MUŠKARCA POMAGATI, MOTIVIRATI, PODUPIRATI

Žena je velika snaga koja čini da muškarac postaje uspješnim. Iza uspješna muškarca uvijek se nalazi dobra žena koja ga podupire. Ako to nije žena, tada je majka, sestra, prijateljica ili žena kojoj se muškarac divi i koju poštuje.

Žena, simbol anime ženski dio duše u mesu i krvi, najveća je snaga muškarca. Uvijek ponavljam da muškarac treba živjeti svoje Božanske ideale, treba ih ostvariti, odnosno boriti se za njih. Ali njemu je to moguće samo ako ima ženu u svome srcu. Borba bez ljubavi čini okrutnim. Okrutnost razara ljudsku zajednicu. To razaranje sprečava anima, ljubav žene, snaga koja djeluje tako da društvo doživljava procvat.

Iz tog su razloga srednjovjekovni vitezovi imali damu koju su obožavali, za koju su se borili, kojoj su posvećivali junačke pothvate. Dama u njihovu srcu trebala je spriječiti da njihov borbeni duh postane krutim ili čak okrutnim. Jer samo ljubav sprečava da se čak i pravednost promijeni u negativno i postane krutom.


Bog – Majka

Zato je u srednjem vijeku postojalo štovanje Marije. Kult od odlučna značenja. Kultura bez ženskog božanstva postaje tvrdom, krutom, opasnom, postaje okrutnom. Zato Bog uvijek ima oba aspekta. Bog je uvijek oboje: muškarac i žena, otac i majka. Marija zato nije Majka Božja, jer Bogu nije potrebna majka. Samo inkarniranom Bogu potrebna je majka. No ona je od velike važnosti zato što je Ona manifestacija Boga-Majke. Bog-Majka ženski je aspekt Boga. Taj je aspekt presudan.

Iz razloga kao kršćanin ili kršćanka obvezno moraš razviti povezanost s Marijom. Nemoj je, međutim, sebi predočiti kao Majku Božju, već kao Boga-Majku. Ako imaš poteškoća s Marijom, ali si otvoren za druge religije, tada predoči sebi Situ, Raminu ženu. Rama je bio Avatar, inkarnirani Bog. Sita je bila inkarnirana božica i zato za njega savršena žena. Potpuno je pogrešno ako neki interpretatori Ramajane kažu da je Sita pogriješila. Sita nije napravila uopće nikakvu pogrešku. Bog ne čini pogreške. Ona je štoviše savršeno igrala ulogu s Ramom, čime je pokazala što je dharma, ispravnost, i satja, istina. Kao žena koja služi i kao predana žena, ona je na sebe preuzela da bude odbačena. Ona je voljela Ramu jer je u njemu vidjela ne samo savršenog muža već i Boga. Ali njezina je ljubav prema ljudima bila toliko velika da je na sebe preuzela tjelesni rastanak od Rame kako bi čovječanstvo učilo.

Imaš li teškoća da u Mariji vidiš Boga-Majku, tada sebi predstavi čudesnu Boga-Majku Situ koja je ponovno došla na svijet kao Marija da bi u Isusu svijetu darovala Spasitelja. Ona je svjesno na sebe preuzela Njegovu mučeničku smrt na križu kako bi ponovno služila čovječanstvu.

Marija nije neznatna žena koja je „slučajno“ postala Kristovom majkom. Marija je božica koja je sišla na Zemlju, koja je svu patnju preuzela na sebe da bi cijelim srcem služila svijetu. Marija je beskrajna, meka, nježna, izgrađujuća, blagotvorna snaga koje danas posebno nedostaje. Marija je bit svih žena koju svaka žena mora otkriti u sebi u obliku anime da bi mogla ispuniti svoje određenje. Marija je najdublja istina svake pojedine žene, zato je možeš nazvati Sitom, Radhom, Marijom, Magdalenom ili bilo kojim drugim ženskim imenom. Marija je Prasnaga koja se pojavljuje u obliku služenja. Marija je vjera, povjerenje i nada koja se kao ljubav potpuno predaje, sve do samoodricanja, i tek time čini da nemoguće postane mogućim. Marija je božica koju vi današnji ljudi posebno tražite, jer vam tako silno nedostaje. Marija je presudno upotpunjenje koje morate obvezno pronaći i ugraditi u sebe. Marija je bit davajuće ljubavi, ona je jamstvo da Zlo na ovome svijetu ne može prevladati. Marija je snaga iz koje crpe žena koja strpljenjem, ustrajnošću, razumijevanjem i predanošću posve pažljivo vodi svog muža do njegove anime. I tu se krug zatvara, jer ta je anima Marija.


Gudbrand i njegova žena

Koliko jako snaga anime dolazi do izražaja i u svjetovnom, lijepo opisuje bajka Gudbrand i njegova žena, koju spominje Judith Brown u svojoj odličnoj knjizi I ako nisu umrli… (str. 109).

Bio jednom jedan muškarac imenom Gudbrand. Imao je kuću daleko na padini brijega, zato su ga zvali Gudbrand od brijega.

Njegova žena i on bili su toliko sretni jedno s drugim i tako su se dobro slagali da je žena, bez obzira na to što bi muž učinio, uvijek bila mišljenja da je to dobro napravljeno i da nitko ne bi mogao napraviti bolje. Svejedno što on učinio, ona je uvijek vjerovala kako je to upravo ono pravo.

Živjeli su u seljačkom kućanstvu, imali stotinu talira na dnu škrinje i dvije krave u staji. Jednoga dana žena reče Gudbrandu: „Mislim da bismo trebali otići u grad i prodati jednu od krava kako bismo imali nešto novca pri sebi. Ide nam dobro, trebali bismo imati nešto sitniša u džepu kao i drugi ljudi. Stotinu talira u škrinji ne trebamo dirati, ali ne vidim zašto bismo trebali imati više od jedne krave. Mnogo je bolje za nas da jednu prodamo, tada ću se morati brinuti još samo za jednu umjesto za dvije koje sada moram njegovati i hraniti.“

Da, mislio je Gudbrand, to je dobro i mudro rečeno. Smjesta je dohvatio kravu i pošao da je proda: ali kada je stigao u grad, nitko je nije htio kupiti. „Ah, ništa zato!“ mislio je Gudgrand, „onda ću je povesti natrag kući. Staju i hranu za nju imam, to znam, a put kući nije duži nego put ovamo.“ Tako je s kravom krenuo kući.
Kada je prošao dio puta, sretne jednog čovjeka koji je imao konja na prodaju: Gudbrand pomisli kako je bolje imati konja nego kravu i tako zamijeni kravu za konja.
Prošavši opet dio puta, sretne čovjeka koji je pred sobom tjerao debelu svinju, pa misleći kako je bolje imati svinju nego konja, on zamijeni s tim čovjekom konja za svinju.

Idući dalje sretne čovjeka koji je imao kozu pa kako je pomislio da je sigurno bolje imati kozu nego svinju, zamjeni se s čovjekom. Išao je dalje sve dok nije sreo čovjeka što je imao ovcu: s njim se zamijenio, jer je smatrao kako je u svakom slučaju bolje imati ovcu nego kozu. Idući dio puta, sretne čovjeka s guskom: tu zamijeni ovcu za gusku. I kada je nakon toga duže vrijeme išao, sretne čovjeka koji je nosio pijetla: s njim se zamijenio za gusku, jer je pomislio: „Svakako je bolje imati pijetla nego gusku.“

Tako je išao sve do večeri i ogladnio. Tada je prodao pijetla za šest novčića i kupio sebi nešto za jelo.„U svakom je slučaju bolje pobrinuti se za dušu i tijelo nego posjedovati jednog pijetla“, mislio je Gudbrand.

Tada je krenuo kući. Stigao je do kuće nekoga susjeda i svratio k njemu. „Kako ti je bilo u gradu?“ upitaše ga ljudi. „Ah, tako-tako“, odgovori čovjek; „Baš se ne mogu pohvaliti svojom srećom, ali ni potužiti.“ I on im ispriča sve od početka do kraja što mu se dogodilo. „No bit ćeš lijepo dočekan kada stigneš kući ženi“, reče susjed. „Neka ti nebo pomogne! Ne bih htio biti u tvojoj koži.“ „Mislim da sam mogao proći još mnogo gore“, reče Gudbrand: „no svejedno je ide li meni dobro ili loše, moja je žena toliko dobra da nikada ništa ne kaže, svejedno što ja napravim.“ „Ah, ti to samo tako kažeš; ali me ne ćeš navesti da ti to povjerujem“, odgovori susjed.
„Da se okladimo?“ upita Gudbrand. „Imam stotinu talira u škrinji, nudiš li isto toliko?“Tako oni sklopiše okladu i Gudbrand se još zadrži do večeri dok se smračilo, zatim krenuše zajedno njegovoj kući. Susjed je trebao ostati prisluškivati na vratima, a Gudbrand je pošao u kuću svojoj ženi.

„Dobra večer!“ reče žena. „Nebu hvala da si opet tu.“ „Da tu sam!“ reče muž. Tada ga žena upita kako je prošao u gradu. „Ah tako – tako“, odgovori Gudbrand, „ne mogu se pohvaliti. Kada sam stigao u grad, nitko nije htio kupiti kravu pa sam je zamijenio za konja.“„O, baš sam sretna“, reče žena; „mi smo prilično imućni i trebali bi smo se kao i drugi ljudi voziti u crkvu, pa ako sebi možemo dopustiti da posjedujemo konja, ne vidim zašto ga ne bismo imali. Idite, djeco i vodite konja u staju.“

„Da, ali konja više nemam“, reče Gudbrand, „kada sam naime prošao dio puta, zamijenio sam ga za svinju.“ „Ah, divno!“ uzviknu žena. „Upravo to bih i ja napravila. Tako sam sretna, sada možemo imati šunke u kući i ponuditi nešto kada nam ljudi dođu u posjet. Ta što bismo mi s jednim konjem? Ljudi bi samo rekli da smo se toliko pogospodili da više ne možemo ni pješice u crkvu. Idite djeco, i uvedite svinju u staju.“

„Ali svinju također više nemam“, reče Gudbrand, „kada sam prošao dio puta, zamijenio sam je za kozu.“ „Ah, dragi moj! Kako dobro ti sve napraviš!“ uzviknu žena. „Ako dobro razmislim, uopće ne želim svinju. Ljudi bi samo rekli: Oni tamo pojedu sve što imaju. Ne, sada imamo kozu pa možemo imati i mlijeka i sira, a povrh toga i kozu. Uvedite kozu, djeco!“

„Ali ja nemam kozu“, reče Gudbrand, „kada sam opet prošao komad puta, zamijenio sam kozu i dobio za nju lijepu ovcu.“ „Dobro!“ reče žena. „Ti sve napraviš kako bi i sam htjela – kao da sam i sama bila prisutna. Pa što bi mi s jednom kozom? Uvečer bi se morala penjati na brijeg da je uhvatim i opet nizbrdo da je dovedem kući. Ne, ako imam ovcu u kući, mogu imati vune i odjeće, a osim toga još i za jelo. Idite van, djeco, i pustite ovcu u kuću.“

„Ali ovce više nemam“, reče Gudbrand, „kada sam nastavio dalje ići, zamijenio sam je za gusku.“„Baš ti hvala na tome!“ reče žena. „Još jednom hvala! Što bih ja s ovcom? Nemam ni prelo ni preslicu, a i ne želim se baš mučiti praveći odjeću. Sada mogu imati guščje maslo, to sam već dugo željela, i perje da napunim svoj mali jastuk. Trčite djeco i pustite gusku unutra.“

„Da, ali guske više nemam“, reče Gudbrand. „Kako sam išao dalje putem, zamijenio sam je za pijetla.“„Stvarno ne znam kako možeš tako na sve misliti!“ uzviknu žena. „Upravo to bih i ja napravila. Pijetla! Vidi, pa to je isto kao da si kupio budilicu jer pijetao će svakoga jutra u četiri sata kukurijekati i tako možemo ustati u pravo vrijeme. Pa što bismo mi s guskom? Uopće ne znam kako se pravi guščje maslo, a mali jastuk jednostavno mogu napuniti mekom travom. Idite, djeco, uvedite pijetla unutra.“

„Ah, ni pijetla više nemam“, reče Gudbrand. „Naime, nakon što sam prošao još komad puta, toliko sam strašno ogladnio da sam pijetla prodao za šest novčića i kupio nešto za jelo kako bih se pobrinuo za dušu i tijelo.“„Nebu hvala da si to napravio!“ uzviknu žena. „Sve što napraviš, upravo je onako kako bih i ja to željela. Osim toga, što bi mi s pijetlom? Mi smo svoji gospodari i možemo ujutro ostati spavati koliko sami hoćemo! Blago Nebu! Sve dok tebe imam opet ovdje, koji sve tako dobro napraviš, ne treba mi ni pijetao ni guska ni svinja ni krava.“

Tada Gudgrand otvori vrata. „Jesam li sada dobio stotinu talira?“ upita on. Susjedu nije ništa drugo preostalo nego da to prizna.
Pri interpretaciji bajke važne su još dvije riječi. Ne treba razumjeti priču na način da bi žena sve što muškarac kaže i napravi trebala smatrati prekrasnim. Ali ona bi trebala biti svjesna da je priznanje mnogo važnije od kritike. Iako ponekad ljubazna kritika može biti veoma korisna. Kada je potrebno jedno, a kada drugo, to žena mora pustiti da odluči njezina anima. Ako pusti da je vodi anima, njezin će život procvasti – a isto tako i život njezina muža.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

USTRAJNOST

Osim ljubavi, predanosti i odgovornosti jednoga za drugog, u svakom je odnosu nužna i ustrajnost. Bez ustrajnosti odnos ne može preživjeti kao ni svijet bez vode.
Uvijek, uvijek, uvijek moraš misliti na to da je život jedna škola. Samo zbog učenja došao si na ovaj svijet. Nijedan razuman čovjek ne ide 4-5 godina u školu ili na sveučilište samo zato što tamo želi upoznati zanimljive ljude ili da bi mu prošao dan. Svaki razuman čovjek ide u školu ili na sveučilište zato što želi učiti – ili zato što mora učiti. Usprkos tome on uz svoje studije može imati i zanimljive susrete. Jedno drugo ne isključuje. Ali na prvo mjesto dolazi učenje, a na drugom su susreti. I što više učiš, što se bolje koristiš gradivom, to ti bolje ide, i to si u boljem položaju u odnosu na svoje učitelje i suučenike, odnosno ostale studente.


Sreća je marljivost

U životu je upravo tako. Što si bolji u učenju svoje zadaće, što se više razvijaš, to ti bolje ide. Sreća je marljivost. Sreća je trud. Nitko ne dobiva ništa na dar. Savršeno kriva predodžba koju imate o svijetu čini da vjerujete kako nekome općenito uzevši ide bolje nego drugome. Onaj tko ne razumije ili ne prihvaća Zakon karme i reinkarnacije ne može shvatiti svijet. Vjeruješ li u samo jedan jedini život, tada je tvoje stanje svijesti još jako nisko i još ćeš mnogo toga morati proživjeti prije nego što budeš kadar shvatiti zamršenije stvari. U životu ne postoje iznimke: ide li nekome dobro tada je to i zaslužio. U ovom ili nekom od prijašnjih života. Zato je zavist toliko besmislena. Tko je zavidan, ne ravna se prema znanju o uzrocima i posljedicama. U svojoj zavisti on vjeruje da se nekome nešto daruje što je njemu samom uskraćeno. Što on to nema, znači jedino to da se nije potrudio učiniti ono što je taj drugi preuzeo na sebe. Kada bi ti poznavao put kojim je poneki sretnik morao proći, ti se možda ne bi htio mijenjati s njime i bio bi potpuno zadovoljan svojim životom. Imaj uvijek na umu da je život beskrajna izmjena radosti i patnje. Uživaj u radosti, a u patnji uvijek znaj da će iza nje slijediti radost.

Takav način razmišljanja dah je svakog odnosa. Ako ne razmišljaš na takav način, on se guši. Ustrajnost je zato odlučujuća za svaki pothvat. Ako želiš bilo gdje bilo što postići, potrebna ti je ustrajnost. Ustrajnost oblikuje karakter i čini te snažnim. U svakom odnosu potrebna ti je ustrajnost, jer i najbolji brak doživljava krizu. Tada se traži tvoja ustrajnost. Misli uvijek na to da će ona biti nagrađena.

U vezi s time, jedna priča: tijekom rata Sjevera i Juga živio je u Sjevernoj Americi mladi par, Bob i Carol. Bili su veoma dobri ljudi, rado su pomagali drugima, a međusobno su se jako voljeli i poštovali. Tada je Bob morao krenuti u rat. Bilo mu je žao ostaviti ljubljenu ženu, ali bio je uvjeren da je nužno boriti se protiv Juga za ljudska prava. Bio je teško ranjen: izgubio je nogu do koljena i ruku. Kada ga je vidjela, njegova je žena bila duboko potresena. No bila je toliko sretna što je ostao živ da je svakodnevno zahvaljivala Bogu za to. Zbog invalidnosti, Bobu je bilo teško naći posao. Ali on je neprestano u svojim molitvama molio za neko rješenje. Tada se dogodilo da je u malom gradu u kojem su živjeli otvorena škola. Kako je mnogo čitao i bio dobar čovjek kojega su svi voljeli, a i nužno mu je trebao posao, dobio je mjesto učitelja. Imali su dvoje djece i usprkos Bobovoj invalidnosti i čestim bolovima vodili su sretan život. U sljedećem životu ponovno su se sreli. U tom je životu Carol pet godina nakon vjenčanja oboljela od tumora na prsima i od čega je pet godina kasnije umrla. Bob je bio neutješan i tugovao je za njom cijeli život. U ovom su životu opet zajedno. Materijalno su osigurani, zdravi su i sretni. Zar to nisu zaslužili? Zar bi za njih i ovaj život trebao biti težak? Svakako da ne, jer oni su pokazali izdržljivost, kako u vjernosti prema Bogu, tako i u međusobnoj vjernosti jednoga prema drugome. Ta će se dobra karma materijalizirati, to je Zakon kozmosa.


Teškoće su mogućnosti

Zato se nemoj tužiti. Radije pokaži ustrajnost. Raduj se svakoj prigodi u kojoj možeš dokazati svoju postojanost jer ako izdržiš to će ti se posve sigurno vratiti. Ustrajnost je naime snaga koja od dvoje ljudi čini par. Sve dok se dvoje ljudi razumiju, sve je jednostavno. Nitko ne trpi, nitko ne treba dokazati čvrstinu karaktera. Nasuprot tome, u krizi se pokazuje koliko vrijediš. Zato se uvijek drži zlatnoga pravila: ustrajnost je velika vrlina. Iskoristi svaku prigodu da bi se vježbao ustrajnosti. Imaj uvijek na umu Zakon karme i znaj da prvo ionako moraš naučiti ono što još ne znaš, i zato bi trebao početi učiti što prije. Drugo, misli na to da ti se uvijek događa ono što ti drugima činiš. Ako na trenutak razmisliš, smjesta će ti biti jasno da su prva i druga točka zapravo jedno jer ti ćeš se prije ili poslije naći u situaciji onoga drugog. Drukčije rečeno, to znači da ćeš se od počinioca pretvoriti u žrtvu, kako bi mogao naučiti ono što trebaš naučiti.

Jedan primjer za to. Upoznalo se dvoje ljudi, Antun i Marija. Zaljubiše se jedno u drugo i jer su se tako dobro razumjeli, učinili su ono što je danas toliko razumljivo samo po sebi: počeli su živjeti zajedno. Oboje su bili zadovoljni jedno drugim i uživali u svom zajedništvu. Što Ja neprestano ponavljam? Svjetovni put počinje sasvim jednostavno, da bi postajao sve težim. Tako je Marija vremenom ustanovila da Antun ne voli raditi. Često je odlazio u gostionice, mnogo je pio i pušio i uopće se nije odlučivao na zajedničku budućnost s Marijom. Za vjenčanje nije htio ni čuti, također ni za djecu. Htio je jedino i dalje živjeti kao do tada, ne namjeravajući se više truditi ili preuzeti više obveza. Marija je zbog nekih svojih prijašnjih iskustava s muškarcima i zbog ne baš skladnih odnosa sa svojim roditeljima bila nestrpljiva – ponekad čak i tvrda. Osim toga nije imala ni neki poseban odnos prema Bogu, niti je mogla moliti. Zato nije mogla Antunu prići otvorena srca i nije mu mogla pružiti ljubav, razumijevanje i predanost – a time i vrijeme – koje je on trebao. Kao što rekoh, imala je nemale teškoće sa svojim strpljenjem.

Antun je bio muškarac bez ideala, bez inicijative, bez motivacije, bez duhovnog usmjerenja. Ima li Boga ili ne, postoje li istinske vrijednosti ili ne, njemu je to bilo svejedno. Njemu je bilo važno samo da je imao svoje cigarete i svoje pivo.

Naravno da je njihov odnos ubrzo zapao u krizu koju su u početku pokušali riješiti tako da su je ignorirali. Kada je Marija prvi put spomenula Antunove probleme, već je bila toliko uzbuđena, a njezin ton tako oštar da Antun nije mogao prihvatiti njezino stajalište, posebno jer mu prihvaćanje ionako nije lako padalo. Jedino što je čuo u Marijinim riječima bilo je jasno predbacivanje, te se ogradio od svega. Tako je i dalje išlo kao i do tada. Ali ne posve. Došlo je do loma. Marija je svjesno ili nesvjesno osjetila kako sve manje može poštovati Antuna. Razgovor s njim bio je pokušaj da obrne taj proces i da opet izgradi više poštovanja. Da je mogla razgovarati s Antunom, to bi se posve sigurno dogodilo. Samo što nijedan od njih nije bio sposoban pridonijeti svoj dio, koji bi bio nužan za pozitivni razgovor. Umjesto toga oboje su se ogradili od partnerovih misli i osjećaja i međusobno jedno drugom predbacivali krivnju. Mariju je takvo stanje svakim danom sve više ljutilo. Antun je to osjetio, ali nije znao kako da se ponaša – što ni inače nije znao – i još se više povukao u sebe. To je tako išlo godinu i pol. Tada je Marija upoznala Milivoja i iz razočaranja započela vezu s njim. Marija je Milivoja doživjela kao potpunu suprotnost Antunu. On je bio dinamičan, rado govorio o sebi i poduzimao mnoge stvari. To je bio tip muškarca kakva je uvijek željela. Kako je Milivoj osim toga imao i velik stan, ona se preselila k njemu i time prekinula vezu s Antunom.

Antun je bio veoma povrijeđen jer je još volio Mariju, iako je osjećao da joj se u njihovoj vezi nije uspio posebno približiti – prvo zato što je imao teškoća da se otvori, a i zato što mu se Marija nije baš činila pristupačnom. Zato ga je njihov rastanak još više izbacio iz ravnoteže. Pio je i pušio još više, sve dok jednoga dana nije upoznao Anu. Mislio je da je u njoj našao idealnu utjehu. Kako se međutim nije promijenio, nego je i dalje živio kao do tada, njegov odnos s Anom također nije bio ništa bolji nego s Marijom. Posve suprotno, još i lošiji, jer je još uvijek mislio na Mariju.

Ona međutim nije htjela ništa čuti o njemu, bila je presretna s Milivojem, što je Antuna još više boljelo. Kada je Ana ostala trudna i poželjela da se vjenčaju, on je pristao. No njihov se odnos time nije poboljšao. Samo su obveze postale veće.

Uskoro nakon Antunova vjenčanja Marija je ustanovila da je Milivoj bio običan egoist. Živio je samo svoje interese. Bio je doduše aktivan, ali samo za sebe kako bi time stvorio podlogu za svoje namjere. Što je Marija mislila, njemu je bilo potpuno svejedno. To je posebno dolazilo do izražaja u tome što je neprestano imao odnose s drugim ženama. Uz to je u posljednje vrijeme sve više pio. To je Mariju jako pogađalo jer je zapazila da ako usporedi svoj odnos s Antunom, uopće nije izgradila nikakvo pozitivnije partnerstvo. Budući da je sve više mislila na Antuna, jednoga ga je dana nazvala u poduzeće. Antun je najprije bio vrlo iznenađen, a zatim malo zbunjen. No onda je prevladala radost. Našli su se da zajedno popiju kavu. Marija je ustanovila da se savršeno zabavlja s njim. „Zašto sam ga uopće napustila? Kako sam mogla biti tako slijepa?“ mislila je ona. Ali vidjela je i da nema više natrag. Antun joj je još bio naklonjen, to je osjećala, ali vrijeme se nije moglo vratiti unatrag. On je bio oženjen, a uskoro će doći i dijete. Tek je sada osjetila koliko ga je voljela, u kolikoj mjeri joj nevolja s Milivojem pokazuje što je izgubila s Antunom. Godinama je zbog toga patila.

Antun je nakon razgovora također bio pogođen. On je zapazio koliko mu je Marija bila važna i koliko se malo brinuo za nju. Da je u njihov odnos uložio ono što je sada morao uložiti u odnos s Anom, sve bi se sasvim sigurno drukčije odvijalo.

Još je jednom osjetio bol zbog rastanka s Marijom. No znao je i to da nema više povratka. Morao se pomiriti sa situacijom – već i zbog djeteta. Zbog tog uvida, odnosno svoje odgovornosti, on je rastao. Prestao je piti i pušiti i postao je brižnim ocem. S vremenom je sve više zapažao s koliko se ljubavi Ana prema njemu odnosi, koliko je pažljiva prema njemu i prema njihovu zajedničkom sinu. Osjećao je njezinu predanost, njezino strpljenje i ustrajnost, iako sve to ne bi svjesno znao opisati, i promijenio se.

Što ti kaže taj primjer? Ne postupaj nikada, nikada lakomisleno s obzirom na svoje odnose. Olako upoznavanje, malo spavanja zajedno, malo iskušavanja, malo zajedničkog stanovanja nešto je najgore što možeš učiniti sebi i drugima. Uđi u jasan, odgovoran odnos i oboružaj se strpljenjem i ustrajnošću. Uvijek imaj na umu da si prema Kozmičkom zakonu oženjen s osobom s kojom spavaš. Imaj na umu i to da ta osoba preko seksualnosti dobiva pristup tvojoj duši – bez obzira osjećaš li ti to ili ne.

Nemoj na probleme gledati kao na razlog za rastavu. Ne budi fatalist, kao što je to u osnovi bila Marija. Ona nije vjerovala u to da bi se Antun mogao promijeniti i zato ga je napustila. Nemoj ići tim tako jednostavnim, ali na kraju tako teškim putem. Budi pozitivan kao Ana, koja je doduše vidjela Antunove probleme, ali ga je za početak prihvatila takva kakav je bio i posve polako pokušavala razgovarati s njime. Ona se oslanjala na ustrajnost i pažljivost, te je time stvorila atmosferu u kojoj se Antun sve ugodnije osjećao, sve dok jednoga dana nije zapazio da je njegova žena bila Ana, a ne Marija.
Na ovom mjestu čujem tvoje pitanje: „Sve je to dobro i ja to shvaćam. Ali zašto je ustrajnost osobina koju u prvom redu trebaju učiti žene, a ne i muškarci?“ Hvala na tom pitanju jer ono točno pogađa bit stvari.

Kao i nježnost, ustrajnost je snaga strujanja. Nemoj ustrajnost zamijeniti s krutošću. Uz ustrajnost pripada i pokretljivost. Ako si krut, tvoja ustrajnost ne će opstati.
Stajati čvrsto, a ipak biti pokretnim, biti usmjeren na budućnost, a ipak prisutan ovdje i sada, to je napetost i sposobnost koja je tipična za ženu. To znači, idealna je žena s jedne strane u kontaktu sa svojim osjećajima, a s druge jasno usmjerena na Boga, zato je sposobna mirno čekati.

Ustrajnost je snaga koja daje pravu energiju, jer ustrajnost se hrani strpljenjem.

Istinsko strpljenje jest snaga koja se prilagođava strujanju Božanskog reda i koja čeka pravi trenutak.

To je tajna snažna djelovanja.

To je djelovanje u ne-djelovanju. Tu se susreću muško i žensko. Rastaču se. I postaju jedno.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

DOSTOJANSTVO

Žena koja se brine za kućanstvo i djecu, financijski je posebno ovisna o mužu. Ako on ne vodi primjerenu brigu o svome radu, ako nije vrijedan i angažiran, to može kao posljedicu imati materijalnu propast obitelji. Kolike li su žene prošle kroz nevjerojatne stvari jer ih je muž napustio, trošio novac na druge žene ili na alkohol i mnogo što drugo. Na kakvu je glasu obitelj ovisi, među ostalim, i o tome koliko se muškarac trudi u svojem zvanju.

Dostojanstvo muškarca sastoji se zato u tome da se bavi djelatnošću koja ne šteti drugima, da rado čini ono što mora i da za obitelj skrbi na način da je svjestan svoje odgovornosti. Njegovo se dostojanstvo naravno sastoji i u vjernosti sebi samome, svojoj ženi, svojoj djeci i svojoj zadaći. Predanost muškarca sastoji se u njegovu radu za izvanjski svijet, u ostvarivanju njegovih ideala i u odgovornosti prema ženi i djeci.

Dostojanstvo je žene u njezinoj predanosti mužu i djeci. Žena koja sve svoje osjećaje posvećuje mužu i djeci ima sasvim posebno značenje. Ona je time snažna žena. Takva se žena može razvijati i postojano se držati svojih osjećaja samo ako živi u društvu u kojem su i muškarci snažni. Samo onaj muškarac koji zna što je dužan Bogu, sebi , svojoj ženi, djeci i društvu može izdržati predanu ženu. Zato što je to tako i jer je to toliko presudno, u ovom poglavlju o dostojanstvu žene biti će riječi i o dostojanstvu muškarca. Duša koja se inkarnira u ženskom tijelu obično intenzivnije živi svoje osjećaje od duše koja se nalazi u muškom tijelu. Zato što je to tako, muškarcu je potrebna žena kao regulator njegove racionalnosti, a ženi je potreban vanjski oslonac i unutarnja sigurnost muškarca za njezinu predanost. Zato što žena svojom predanošću toliko pruža, zato je vrlina žene toliko hvaljena. Ona time ima toliku snagu, da su joj sve stare kulture odavale poštovanje. Čak i kulture koje su žene potlačivale pokazivale su time koliko snažnima smatraju žene – jer zašto bih na nekoga vršio pritisak, ako mi se ne čini opasnim?

Danas mnogi muškarci imaju strah od predanosti, od snage žene. Oni zato nijednoj ženi ne dopuštaju da im se uistinu približi, već bježe od jedne do druge. Zato što muškarci imaju tako mnogo strahova, žene se više i ne upuštaju s njima. Odnosi postaju plićima, rastave, a time i često mijenjanje partnera svakodnevni su. Time gube dostojanstvo kako muškarac tako i žena. Jer svaka rastava dokumentira – kao što sam to gore već izložio – da u sebi i na sebi nisi zapazio nešto što je od odlučna značenja. Ti svog partnera činiš odgovornim za nešto za što nikako nije odgovoran, barem ne u onoj mjeri koliko ti misliš. Svađa, raspravljanje i okrivljavanje uvijek su ponižavajući. Da ne govorimo o tome kako je to uvijek jasan znak za promašenu priliku.

Ako si muškarac, prihvati svoju ženu. Prihvati njezin intenzivni osjećajni svijet, tada će procvasti ne samo tvoj odnos nego i cijeli tvoj život. Predanost, dubok intenzitet predanosti žene donosi dostojanstvo i blistavilo u život muškarca kakvo on sam, a da ne govorimo ako je rastavljen, nikada ne može dosegnuti. Zato je dostojanstvo sjaj koji se pojavljuje samo onda, ako se muškarac i žena potpuno prepuste jedno drugom i ako izlaze jedno drugom ususret.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

PREDANOST

Ljubav je Božja čista predanost. Ona je savršeno bez ega. Bog ne želi ništa zauzvrat za svoju ljubav. Njegova ljubav ima smisao i svrhu u sebi samoj. Ona voli savršeno, zato uzrokuje potpunu sreću, neprolazno blaženstvo. Božja je Ljubav voljela. Tako je nastao svijet. Taj beskrajni čin stvaranja koji u sebi krije toliko snage da ne samo što je s pomoću njega nastao i odražava se cijeli univerzum, već se zbog te neizmjerne snage uvijek i sve više širi, taj stvaralački čin određuje sve, pa tako i svaki odnos. Bez obzira koliko ega i osobnih interesa bilo u nekom zajedništvu između muškarca i žene, beskrajni je stvaralački čin usprkos tome uvijek prisutan. On, na primjer, dolazi do izražaja u tome što se ljudi sretnu i osjete beskrajnu želju za djecom. Svejedno kako velike materijalne ili duševne nevolje trpjeli, bez obzira koliko skučeno stanovali, bez obzira na moguće međusobne teškoće: oni žele dijete. To znači, ti možeš biti ne znam koliko nesvjestan, možeš biti preko svake mjere egoističan, Božanska će ljubav uvijek i u tebi doći do izražaja. Ti se ne možeš od nje ograditi. Ti je ne možeš sputati. Ona uvelike nadilazi svaku granicu. Kako ćeš ograditi Nebo? Ili sunčevo svjetlo? Božanska Ljubav, Božanska predanost ovom svijetu jamstvo je za to da se ne ćeš izgubiti. Nikada.


Predanost i stvaranje

Zbog toga je predanost snaga pretvorbe. Ona može doslovno ni iz čega stvoriti cijeli svijet. Time što se muškarac i žena predaju jedno drugome ne nastaju samo djeca kroz seksualni čin – jer to je moguće i bez predanosti – već kroz predanost nastaje obitelj. Predana je ljubav ona koja od dvoje roditelja i njihove djece stvara obitelj. Mnoge žene danas ne vjeruju više u predanost. To je kao prvo posljedica vaših bijednih uzora i kao drugo vašeg nehatnog seksualnog morala. Da, upravo tako mislim: nehatnoga! Vi sa seksualnošću postupate kao da je to igra za slobodno vrijeme. Držeći se onoga: ako Hans ili Brigit ne će igrati sa mnom tenis, ništa zato, onda ću igrati s Heinerom ili Brigittom. Vama se čini kao da je sve zamjenjivo. Gdje vlada zamjenjivost, ne može biti ljubavi. Svijet za Boga nije zamjenjiv. On je za Njega u tolikoj mjeri nenadomjestiv, da Bog sam dolazi i inkarnira se kao čovjek da bi riješio probleme koji ugrožavaju ovaj svijet. On bi svijet mogao promijeniti pokretom ruke. Isto bi tako pokretom ruke mogao stvoriti posve novi svijet. To bi svakako bilo mnogo manje tegobno nego prihvatiti ljudsko tijelo i boraviti na Zemlji. Ali Bog to čini jer mu Njegova predanost Njegovoj ljubavi ne ostavlja nikakav drugi izbor. On mora ići tamo kamo ga vuče Njegova ljubav. A ona ga uvijek vuče onamo gdje ga netko ili nešto treba. Predanost je uvijek povezana sa žrtvom, odnosno požrtvovnošću. Voliš li, tada te mnogo toga povrIjeđuje što je u vezi s voljenom osobom. Ako te ona povrijedi, patiš. Povrijediš li ti nju, patiš. Povrijedi li ona sam sebe, patiš. Udalji li se od tebe, patiš. Ljubav je uvijek u vezi s ispunjenjem, ali i s patnjom. Predanost je snaga koja čini da se predaješ ljubavi i svjesno se miriš s patnjama. Zbog ljubavi.


Predanost i seksualnost

Ti ne možeš voljeti niti se predati, ako je tvoj partner zamjenjiv. Ne možeš zato što zamjenjiva ljubav nije ljubav. Ljubav koju je moguće zamijeniti drugom ljubavlju jest poput osušena stabla, poput kuće bez soba, poput Sunca bez svjetla. Kao oči koje ne vide, kao uši koje ne čuju, kao ruka koja ništa ne osjeća. Sve je tu, ali nedostaje ono presudno. A upravo je o tom presudnom riječ. To presudno je predanost.

Žena koja je imala više odnosa ili koju je više muškaraca razočaralo u njezinim očekivanjima ne može se ili se barem ne može potpuno predati, osim ako pronađe neki put da radi na sebi i ponovno otvori svoje srce. Bez obzira na to koliko vi tu izjavu odbacivali, ona će ostati nepokolebljivom činjenicom, jer istina je uvijek postojana. Drukčije nego u muškarca, seksualnost ima u žene izvanrednu dalekosežnost. Kroz seksualnost žena dolazi u kontakt s emocionalnom dubinom koja muškarcu nije tako lako dostupna u toj mjeri. To nije nikakvo vrednovanje, to je jedino prikaz različitih zadaća i razvojnih mogućnosti koje različita tijela nude inkarniranoj duši. Ženska seksualnost je najprisnije povezana s predanošću. Ako se žena razočara, ona ne gubi sposobnost predanosti jedino ako je duboko učvršćena u svojoj predanosti. No ako se to dogodi više puta, ona iz svojih doživljaja zaključuje da će se to uvijek iznova događati, pa se tako sa sigurnošću više ne će predati. Njezini će odnosi od tog trenutka biti određeni još samo onim što je suprotnost predanosti, odjeljivanjem. To se odjeljivanje ne mora manifestirati izvanjski, tj. žena se ne mora stvarno rastati od svog muža. Ali u nutrini obvezno dolazi do odjeljivanja. Žena koja je povrijeđena u svojoj predanosti više se ne će stvarno predati muškarcu. Ona dubinu svoga života više ne će povezati s onom muškarca. U dubini njezina srca više i ne postoji njezin muž, nego samo još muž. Muž, koji bi mogao biti i netko drugi. Naravno da tu ženu rastave još bole. Ali one je više ne potresaju u najintimnijem području njezine duše, jer to područje ona više ne zapaža. Zato što ga više ne zapaža, upravo zato i misli da je još sposobna predati se. Ali Ja znam da to ona više ne može. Ona je zbog strašne ideologije ovog vremena izgubila svoju najdublju snagu. Da je tomu, tako možeš vidjeti već i po tome što je predanost pojam pri čijem spomenu većina, u najmanju ruku, uzbuđeno naćuli uši ili čak namršti čelo. Kakva tragika! Mrštiti čelo nad predanošću i odbacivati je, isto je kao kada bi čovjek želio odbaciti zrak koji diše ili vodu koju pije. Bila bi to njegova smrt. Upravo je ista stvar i s predanošću. Predanost je snaga žene koja duboko oblikuje odnos.


Predanost i ostvarenje

Primjer na tu temu: u vrlo duhovnoj židovskoj obitelji živjela je djevojka imenom Sara. Imala je upravo osamnaest godina, kada su je esesovci u Drugom svjetskom ratu zajedno s bratom i roditeljima odveli u koncentracijski logor. Ona se dan i noć molila Bogu da spasi nju, njezine roditelje i sve logoraše. Njezina je situacija bila teška i teško je patila zbog svega kroz što je njezina obitelj morala prolaziti. No imala je povjerenja u Boga da će im On pomoći. Situacija je međutim postala neizdrživom kada se jedan mlad SS-časnik zaljubio u nju. On je točno znao da uprava logora takvu vezu tolerira samo u slučaju ako je neki Nijemac imao letimičan seks s nekom logorašicom. Ali ljubav, tako nečem nije bilo mjesta, jer onda logor ne bi postojao. Loše je za Saru bilo ne samo to što joj je taj časnik udvarao nego i to što se i ona za njega sve više počela zanimati i sve više postajala zaljubljenom u njega. Ona je uvijek iznova molila Boga za vodstvo i smatrala je niskim što uopće nalazi zanimljivim čovjeka koji je bio sposoban biti nadzornikom u takvu strašnom logoru. Ali on se i dalje trudio oko nje, sve dok jednoga dana nije popustila. Zbog toga je imala veliki osjećaj krivnje. Ona je sebi uvijek zamišljala i namjeravala s muškarcem spavati tek onda kada on postane njezin vjenčani muž. Sada se sve dogodilo drukčije i za nju se srušio cijeli svijet. Tada joj se jedne noći u snu prikazao Gospodin, s kojim je danju toliko razgovarala, i rekao joj neka ne slabi sebe predbacivanjima već neka na pozitivan način živi tu situaciju u kojoj se našla. Ona u mladom časniku ne bi trebala gledati svoga neprijatelja i tamničara, već jednu dušu kakvi su i njezini roditelji. I neka zamoli za Božji blagoslov toj svojoj ljubavi, a zatim joj se preda cijelim srcem. Ako već živiš seksualnost, rekao joj je Gospodin, tada živi predanošću nošenu seksualnost, jer samo takva donosi blagoslov. Kada se Sara sljedeće jutro probudila na svom drvenom ležaju, bila je duboko ganuta. Razmišljala je o tome je li taj san bio prikaza ili stvarna poruka Božja. No bila je toliko obuzeta time da je za nju dolazilo u obzir samo posljednje. Zato je tijekom prisilnoga rada cijeli dan molila za svoju vezu s mladim časnikom, donijevši odluku da mu daruje svu ljubav za koju je bila sposobna. Tada ju je stalo mučiti presudno pitanje: ako zatrudni i time jednu dušu izloži strahotama logora? Iz dubine srca molila se Bogu neka je vodi i neka joj pokaže kako da međusobno uskladi svoju ljubav, seksualnost i moguću trudnoću. Opet je primila odgovor: sasvim je jasno osjetila kako joj se oko srca širi toplina i odjednom joj je postalo jasno da se ona mora brinuti za časnika i svoju predanost, a Bog će se brinuti za moguću trudnoću. Toliko joj je laknulo da se osjećala gotovo kao da i nije u tom strašnom logoru. Da bi sve mogla učiniti onako kako je osjetila, molila je Boga neka joj podari ljubav i predanost za koje misli da su joj potrebni u njezinoj vezi. Osim toga, donijela je odluku da će tu vezu smatrati vezom svojega života i ni u kojem slučaju ne će ni pomisliti na to da bi onaj pravi možda tek trebao doći.
Ta odluka u potpunosti je promijenila njezin odnos prema mladom časniku. Ako se prema njemu do tada odnosila kao prema mladom časniku kojem je prilazila s krajnje pomiješanim osjećajima, sada je to za nju bio njezin muž Karl kojega joj je Bog darovao. Ona mu je prilazila s takvom ljubavlju, predanošću i požrtvovnošću da on i nije mogao drukčije nego da bude duboko ganut. Karl, zapravo, isprva nije bio stvarno zaljubljen. Više bi se moglo reći da je Saru smatrao vrlo privlačnom. No sada mu je svakim danom postajala sve bliskijom. On je osjećao prihvaćanje kakvo još nikada do tada nije doživio. Ta situacija sa svojim strahotama, ali upravo zbog toga i toliko intenzivna, više se nikada ne će ponoviti. Nikada mu više ni jedna žena ne će kao Sara moći dokazati da je na pragu smrti bezuvjetno uz njega i da mu je u potpunosti predana – njemu, koji je u biti bio njezin neprijatelj.

Karl je prolazio kroz promjenu. On Saru nije želio izgubiti i zato je planirao njezin bijeg i bijeg njezine obitelji. Plan nije uspio i svi petero su nastradali. Izvanjski gledano, tragedija. U stvarnosti je međutim sve bilo sasvim drukčije: Karl, Sara i njezina obitelj osjetili su tijekom bijega i smrti u kiši nacističkih metaka takvu ljubav, požrtvovnost i bliskost da su blaženi stigli u onostrani svijet.

Oni su se ponovno rodili u sasvim sličnoj konstelaciji – sasvim sličnoj jer je Sarin brat u posljednjoj inkarnaciji naučio ono što je trebao naučiti te se sada inkarnirao kao žena. Sara i Karl su se ponovno našli, oženili se i sada su sretan par. Oni su vrlo bliski i međusobno i Bogu. U ovom će životu postići konačno oslobođenje.

Neka ova povijest bude nit vodilja tvoga života. Predanost može premještati brda. Kada bi i stradao kao što su stradali Sara i Karl, to zbog toga ne znači da to nije ispravan put, već znači da je Bog za tebe odabrao put koji te vodi još većoj sreći. Vjeruj u to da se sve što je dobro nagrađuje. To je temeljni Zakon života, koji nije nepostojan, nije promjenjiv, a da ne govorimo da bi se mogao razvodniti. Živi svoju predanost. Odluči se za svoju ljubav. Moli Boga za vodstvo kako bi dobila dobra, pouzdana muža. Nema veće kazne za ženu od muškarca na kojega se ne može osloniti. Živi svoju ljubav s mužem i za njega, i pusti neka i tvoja i vaša ljubav procvjeta kroz tvoju predanost: tada ti je blagoslov siguran.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html