Gledao ju je, vidjela je krajičkom oka da je gleda, vidi napokon, svaki puta ali se pravi da ne primjećuje, i tako je to već neko vrijeme, da je gleda, dok piju kavu i jutarnji sok ona za to vrijeme gleda kroz prozor, van, u šumu i često drito u sunce, koje taman u ovo doba obasjava prozor, tek ponekad pogleda i ona njega, i nema pojma što on tada misli, dok je gleda, jel je proučava, jel je procjenjuje jel je samo gleda, onako šutljiv, tih, ujutro i dal misli kao i ona, u ona ne baš tako sretna i zadovoljna jutra da bi baš mogla imati malo puniju gornju usnu, da bi baš mogla imati izraženije jagodice i malkoc veće oči, a luk obrva bi trebao biti viši ali ne pita šute oboje pijuckaju kavu, puše, slušaju radio a kad ona ipak, napokon i kao slučajno pogleda prema njemu, onako pomalo prkosno inatljivo iščekujući nešto bitno očekujući bog zna kaj pogledi im se sretnu i njegove se oči nasmiješe, zaiskre nagnu se jedno prema drugome, poljube i nastave piti kavu, pušiti dok ona ponovo gleda u taj osunčani prozor a on u nju |