|
Zaljubiti se u nekog, zaljubiti se u prijatelja..kao odraz samoće, kao spas od osobne nesreće. Praviti se da nije ništa, a slušati priču o ranjenom srcu..njegovom . potpuno razumijevajući kako se osjeća, ali mu to ne možeš nikako reći…a kad napokon smogneš snage, onda te on zamoli za malo vremena… I tako prođe malo, (koja je to jedinica za pojam ..malo vremena,)(?) a on nije dotrčao..i tada znaš da ni neće, jednostavno neće. I onda se napokon slobodno otvaraju sva vrata, ona unutarnja vrata…gdje su uvijek stanovali svi strahovi, tuge, jad i nesreća..a ti ih napokon susrećeš i prepoznaješ kao dio sebe i odlučiš ih pozdraviti sa… dobar dan, tugo…. For S…….20.06.2008. |