|
Mi žene, spremne smo na beskrajno čekanje..da nismo, ne bi bilo ni svih tih moreplovaca, istraživača, osvajača, ratnika i lovaca… ne bi bilo svih tih priča… sa junakom koji je negdje tamo zauzet…. ubijanjem zmajeva, rušenjem planina, otkrivanjem kontinenata, osvajanjem zemalja,tjeranjem demona… i sve što već junaci rade..kad ih nema… Ali mi smo te..kojima se oni vraćaju, jer smo utjeha u trenucima predaha, oaza u pustinji, a nudimo mir, spokoj, utočište,hranu za tijelo i dušu.... samo njima otvaramo vrata koja su zatvorena za sve druge…. Jedino što moramo čekati… dugo…. predugo…. i cijelo vrijeme molimo,nadamo se, pregovaramo, prepiremo, preklinjemo..…prizivamo bogove i vragove, anđele i demone… da bi se sve poklopilo….da bi sve sile koje prizivamo, sve nade koje ulažemo,doprle do njih…tih vječnih Odiseja… for T. |