|
a nakon –x- dana dođe buđenje, jutarnje..pa se pitaš Jesam li to ja? Pa što ja to radim? i naravno, sve se počne raspadati jer pokušavaš biti ti…mic po mic ali vidiš iznenađenje u tim tuđim očima …jer više ne klimaš zdušno glavom na tipičnu bedastoću …jer više ne odmahneš rukom na nedosljednost i točno primijetiš kako se trudi prisjetiti… kad je to i koji moment bio presudan da si skinuo ružičaste naočale i zamijenio ih dioptrijskim |