|
Voljela je tu pjesmu. A onda je Sanji bio rođendan. 18-ti. Dogovorila se sa društvom da će biciklima desnom obalom Drave, pa preko pješačkog mosta do Barutane. Bilo je veselja, pjesme, smijeha. Neki su se počeli utrkivati. Sanju su zvali, požurivali..no ona im je doviknula neka idu..ona će sama na svom „poniki“ polako..gledati Dravu i odsjaj sunca u brzoj vodi. Nije jasno što se stvarno dogodilo. Neki su je već čekali, a neki jurili prenijeti strašnu vijest. Sanja je poginula. Nije da već prije nije pokušavala, ali danas joj smrt zaista nije bila u planu. Pala je sa bicikla, pony bicikla i glavom lupila o betonsku cvijetnu žardinjeru na šetalištu. Dunavom brodovi plove da li se bar jedan zove Sanja, Sanja, Sanja...... |