|
A? ste vidli? Kak to naši dečki rade… sve sam pro patria ponos do ponosa… Prvo su nešto imali neke visinske pripreme, pa su se poozljeđivali..pa nam je izbornik roker skoro prešao na blues i na sto muka, a nacija na zabrinuta čela… kakav benzin, kakvo krško, kakva socijalna pitanja, kakvi bakarači.. ovo je braćo za sve nas… Onda su malo davali intervjue… a kako su sve sami akademici sa titulama.. izjave su im prštale pozitivom…daćemo 110 posto od sebe, sve je u nogama, nema uzmaka.… Onda je zaredalo kulturno uzdizanje, pa su posjetili muzej i mauzolej Dražena Petrovića, ne bi li osjetili duh pobjede…i skinuli sa sebe ozračje cajki i tamo nekih „pasha-ludnica“ klubova… Pa su otišli kod doktora Ive, gdje dobro uvježbani, složno i bez greške osvjetljavaju obraz ministra Primorca i njegov program „sportom protiv znanja“, svako stavlja svoj potpis na staklom uokvirenu relikviju dresa… pobožno je pokazujući kao da je Torinsko platno … Tako osokoljeni, uz podršku navijača.. budnu pratnju neshvaćenih poeta novinara, opraštaju se od domovine, rodne grude, sestara, braće, (ne, supruge su sa njima,ovaj put) dok suzama natopljene maramice vijore u rukama ponosnih majki… I naravno znajte, ne idu oni tamo igrati neku igru, sportski se nadmetati sa protivnikom, pa ko će bolje… neee, oni idu liječiti kompleks jedne male zemlje, oni idu u borbu za koju će dat i krvi i znoja i posljednji čep sa kopačke, i sve što treba, jer to nije sport, to je borba, to je okršaj, tu nema predaje, tu se gine, tu se stvaraju heroji… A vi draga nacijo.. jedino što vam je činiti…piti pivo.. pjevati ponosno u boj u boj..ili..skandirati gazi gazi Sr…upsss krivo, dok vam snažno srce bije, jer valjda bez toga svega… ne bi bilo Croatie… |