Samoća i osamljenost


Nakon rastave, iz zajedništva nužno upadaš u osamljenost. Sada si sam, i to te boli. To je znak osamljenosti.

Od osamljenosti nikada ne bi smio bježati, već bi je trebao aktivno proživljavati – na primjer tako da razviješ svoju kreativnost. Ako se naime probiješ kroz svoju osamljenost, tvoj će napor biti nagrađen time što ćeš steći osjećaj zajedništva sa svime. (Igra riječi: Allein sein = biti usamljen, All-Ein-Sein = Svemir-Jedan-Bitak). To znači, naći ćeš u sebi razinu na kojoj osamljenost više ne ćeš doživljavati kao nešto bolno, naime kao osamljenost, već kao ispunjenje, kao „zadovoljstvo samim sobom“. Tada se osamljenost pretvorila u zajedništvo sa svime.

„Zašto“, pitaš sada, „zašto je kreativnost dobro sredstvo za proživljavanje tog procesa?“ zato što je kreativnost na ovaj ili na onaj način uvijek povezana sa Sebstvom, s tvojim istinskim središtem. Ako dosegneš svoje pravo središte, svoje Sebstvo, u bilo kojem obliku, tada dolaziš u kontakt s tvojim zajedništvom sa svime.

Mnogi međutim zbog boli od rastanka i osamljenosti bježe u sljedeći odnos. Neki se upravo bacaju iz jednog braka u drugi. Ako naime teškoće u njihovu braku postanu odveć velike, oni traže novoga partnera, rastaju se i ponovno vjenčaju. To im se čini idealnim rješenjem. No ako se dobro gleda, to je veoma problematično rješenje. Prvi (ili bih možda trebao reći: prethodni!) brak sigurno nije imao teškoća samo zbog onog drugog partnera, već su posve sigurno u tome sudjelovala oba partnera, zbog čega su se i „zakvačili“, tj. međusobno upetljali. Ako jedan od njih smjesta stupi u sljedeći odnos, tada nema vremena ni da zacijeli svoje povrede ni da uvidi svoje pogreške. On se štoviše nada da će novim odnosom sebi moći oboje prištedjeti.

Da ne govorimo o tome kako ne postoji ništa čime partneru možeš jasnije pokazati da ne zadovoljava i da ga možeš brzo zamijeniti, nego ako ga napustiš zbog nekog drugog, odnosno, ako smjesta stupiš u novi odnos.

To što je takvo ponašanje nadaleko rašireno znak je grubosti koja u ovo vrijeme uzima sve više maha.

Imaj uvijek na umu: u ovoj knjizi ne brinem se ponajprije za onog drugog. Brinem se za tebe. Tvoja dobrobit Moj je cilj.

Zato mi je stalo do toga da u sebi izgradiš unutarnju snagu s pomoću koje ćeš moći biti sam. Samo ako možeš biti sam, možeš biti i u zajednici. Bez osamljenosti nema zajedništva. Nasuprot tome, mnogi danas u zajedništvu vide djelotvorno sredstvo protiv osamljenosti. To ne stoji, jer te svako partnerstvo prije ili kasnije vraća na tebe samoga. To znači, ti moraš proći sušno razdoblje. Svaki život ima prije ili poslije sušno razdoblje. Što ćeš napraviti ako to sušno razdoblje naiđe u odnosu i ako možda dođe do izražaja upravo u tome da te tvoj partner uopće ne shvaća i ne može ti dati potporu koja ti je potrebna?

Da bi to sušno razdoblje mogao doživjeti kao obogaćenje, moraš posjedovati unutarnje bogatstvo. Nemaš li njega, može se lako dogoditi da te to vrijeme u početku više iscrpe nego što bi te obogatilo. Moraš biti sposoban posegnuti u sebe, moraš u sebi naći plodno tlo koje će ti dati snage da se suočiš s prazninom u svom razvoju. Jer strmi put u visine vodi mjestimično i kroz prazninu. A kada će ta praznina nadoći, o tome ne odlučuješ ti nego Bog.

Razlog zbog kojeg u tebe može nastupiti sušno razdoblje može biti i taj, da tvoj partner prolazi kroz važan stupanj razvoja: možda se mora povući u svoju nutrinu, možda mu je potrebno da se odijeli od tebe, da bi mogao proživjeti svoju unutarnju pretvorbu.

Zbog toga što se nikada ne zna kada će i osim toga tko će od oboje partnera u braku prolaziti kroz sušno razdoblje, trebali bi oboje prije braka, a time mislim: prije svega prvog odnosa razviti osjećaj zajedništva sa svime, jer samo sposobnost da se bude sam daje ti zrelost koja je nužna za zajedništvo.

Ako suprotno tome ne razviješ kontakt sa Sebstvom a time i s tvojim osjećajem zajedništva sa svime, doći ćeš u napast da odnos preopteretiš svojim prohtjevima. To je nešto što se danas neprekidno događa i što je u 95% slučajeva uzrok rastavi. Ako nisi razvio osjećaj zajedništva sa svime, u partnerstvu ćeš tražiti oslonac koji sam sebi ne možeš dati. Danas mnogi taj oslonac traže u braku, kao da je to nešto samo po sebi razumljivo. Teško je ovdje nešto reći, jer ovdje se lako dogodi da se ego suprotstavi egosu. Ako naime kažem kako je istina da brak nije institucija u kojoj bi jedan od partnera trebao zahtijevati da mu njegov partner bude osloncem, tada će reći onaj koji se ne želi upustiti: „Eto, ja sam uvijek govorio da su takvi zahtjevi pretjerani!“ Kažem li opet da jedan drugome treba biti osloncem, tada će pomisliti da ima pravo to i zahtijevati.

Oslonac je jedan od najdragocjenijih darova koji brak dobrovoljno pruža, ali koji nije moguće zahtijevati. Zahtijevaš li ga, egoist si. Ako ga ne daješ, također si egoist. Samo tvoja zrelost i osjećaj jedinstva sa svime dat će ti sposobnost da znaš kada trebaš biti osloncem, a kada ga smiješ prihvatiti.

Znanje o tome kada je došlo vrijeme za jedno, a kada za drugo, prenijet će ti tvoje „domaće zadaće“, koje je najbolje napraviti prije, ali najkasnije ih treba napraviti nakon braka. Zato nemoj izbjegavati rad na svojoj tuzi, daj prostora svome bolu. Ne samo da imaš pravo već imaš i dužnost prema sebi i partneru da iskoristiš tu priliku kako bi upoznao dio sebe samog kojem si do sada očito posvećivao premalo pozornosti.

Prilika za rad na tuzi, dakako, upropaštena je ako se upustiš u neki novi odnos prije nego što završiš unutarnji rad na sebi samome.

Bez obzira na to, trebao bi se pitati kakav ti odnos može pružiti osoba koja se upravo sada zaljubljuje u tebe i ne daje ti vremena da se zaliječiš. Koliko je uopće ona u kontaktu sa sobom? Koliko se upušta s nekim? Možda je privlačiš jer nesvjesno osjeća da si isto tako zatvoren kao i ona?

Postoje bezbrojni primjeri koji se odvijaju kako slijedi: partnerstvo se raskida, i već jedan partner – često čak oboje! – započinje „prijateljstvo“ s nekim drugim. To prijateljstvo od početne euforije preko glumljena mira brzo dolazi do sve jačih trzavica. Prijateljstvo mora probleme neuspjela braka prihvatiti, nadvladati, preraditi. Kako jedan od partnera nije uzeo sebi vremena za zacjeljivanje, niti je izvukao pouku iz neuspjela braka, dakle nije sebi uopće posvetio vrijeme, kako da ima vremena, razumijevanja i suosjećanja za svog partnera?

Zato budi oprezan ako dolaziš iz nekog odnosa, a drugi je smjesta spreman da s tobom započne novo partnerstvo. Vrlo je vjerojatno da se toliko brine za tebe zbog toga što si povrijeđen. To znači, on je sretan da se može brinuti za tebe jer se time ne mora brinuti za sebe. Ali takvo držanje nema ništa zajedničko s altruizmom, već je čisti bijeg od raščišćavanja sa samim sobom. A tko bježi od sebe, taj će prije ili poslije pobjeći i od tebe. Njegova ti je briga trenutno možda ugodna. Ali što se događa ako ti poželiš rasti? Ako ga se stavi pred zahtjeve? Na što se možeš osloniti, na što se u tom slučaju može osloniti on, ako bježi od samoga sebe?
Takav je odnos kao nesiguran čamac na otvorenu moru. Tko u njega ulazi nema (još!) sposobnost uočavanja opasnosti.

Tko međutim svjesno i otvoreno živi svoju tugu, taj se nalazi na čvrstome tlu i otvorenih očiju gleda daleke obzore.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ZACJELJIVANJE


Odlučujuća zadaća koju ima svatko nakon rastave i koju posebno započinje razrješavanjem od vezanosti, to je zacjeljivanje boli i povreda. Rastanak je uvijek povezan s bolovima bilo koje vrste i uvijek ostavlja odgovarajuće povrede. To je uvijek tako. Ako netko vjeruje da u njega nije tako, tada time samo pokazuje kako je blokiran: ili zato što ne osjeća svoju bol ili jer se nikada nije stvarno upustio s partnerom.

Boli pri rastanku prirodne su upravo kao i bolovi pri porodu. Promjene u postojanju uvijek su povezane s bolima jer potrebno je stvoriti mjesta za novo. Staro mora otići. To boli.

Kod rastave nastaje bol jer dvoje ljudi u braku tvore više ili manje čvrstu cjelinu. Njihovo razmišljanje, njihovi osjećaji, njihov ukus, njihove navike, njihova stajališta, njihove aure i njihove čakre međusobno se usklađuju. To ponekad tvori takvu cjelinu da se može govoriti o jednom organizmu. To jedinstvo vidljivo je i po jednakim crtama lica, zbog čega se za neke parove koji su dugo i skladno živjeli zajedno može pomisliti kako je riječ o bratu i sestri toliko su si međusobno slični. Partneri su skloni podjeli zadaća. Jedan npr. brine za kućanstvo, drugi zarađuje novac. Tim usklađivanjem s jedne strane i podjelom s druge strane nastaje vrlo prisno zajedništvo koje može biti toliko jako da uvečer jedan od partnera ne može zaspati ako drugi nije prisutan. Nedostaje mu nešto blisko, nešto važno. Osjeća se nepotpunim jer dijelovi koje živi njegov partner nisu prisutni.

Pri rastavi moraju oboje ponovno osvojiti ili čak izgraditi dijelove koje su odstupili svom partneru, koje su mu dali da ih on živi. To je posao. Zato su terapeuti našli prikladan izraz, nazivajući takvu terapiju radom na tuzi.

Da bi mogao zacijeliti, potreban ti je s jedne strane mir, a s druge odvraćanje pozornosti, promjena i razgovor. Mnogi u tom razdoblju razvijaju nove osobine ili ih oživljavaju, kao što je npr. zanimanje za umjetnost, ili čak i sami postaju kreativni. Kreativnost je idealna metoda za zacjeljivanje povreda. U duši već započinje proces, naime proces zacjeljivanja. Vanjskim aktivnostima kao što su slikanje, muziciranje, pisanje, oblikovanje i meditacija ti podupireš ono kreativno u sebi. Sve u tebi postaje snažnijim ako to upotrebljavaš. Tako i tvoja kreativnost.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Zajednički stan


Primjer za to. Neki se muškarac rastao od žene i preselio prijateljici. Njegova je žena ostala u zajedničkom stanu. Bila je toliko povrijeđena da je dugo ostala sama. Nastavila je živjeti sama i zbog toga što se nije htjela upustiti u novu vezu. Kako nije ništa znala o razrješavanju od vezanosti ni o zajedničkim stvarima i darovima, ona je posebno teško podnijela rastavu i oslobađanje od vezanosti. Nakon nekoliko godina upoznala je nekog muškarca koji ju je očarao i u kojeg se zaljubila. Kako što je to uobičajeno, započela je odnos s njime i on se doselio k njoj. Ali odnos nekako nije „tekao“ kako bi trebalo. Nešto je djelovalo poput pijeska u zupčanicima. Muškarac je nekoliko puta spomenuo teškoće koje ima zbog toga što se nalazi u stanu u kojem je žena prije toga živjela sa svojim mužem, što spava u istome krevetu, kupa se u istoj kadi, jede iz istog posuđa. Ali on ni sam nije u svoje osjećaje vjerovao u tolikoj mjeri da bi nešto temeljito promijenio. On je te stvari spomenuo najviše jednom ili dvaput u svađi, i na tome je ostalo. Osim toga je bio odveć lijen i odveć neodlučan da bi proveo neku stvarnu promjenu. Ona bi se trebala sastojati u tome da se stvarno odluči za ženu, da je oženi i s njom izgradi novi odnos u novoj okolini. No on je radije ostavio sve po starom. To doduše nije imalo budućnosti, ali je bilo najlakše.

Ženi je stan bio blizak. Ona je već toliko godina živjela u njemu, zašto da se seli? Tvrdila je kako je taj stan uopće ne podsjeća na muža, jer njega se uopće ne želi sjećati pošto ju je toliko povrijedio. Ali stvarnost je bila sasvim drugačija. Vezanosti žene o bivšega muža prostirale su se poput konopaca kroz cijeli stan. Slikovito rečeno, krećući se stanom, ona i njezin prijatelj neprekidno su se sapletali o njih.

No oni su ostali pri toj stambenoj situaciji, kao i pri svim vezanostima i problemima koji su iz toga nastajali. Umjesto da potraže zajedničko rješenje, vremenom su se sve više svađali, sve dok veza nije popustila. Muškarac se iselio. Žena je ostala u stanu. Samo sada sa još više sjećanja, još više doživljaja koji su djelovali, tj. sa još više vezanosti.

Pitanje koje se ovdje postavlja je sljedeće: što učiniti ako ne možeš iz bilo kojih razloga iseliti iz stana ili kuće u kojoj si živio s bivšim partnerom? Najprije pokušaj osjetiti koja te odjeća, pokućstvo i predmeti iz zajedničkog kućanstva vežu za tvojeg bivšeg partnera, i oslobodi ih se.

Tada ti savjetujem sljedeće: stavi u sredinu svake sobe svijeću i malu posudu s pijeskom, u koji ćeš utaknuti mirisne štapiće. Svijeće i mirisni štapići trebali bi gorjeti 24 sata. Ako neka od svijeća dogori, zamijeni je novom. Isto tako moraš uvijek nanovo obnavljati mirisne štapiće.

Najbolje je ako taj postupak provodiš s još jednom osobom ili čak i nekoliko njih, pri čemu se možete izmjenjivati, zajedno pjevati ili meditirati.

Važno je da ni jedna prostorija koju ste zajedno koristili ne bude izuzeta. Isto tako bi trebao povremeno prozračivati i naravno paziti da su svijeće tako postavljene da nešto ne zapale.

Taj je postupak i zbog toga tako važan što svim sudionicima jasno pokazuje da odnosi dopiru dublje i da imaju mnogo dublje značenje nego što vi to sebi ikada možete zamisliti. Zato što posljedice partnerstva odnosno samo partnerstvo slabo cijenite, zato imate u današnje vrijeme naviku da osnivate nekoliko odnosa i to jedan za drugim u istoj okolini. Kada bi mogli vidjeti vezanosti, bili biste iznenađeni kakvom je mrežom vaš dom isprepleten. Nije zato nikakvo čudo što vaši odnosi postaju sve zamršeniji, sve kraći, što u njima ima sve više razočaranja. Pod tim okolnostima, ni vi sami, a ni vaša okolina nemate mjesta za novu osobu. Vi ste u doslovnom smislu riječi blokirani. To stvara pravi začarani krug: počinjete rano, odveć rano s odnosima. Niti ste zreli za odnos, niti ste sposobni izabrati pravoga partnera. Rastanak je time već predodređen, a s rastavom i povreda. Prvi odnos sadrži 100% otvorenosti i predanosti – ili bi to trebao imati. Sljedeći odnos već ima samo 50%. s pozljedom dolazi i blokada. Sada se nadate da ćete uz pomoć novog odnosa razriješiti blokadu. Ali taj novi odnos blokira vas još više. Takvim načinom življenja ulazite u spiralu povreda i s tim povezanih blokada koje se toliko dugo nastavljaju dok više ne možete izdržati i dok se ne slomite duševno, duhovno ili tjelesno. Obično tek tada imate prigodu otkriti nešto novo i pronaći novi put.

Od presudnog je značenja na kraju te spirale spoznati da morate prekinuti kako vaše unutarnje, dakle emocionalne, tako i vanjske vezanosti, a to su darovi, odjeća i zajedno korištene stvari. Ako to ne napravite, oslobađanje će vam veoma teško pasti, a vjerojatnost da ćete se zaplesti u svađu, bijes, mržnju i prezir i napokon rastati povećava se upravo u onoj mjeri u kojoj ste vezani o starome – i još k tome to sebi čak i ne želite priznati. Drugim riječima: osjećaš li bijes, mržnju itd. prema svom nekadašnjem partneru, tada budi siguran da si vezan o njega. Nastoj dakle saznati gdje, u čemu i kroz što su te vezanosti nastale, prepoznaj ih, razriješit ih i oslobodi se. U tom ti je slučaju čak i tako tužan doživljaj kao što je neuspio brak donio dobar zaokret i ti si postigao važan cilj. Jer što ti tvoj partner može više darovati, nego da pronađeš samoga sebe?

Vidiš, dakle, ako se stvarno brineš za ono što je tvoja zadaća, u svakoj ćeš životnoj situaciji naići na nešto važno: zato možeš uvijek biti zahvalan i okolini i partneru od kojeg se u nutrini moraš odijeliti, a to ti donosi slobodu.

Sve je razvoj. Pogreške koje praviš nisu ništa drugo nego razvojni koraci iz kojih možeš mnogo naučiti. Život je škola. Završi je dobrim uspjehom, idući od znanja do spoznaje, od spoznaje do radosti, od radosti do blaženstva. To znači: od ja do ti, od ti do Sebstva. Misli već danas na to da si ti Bog i bit ćeš na cilju






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Osloboditi se darova


Ima dosta ljudi koji bez prekida loše govore o svojem bivšem partneru. Ali ništa ih ne smeta da i dalje budu okruženi njegovom nazočnošću
.
Još ću jednom to reći na drukčiji način: oni ga toliko ogovaraju zbog toga što ni u kojem slučaju ne žele otpustiti. Jer oni se ne vežu samo u mislima, riječima i djelima, već i preko predmeta. Oni čuvaju sve predmete koje su dobili od svog prijašnjeg partnera. Dijelom ih čak svakodnevno rabe ili ih stalno nose. Ne postoji ništa što toliko jasno pokazuje povezanost s nekom drugom osobom kao što su to prstenje, lančići, satovi, posuđe, slike i odjeća. Pri tom posljednjem posebno donja odjeća. Mnogi misle kako to uopće nije nikakva vezanost, govore kako su se oni jednostavno samo priviknuli na te predmete, naravno da bi mogli živjeti i bez njih, ali bi bila šteta odbaciti ih. Ali na partnera koji ih je nekada darovao, kažu oni, uopće više ne misle, ne govoreći o tome da bi preko tih predmeta bili vezani o njega. Oni se varaju. Oni su više vezani nego što vjeruju odnosno priznaju. Vezanosti o prijašnjega partnera jako su duboke. To nikada ne bi smio podcijeniti. Bliski kontakt koji u braku (ili rečeno na moderan način: zajedničkom življenju) nastaje, po-vezuje dvoje ljudi na mnogim razinama, od kojih su priličan broj nesvjesne.
Zbog toga npr. mnogi koji su u svom odnosu bili nesretni vjeruju kako ne će proliti ni jedne suze ako ih njihov partner napusti. Kada on ipak stvarno ode, tek tada osjete koliko su vezani o njega i koliko ih rastanka boli, iako su ga toliko priželjkivali. Vezanosti u tjelesno-duševnoj zajednici muškarca i žene jako su duboke, zato ih nikada ne bi smio podcijeniti. Razmisli zato u miru – možda pri tome možeš konzultirati i svoje Sebstvo – u kolikoj te mjeri partnerovi darovi podsjećaju na njega. Kao mjerilo po kojem ćeš procijeniti koliko jasno sagledavaš situaciju, mogu ti poslužiti lančići i prstenje. Ako imaš osjećaj kako te stvari ne vežu, tada je to znak da se barem u tom slučaju ne možeš osloniti na svoj osjećaj. Jer prstenje i lančići vežu uvijek, zato i jesu glavni simbol povezanosti prilikom zaruka i vjenčanja. Zato osobe koje imaju jak kontakt sa svojim dubljim osjećajima prvo skidaju vjenčani prsten ako se u svojoj nutrini žele distancirati od svoga partnera.

Ali ne vežu samo prsteni, lančići, narukvice i naušnice, već i ostali darovi kao što su npr. knjige, slike, pisma, posuđe, gramofonske ploče, novine. Kod svih stvari koje si dobio razmisli je li te vežu i je li se osjećaš stvarno slobodnim. Pitaj i svoje Najviše Sebstvo. Dopusti da te ono savjetuje i vodi.



Osloboditi se odjeće


Kao što prstenje i lančići znače vezanosti, ista je stvar i s odjećom, a posebno s donjom odjećom. Ona veće uvijek. Rastani se zato od tih dijelova odjeće ako se želiš riješiti vezanosti. Posebno donje odjeće. Nje bi se žena trebala odreći i u slučaju ako je nije dobila na dar od svog bivšeg partnera. Jer ženska donja odjeća dolazi posebno u kontakt sa zajedničkom seksualnošću. Ma koliko se to tebi na prvi pogled činilo neshvatljivo, to je potpuno realno i na svakoj višoj razini lako vidljivo. Misli uvijek na to da je finomaterijalno ono što na tebe posebno utječe. Tvoje misli i osjećaje također nije moguće dohvatiti rukama, a ipak u posebnoj mjeri utječu na tvoj život. Ista je stvar s energijama koje te vežu o partnera. Te energije imaju zadaću da dvoje ljudi u sretnom braku toliko zbliže, da se mogu smatrati cjelinom. Pri čemu i tu oba partnera moraju paziti da te energije prirodni karakter odnosa ne pretvore u vezu koja sputava. Pri rastavi te se prirodne, prisne veze nužno doživljavaju kao vezanosti. One se moraju razriješiti jer i brak je razriješen. Te vezanosti zato prilikom rastave dobivaju sasvim suprotno značenje. Ono čemu se prije težilo sada postaje opterećenjem, i zbog toga se mora razriješiti.

Zbog potpunosti moram reći da i veze koje nastaju u braku mogu biti problematične. Sve dok bračni par živi svoju seksualnost te će vezanosti postojati. Zbog toga savjetujem bračnim parovima da bi nakon šezdesete godine, najkasnije nakon šezdeset pete godine života trebali živjeti suzdržavajući se od seksualnih odnosa. Samo tako mogu razriješiti te vezanosti i time se otvoriti za druge vrste energija.

No da se vratimo na temu rastave. Ako se npr. žena želi rastati od muža, ona bi obvezno trebala potpuno obnoviti svoje donje rublje. Ako to ne učini, može godinama biti vezana.

Također ni madrace, pokrivače i posteljno rublje ne bi nakon rastave smio upotrebljavati ni jedan od partnera. U vezi s tim stvarima izmijenjeno je toliko intimnosti da su one još jako nabijene zajedničkom energijom.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html