a nakon –x- dana dođe buđenje, jutarnje..pa se pitaš
Jesam li to ja?
Pa što ja to radim?
i naravno, sve se počne raspadati
jer pokušavaš biti ti…mic po mic
ali vidiš iznenađenje
u tim tuđim očima
…jer više ne klimaš zdušno glavom na tipičnu bedastoću
…jer više ne odmahneš rukom na nedosljednost
i točno primijetiš
kako se trudi prisjetiti…
kad je to i koji moment bio presudan
da si skinuo ružičaste naočale i zamijenio ih dioptrijskim
Post je objavljen 20.06.2011. u 14:33 sati.