|
Posložila sam sve …(tek unazad nekoliko godina).. gotovo pa po svojoj mjeri… i uživam u postignuću…koje nekada nije bilo moguće…ali sada je… dobro, napravila sam grešku…jednu, priznajem.. koja se protezala na skoro 20-godišnju obavezu, ali sam je odradila pošteno, predano, skroz romantičarski usanjano i smjerno.. kako i treba… i ko kaže drugačije…jednostavno… laže… e sad…da li je to na kraju ispala greška zbog moje naivnosti, i jel bilo pri tome nevinosti…khm… uglavnom onako smrtno zaljubljena… trudila sam se iskreno, svi srcem i pokušala smjerno shvatiti i prihvatiti i primijeniti sve... što se od mene očekivalo, pa i više od toga… slušala savjet svoje majke, koja ionako misli da je za uspjeh svakog braka nužna moja briga o tome gdje su njegove čarape i gaće i da li je jeo… i pokušala pogoditi pravi omjer tajnih sastojaka, nikad otkriven od strane njegove majke… da svaki ručak ispadne upravo kako njen sin voli… i da (o moj bože, kako mi je to promaklo)..nema prašine.. ni na gornjoj strani ormara.. ali na kraju ipak je nešto u svemu tome nedostajalo… a za sreću je potrebno tako malo..jel? jer ubrzo… ja sam smatrala da se trudim preko svake mjere…. a on je mislio,( iako u to „mislio“ nikada nisam bila sigurna), da je njegova ljubav dovoljno očitovana time što se na vrijeme vraćao kući i što nije išao sa prijateljima van.. a i novac je uredno pristizao... a onda je došao jedan 8. mart.. kad opet nisam dobila cvijet i kad se meni više nije brinulo, gdje je njegov donji veš… ( u he** donjoj ladici gdje eno stoji već zadnjih X- godina) kakva je to „idealna“ juhica… (povrtna od svježeg grincajga,sa placa, sa gris knedlima) i ima li prašine na vrhu ormara… ( ko će se dovraga penjati na dva metra da provjeri) i da li on dolazi na vrijeme doma.. (nije fer, ali poželjela sam da više ni ne dođe) i tako je taj dio priče završio… a sada... dobivam nekoliko cvjetova na taj dan, pa čak i rukoljub uz instant poziv na ples,jer svira „naša stvar“… niko ne očekuje ručak, a ako je skuhah.. sve je garnirano zahvalama, pusama i pohvalama uz stvarno obećanje da je sljedeći njegov..kod njega… riječi... da me se upravo takvu kakva jesam…čekalo predugo… oslobođenost da se brinem…o svjetski važnim pitanjima .. veš, prašina i ine ozbiljnosti, spoznaju da je sasvim dobro kad se dogovorimo za susret, kavu, vikend… uz nekoliko dnevnih razgaljujućih sms-a … da je sve savršeno u ovoj nesavršenosti koja obiluje šarmiranjem, pažnjom, malim iznenađenjima, smijehom i veseljem.. i zato jako volim ovakav Dan žena…jer ja to sve napokon mogu.. i Hvala im, od srca… svim tim divnim požrtvovanim ženama sa vizijom… što su mi to omogućile… |