|
opet te neke mommzille… Zašto uvijek sve dovedu do apsurda? ..ako ne vjerujete odite na forum… prepun je savjeta kako treba taj „projekt“…-dijete-… dojiti do iznemoglosti…što svoje, što djetetove (ne daj bože uzeti zamjensku hranu i naspavati se i ti i beba) previjati u „zdrave“ pelene...koje su btw.preskupe… nekada su i bile samo platnene, al je to bilo nepraktično? zavezati onu maramu..oko sebe i djeteta... jer eto „klokanice“ valjda više nisu „in“ sad bi.. da se rađa doma, jer je to njeno pravo… dakle one bi da se zakonski regulira porod kod kuće..jer to tako radi.. bijeli svijet koji btw. ima barem 5 helikoptera u pričuvi i da se dežura uz svaku od njih.. ok dobro, može, neka im… iako nekako ne znam.. naime, kolko je prošlo vremena da su napokon!! u bolnicama pod normalno uveli.. epiduralnu? dozvolu za prisutnost oca?.. …ajde dobro i porod u kadi..!? ajde dobro i porod u stolici..!? ajde dobro sve može.. iako bi ja nekako to sve očekivala od privatnika i privatne klinike, ali ne da izbor istoga mora svaka bolnica imati na raspolaganju… svakome apsolutno sve.. i da se sve to plaća iz ionako sve manjeg novca za zdravstvo i sad bi te neke „prirodnjakinje“da to sve obave doma… jer bi one da se osjećaju ko doma.. s tim da se očekuje da jedna hitna stoji tamo i dežura..plus dodatno osoblje.. iako ja i ne vidim baš preveliku potrebu za zakonom.. naime ko te i takve prijeći da fino ostanu doma tih čitavih recimo ..desetak sati… ionak će u jednom momentu hitna doći…samo ih trebaš kasno.. (čitaj- kad je sve gotovo) nazvati… do tada šuti..trpi..urlaj u intimi svoje sobe…obavi to na patosu, na dekici, popucaj po međici, a posteljicu obredno zakopaj pod obiteljskim stablom kruške, jasena, smokve, masline..gdje god… moli se iskreno… da bude sve u redu sa tobom i bebom i to je to… čemu frka? Jel, možda u tome što se neće imati na koga vikati preko novina, portala, sudova i hzzo-a ak nešto ipak možebitno i svakako u zadnji čas… pođe po zlu? |
|
usput svi počnite pjevati u sebi „imagine“ od lennona..jeste? ok, tnx.. priča prva: živjela ja tako..u jednom gradu u slavoniji..i sve ok.. malo urbano radničko naselje i jednoga dana zvoni neko na vrata stana...ja sama doma… pred vratima mi dvije ciganke, romkinje(kako želite) i prose.. -jel imam stare odjeće, nečega za njih.. usput zamole i vode…ja ih bez pardona puštam u stan, kažem neka sjednu, sad ću im napraviti sok, i dati nešto stvari, ali glavninu tek trebam posložiti, pa im kažem neka dođu idući tjedan …odoše zadovoljne, jedna se zvala azra, druga ajša.. odlazeći zahvaljivale mi i poželjele mi da rodim muško, uz sreću i dug život… došao i idući tjedan.. evo njih k meni, i zaista, pripremila sam im odjeću, svoju koju više ne nosim,nešto od supruga i svu moguću koja je ostala od pokojnog svekra.. usput sam nam svima skuhala kavu, ponudila kekse i njima rekla.. -ajde sad lijepo sa mnom pričajte, nemojte tako molećivim tonom, znam da znate normalno razgovarati..i njima bilo drago… i pitam ih dalje.. -da gdje su, jesu li čergari?..na što su se malkoc uvrijedile, jer nisu čergari kažu… imaju lijepe kuće,nove, na kat, u gradiću kojih 30 km dalje od ovoga…prošlo kojih pola sata..pričale, popile kavu, opet se zahvalile, i opet mi poželjele sina, sreću i dug život.. i otišle sa dogovorom da se vidimo iduće proljeće.. u međuvremenu….susjedi skužili da sam ih pustila u stan.. digli frku na mene: ti stvarno nisi normalna, ukrast će nam veš sa stubišta, tako ti oni uvijek, traže vode..a onda dok im ti sipaš vodu.. oni gledaju šta će ti ukrasti..trebala si ih jednostavno otjerati… oni su svi kradljivci..jednom su tako susjedu prevarili..bla bla bla meni sto upitnika iznad glave.. i znam da nisu bile ni musave, i da su bile sasvim pristojne, ni da mi ništa nije usfalilo, i znam da nikome ništa sa štrika u toj ulici tada nije nestalo... priča druga… sad opet počnite pjevušiti pjesmu „imagine“..tnx... sedam godina poslije, živim u malom primorskom mjestu jedne večeri nestane mi iz ograđenog dvora,visokim zidovima i sa teškim drvenim vratima, mladi rasni pas..i tražim ga pola noći vodeći kuju na lajni..koja ipak njuši trag… oko ponoći dolazimo do romskog naselja, kuja grebe i laje prema prvoj potleušici, iz nje izlazi neka stara i kaže bez da je se pita… evo ti psa, mali kaže da ga je našao na ulici... idući tjedan četiri mala musavca iz tog naselja, gađaju i pogađaju kamenjem mog 6.godišnjeg sina i njegovog vršnjaka, pokušavam umanjiti štetu i njihov osjećaj nepravde..općenitostima, --ma sigurno ste ih izazivali, ma zločesti su znam, ali maknite se kad ih vidite, nemojte ih izazivati..itd, itd...usput saznajem da je bilo još incidenata.. počinje školska godina, tu jesen moj postaje prvašić, u razredu..valjda probno i dva dečkića roma sa svima ostalima… bez ikakvog odgoja, bez ikakve socijalizacije i pripreme, i dalje neoprani, raščupani, potrgani..i već za dan- dva počeli su problemi...jednome nestane bilježnica, nekome knjiga, trećemu pošarana jakna, neko ostao bez pernice, nečije lakaste cipele nestale, nečija torba prorezana, a onda su ta dvojica jednostavno prestali dolaziti u školu… za školu, a moram priznati i nas roditelje, elegantno rješenje.. nakon samo tjedan dana... zašto ja sad o ovome?…zato jer je modesty napisala post o škabrnjskim romima..koje su otjerali i protjerali…osudite me da ne razumijem problematiku, i da sam netolerantna, ..ja vam samo kazujem svoja dva iskustva… |