|
Ja baš ne razumijem čemu čuđenje…mislim, to je jedna od stvari koju jednostavno moramo prihvatiti… jer su one neodjeljivi dio njih…zvijezda…padalica Takve zvijezde… a govorim o umjetnicima, slikarima, poetama, glazbenicima, glumcima, pjevačima… jednostavno zasjaju na nebu onako.. jako… ostave nas bez daha i onda zbog ovog ili onog razloga jednostavno se ugase… da li inspirativno ili životno…ili i jedno i drugo…. I sve te priče koje se raspredaju oko njih, da ne bi trebali, tako kako čine, da je to siguran put u propast…da naravno, čini nas promatrače osjetljivijima, humanijima, no ipak samo uživaocima i konzumentima njihove strasti…i djela... i te naše želje i savjeti…mislim da nemaju stvarnog odjeka... a još manje utjecaja… jer oni sve to znaju...razumski…ali ih srce, um i duša, tjeraju nagonski… Po mom mišljenju netko tko je u duhu stvaranja, sagorijeva i živi i diše tu svoju umjetnost,taj svoj talent, nama je toliko uzbudljiva, ali nedohvatljiva, neshvatljiva kategorija… i u njihovom stvaranju osjeća se da ih ta inspiracija, Muza, tjera da riskiraju sve..pa i vlastiti život… i onda će posegnuti za drogom, pićem, adrenalinom… kojim će se spaliti… i izgorjeti... I sva ta potraga, sav taj intenzitet osjećaja, koji je izniman ali i silan, oni pretaču u to nešto što rade, a što nas ostale oduševljava…i odraz je njihove strasti i zato je to umjetnost… a strasni ljudi su jednostavno takvi…planu..i sagore… jer drugačije ne mogu, ne znaju ili jednostavno ne žele… |