|
Tebe želim, čuti, jednom dnevno, da mi kažeš nešto lijepo, da se rastopim od tvog glasa,da se uvjerim da postojiš, da mi daš nade da će ipak nešto biti.. osim strahom ispunjenog oklijevanja.. A tebe, želim,da me utješiš kad se osjećam sama, kad me tuga povlači u svoj ritam jednoličnosti, da me izliječiš od ove boljke koja se zove nedostatak razuma… |