski narod u Poljicama. Kako piše autor navedene povijesne knjžice o Poljicama, Hrvati iz Poljica su se uvijek vješto znali postaviti protiv lukavih Mlečana i okrutnih Turaka. Isto tako i prema svima onima koji su se znali, zvali se ovako ili onako, okomiti na krvavo stečenu samobitnost Poljica.

Kad bi se barem Hrvati današnjice ugledali na poljičke Hrvate i brigu za samobitnost, onda bi se bez problema održala samostalnost i državna nezavisnost Republika Hrvatske, ovako nas domaća bagra vodi u umjetnu neoliberalnu tvorevinu Europsku uniju i kroz proces likvidacije hrvatskog suvereniteta, krvlju stečen u obrani od velikosrpske agresije 1990. – 1995.

Hrvatski Poljičani, hrvatski Dalmatinci znalački su postavili u političkim dogovaranjima, diplomaciji ali i onda kad je trebalo posegnuti za mačem u obrani stečenih povlastica i u obrani svoga imena – navodi Fran Mihaljević, i naglašava, da su se hrabri Poljičani morali nositi ne samo s vanjskim, nego i s „unutarnjim neprijateljem“, i dodaje „uvijek je nažalost bilo i takvih!“ Nevjerojatno, kao da o tome imamo preslik u Republici Hrvatskoj gdje ima brojnih unutarnjih neprijatelja poput ratnih profitera, raznoraznih bivših udbaških parazita i mafijaša i kriminalaca svake vrste povezani s vladajućim političkim eks-komunističkim udbaškim titoističkim ustrojem.

„Povijest je čvrsto zabilježila hrabro sudjelovanje Poljičana u borbi protiv Turaka na širokom području Splita, preko Sinja do Imotskog. Tako su, primjerice, godine 1648. u petnaestodnevnoj krvavoj bitki za oslobađanje Klisa od Turaka, uspješno sudjelovali i Poljičani s 1.200 momaka. U svom izvješću o toj velikoj pobjedi kršćana od 1. travnja 1648. providur Foscolo posebno je pohvalio baš Poljičane.“

Najcrnje godine u povijesti Poljica su navedena 1945. i 1807. Godine 1807. je Napoleonova vojska ukinula ovu hrvatsku državu koja je postojala kroz stoljeća. Naime, 1807. su Poljičani u dogovoru s Rusima, koji su ih posije izdali, digli oružani ustnanak protiv francuskih okupacijskih trupa. Francuzi su krvavo ugušili pobunu Hrvata i Poljice nemilice poharali i porobili. Maršal Marmont, koji ima trg u Splitu, pokorio je Poljice koje se nalaze iznad Splita i podno Mosora. Time su Poljica nakon šest stoljeća samostalnoga života izgubila svoju slobodu, svoju samoupravu i demokratske stečevine. Hrvatski pjesnik August Šenoa sažeo je svoju bol o tragičnoj sudbini Poljica 1887. u spjevu o junačkoj Mili Gojsalić, čija je drama nakon višedesetljetne zabrane prikazana 1995. u Hrvatskom narodnom kazalištu na budućem Kazališnom trgu u Zagrebu. Unatoč tome HDZ ide i dan danas protiv Šenoe i Poljičana, pod geslom: „IDEMO DALJE“, a narod kaže: „BANDO LOPOVSKA“.

Kako su Francuzi podijelili poljičku zemlju od250 četvornih kilometara na tri tijela i pripojili splitskoj, sinjskoj i omiškoj općini, tako je HDZ njihovu i komunističku nepravdu, u kojoj je u komunizmu sudjelovao sam vrh te poslije lažnih demokratskih promjena 1989. pretenciozno nazvane Hrvatske demokratske zajednice. Od imperatora Franje Josipa se nitko od Hrvata nije mogao dobrome nadati, tako su i Poljičani ostali dugo vremena nakon Napoleonskih ratova kratkih rukava. Nož u leđa je Poljicama zabila i Crkva kada je splitski biskup Pavao Klement Miošić 1843. godine dokinuo staru crkvenu ustanovu Poljički vikarijat. Možda se „grijeh“ Poljičana sastojao u tome što su spašavali glagoljicu u splitskoj biskupiji? Otkad je hrvatska vlast zabila nož u leđa narodnom biskupu Grguru Ninskom kao da kletva prati zaboravne Hrvate.

Geslo „Svoj na svome“ potječe od Poljičana kada je profesor don Jakov Pivčević napisao godine 1892. letak s tim naslovom.

Nisu ni Poljičani pošteđeni oportunista u svojim redovima. Iako svojedobno najviši državni dužnosnici u Republici Hrvatskoj, Nedjeljko Mihanović (sluga pokorni nekadašnjeg politkomesara Franje Tuđmana) i Milan Vuković, prvi kao predsjednik Sabora Republike Hrvatske, drugi kao nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda, uz nekoliko luftiguza koji sjedoše u Hrvatskom saboru, nisu htjeli riješiti „poljičko pitanje“, poljički časno i pošteno utjecati na njegovo rješavanje. Nedjeljko Mihanović, koji je od Sabora učinio Tuđmanov privjesak, oglasio se po Tuđmanovoj zapovjedi na članak hrvatskog rodoljuba Duje Brničevića objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u Splitu, 31. siječnja 1993. godine, str. 3, pod naslovom „Poljička Kneževina glas puka“, i to svojim i hadezeovim plamfletom „Lažna nostalgija“. To je bila sol na bolnu ranu Poljičana.

Ja, kao povjesničar, kažem ovako: Poljički Hrvati imaju povijesno pravo na samoupravu!

Odnos hrvatskih vlasti prema Poljicama je gotovo maćehinski. HDZ je pokazao svoje pravo lice, iako se to na početku nije očekivalo, s obzirom na domoljubni naboj s kojim je Franjo Tuđman krenuo u obmanu hrvatskog naroda. Od izravne slijednice komunističke partije, Socijaldemorkatske partije se ništa i nije očekivalo, i shodno tome Račanova koalicijska vlada ostala je kraj zdravih ušiju gluha na opravdane zahtjeve poljičkih sugrađana.

U kolikoj mjeri je HDZ nepravedan vidi se na primjeru Poljica. HDZ je nepravedniji čak u odnosu na autrijsku imperijalističku vlast koja je 17. veljače 1911. godine odobrila osnivanje poljićke općine. Tog dana je u Poljicama zavladalo narodno veselje, kako spisi navode i muško i žensko, staro i mlado sudjelovalo je u toj povijesnoj proslavi obnove poljičke samouprave.

Čak ni velikosrpski režim u prvoj Jugoslaviji nije dirao u tu stečevinu, ali zato su komunisti napravili „reda“ i vratili status Poljica na vrijeme francuske okupacije. S obzirom da su vrh HDZ-a činili, kao što ga u pravilu i danas čine nekadašnji jugoslavenski komunisti, tako je i status Poljica ostao neriješen i u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Jer, filozofija i logika hadezeova rukovodstva je slijedeća: zašto bi Poljica dobila svoja prava kada ćemo tako i tako ulaskom u Europsku uniju ukinuti prava Republici Hrvatskoj, prije svega nacionalna i državotvorna prava. Hrvatsko državno pravo i postoji da bi se gazilo nogama, i to hadezeovci redovito prakticiraju. Pod zadnje je dalmatinski predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader, početkom ove godine odustao od primjene hrvatskog prava na Zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu ZERP u hrvatskom dijelu Jadranskog mora na zemlje članice EU. Što će nam ZERP kad možemo ući u Europsku uniju i tamo kupovati ribu od Danaca, Norvežana i Islanđana jer te zemlje imaju ne samo ZERP nego i proglašeni gospodarski pojas za eksploataciju podmorja, tako da će sačuvati svoj riblji fond kako bi ga mogli prodavati na primjer Hrvatima koji svoju nesreću mogu zahvalit svom priglupom i korumpiranom političkom vodstvu koje uvijek iznova bira, pa se postavlja pitanje jesmo li sami priglupi? Kao odgovor na komunističku nepravdu je uskočila Crkva i 1957. proglasila Poljički dekanat. Uslijedilo je šikaniranje Poljičana od strane udbaša. Barem je u Poljičkom dekanatu sačuvano poljičko ime. Kaže autor navedene knjižice uspomena na Poljica:

„Izdajnika i račundžija, nažalost, uvijek je bilo, ima i bit će. Oni najčešće, motivirani koritoljubljem, pohlepom za novcem, gaze najveće ljudske i zavičajne svetinje. Parafrazirat ću riječi apostola Pavla: Poljica im postadoše trbuh, novac, časovita korist. I na taj način, umjesto da se diče svojim časnim poljičkim imenom, oni po njemu pljuju...“

Kako se HDZ samo dičio pred svojim gazdama iz Bruxellesa, nakon suzbijanja srbočetničke opasnosti za Domovinu, što je tobože predvodnik u uvođenju lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj. No, jedno je lajati, a drugo su djela kojih u HDZ-a nema kad su u pitanju Poljičani. Kažu Poljičani da zgubidanima u HDZ-u nije bilo ni u primisli osnivanje Poljičke općine, i to unatoč brojnim peticijama kojima narod zahtijeva od svoje vlasti ono što bi bilo normalno. Međutim, kad je u pitanju banda lopovska koja od naroda zahtijeva stezanje remena nakon što je narod opljačkan od predstavnika svoje vlasti, ništa nije sveto.

Nomen est omen. Svaki Poljičanin uz ime ima i svoje prezime. On je prezimenom Hrvat, a imenom Poljičanin. Tako kroz svoju povijest. Po imenu se prepoznajemo, kaže fra Frane Mihanović, po imenu se i razlikujemo kao što majka baš po imenu razlikuje svoju rođenu djecu. Tako i majka Domovina po imenu Slavonac, Zagorac, Ličanin, Poljičanin i drugi. Kako su neprijatelji Hrvatske kroz povijest upirali sve snage da izbrišu hrvatsko ime. Bilo je vremena, koja se nažalost ponavljaju, kada neprijatelj nije dopuštao napisati ili javno izgovoriti predznak hrvatski. Zbog toga se je išlo i u tamnicu ili na stratište. Jako puno poljičkih Hrvata živi u iseljeništvu, i oni su iz Chicaga poslali na Trg svetog Marka u Zagrebu peticiju sa zahtjevom da se Poljicama vrate stara povijesna prava. Predsjedniku Republike Hrvatske, Franji Tuđmanu, takav je isti zahtjev poslan od Frane Mihanovića 22. ožujka 1995. godine, a Voditelj Odjela pismohrane u Uredu Predsjednika Republike potvrdio je primitak poljičke predstavke u dopisu od 13. veljače 1996. godine, ali o rješavanju pitanja „Poljičke općine“ ni traga ni glasa od tada. Kako se ni drugi predsjednik Republike, Stjepan Mesić, ne bavi tim pitanjem jer on ima puno važnijeg posla, naime, angažiran je na stalnim proslavama obljetnica partizanskih oružanih jedinica iz Drugog svjetskog rata (posebno onih jedinica koje su sudjelovale u klanju ratnih zarobljenika), tako mi se čini da će to pitanje do daljnjega ostati neriješeno. Poljičani su u vrijme hadezeove vlasti bili izvrgnuti teškim klevetema da su „autonomaši“ i „separatisti“. Međutim, tako su mogli klevetati samo najgori od najgorih udbaša i prokletih izdajica koji su se nalazili u vodstvu HDZ-a devedesetih godina.

Poljica su imala u srednjem vijeku svoj Poljički statut, i Poljička kneževina je primjer jedne seljačke demokratske države o kakvoj je sanjao Stjepan Radić početkom 20. stoljeća. Znači, Hrvati su to već jednom imali, pa im je netko oteo i uništio, te su opet tražili svoja stara prava za koja su prolijevali krv i znoj da bi danas jedan HDZ se sa svim tim poigrao!?

Iako nisam Poljičanin, čvrsto obećajem Poljičanima da, ukoliko ću ikada biti u mogućnosti, pitanje Poljičke općine postavit ću na vrh prioriteta hrvatskih nacionalnih interesa, i ono će tada biti riješeno onako kako su Poljičani predložili! Za sada mogu dragim i poštovanim Poljičanima darovati samo ovaj post, za ovodogišnji Božić, 2008. godine. Vaš CBK!

Jedina je to nada Dalmacije, najprvi štit našega spasa,
Pokoj slatki mirisa našega.

Strašan je to narod vičan prebivati pod slamatim krovovima,
Živjeti od grabeža po planini.
Narod od davna vičan nikomu se ne pokoravati,
Ipak sada pade pod noge dobroga Lava,
Stari negda zvahu ovu zemlju Politia...

(Franjo Natalis godine 1501, prijatelj Oca hrvatske književnosti Marka Marulića)

09.12.2008. u 14:16 • 18 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 09.12.2008.

MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA, 10. PROSINAC

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link