Ja baš ne razumijem čemu čuđenje…mislim, to je jedna od stvari koju jednostavno moramo prihvatiti… jer su one neodjeljivi dio njih…zvijezda…padalica
Takve zvijezde…
a govorim o umjetnicima, slikarima, poetama, glazbenicima, glumcima, pjevačima… jednostavno zasjaju na nebu onako.. jako…
ostave nas bez daha
i onda zbog ovog ili onog razloga jednostavno se ugase…
da li inspirativno ili životno…ili i jedno i drugo….
I sve te priče koje se raspredaju oko njih, da ne bi trebali, tako kako čine,
da je to siguran put u propast…da naravno, čini nas promatrače osjetljivijima, humanijima,
no ipak samo uživaocima i konzumentima njihove strasti…i djela...
i te naše želje i savjeti…mislim da nemaju stvarnog odjeka...
a još manje utjecaja…
jer oni sve to znaju...razumski…ali ih srce, um i duša, tjeraju nagonski…
Po mom mišljenju netko tko je u duhu stvaranja, sagorijeva i živi i diše tu svoju umjetnost,taj svoj talent,
nama je toliko uzbudljiva, ali nedohvatljiva, neshvatljiva kategorija…
i u njihovom stvaranju osjeća se da ih ta inspiracija, Muza, tjera da riskiraju sve..pa i vlastiti život…
i onda će posegnuti za drogom, pićem, adrenalinom…
kojim će se spaliti… i izgorjeti...
I sva ta potraga, sav taj intenzitet osjećaja, koji je izniman ali i silan,
oni pretaču u to nešto što rade, a što nas ostale oduševljava…i odraz je njihove strasti i zato je to umjetnost…
a strasni ljudi su jednostavno takvi…planu..i sagore…
jer drugačije ne mogu, ne znaju ili jednostavno ne žele…
Post je objavljen 13.08.2009. u 01:23 sati.