DVA PRIMJERA KOMUNIKACIJE

Jules i Jean


Bila jednom dva brata Jules i Jean. Obojica su bili poslovni ljudi. Jako su se dobro razumjeli i uz čašu vina rado su razmjenjivali svoja mišljenja. No ni jedan ni drugi nisu imali dobar odnos prema Bogu, a nisu bili ni bogobojažljivi – jer tko ne može Boga voljeti, trebao bi se barem vježbati u poniznosti prema Njegovoj svemoći. Nisu poštovali ni prirodu. Jeli su i meso i ribu. I to u velikim količinama. Drugim riječima: njihovo je prijateljstvo počivalo na vrlo nesigurnim nogama jer su njihove životne navike proizvodile veliko negativno polje snage koje ih je bilo kada moralo dosegnuti.

Dogodilo se da se Jules namjeravao oženiti. Kako je međutim morao poslovno otputovati, zamolio je brata Jeana da se pobrine oko pića za svečanost. Jules je otputovao i Jean se pobrinuo za piće. Tada je shvatio da mu njegov brat nije uopće ništa rekao o jelu. Kako da nabavi piće, kada ne zna kakva će se jela nuditi?
Tu je dilemu riješio na taj način da je sastavio kombinacije pića za najrazličitija jela. „Ako se pobrinem za najrazličitije mogućnosti. Jules može odabrati što najbolje odgovora njegovu jelovniku“ mislio je Jean.

Jules se vratio s puta, i prvo što je upitao brata bilo je da li je pripremio pića. I tu je došla do izražaja negativna karma koju su sebi obojica natovarili: jer nije moguće trajno prijateljstvo između dvoje ljudi koji jedu meso! Umjesto da kaže kako je sastavio kombinacije pića za najrazličitije vrste jelovnika i da Jules treba samo odabrati, Jean je na pitanje svoga brata odgovorio običnim „ne“ jer je mislio kako još nije mogao odrediti točnu kombinaciju koja dolazi u obzir.
Umjesto da mirno pita zašto Jean nije pripremio pića, Jules je podlegao agresivnim sklonostima koje je godinama sakupljao u sebi. Počeo je vikati na brata i obasuo ga svim mogućim optužbama.

Jeanom su vladale isto takve agresije, zbog čega bratu nije objasnio u čemu je stvar, nego je počeo isto tako glasno vikati na njega. Tako su njih dvojica stajala jedan naspram drugog kao dva lava koja se luđački bore za teritorij i dernjavom su pretvarali svoje prijateljstvo u prah i pepeo.

Taj nas primjer već na prvi pogled uči dvije presudne stvari: prvo, da krivi način življenja vodi do krivog ponašanja, odnosno da jedenje mesa prije ili poslije znači kraj svakog prijateljstva odnosno partnerstva – pa bilo to i u nekom od budućih života.

Kao drugo, možemo naučiti da je komunikacija alfa i omega svakog odnosa. Da je Jean objasnio što je pripremio i zašto je tako postupio, Jules bi smjesta shvatio njegovu argumentaciju i umjesto da bude ljut na njega, mogao bi mu biti samo zahvalan.


Gudbrand i Anima


Nasuprot ovom primjeru, majstor komunikacije je Gudbrand u bajci koju sam citirao ranije.

Umjesto da proda kravu i time dođe do nešto „sitniša“, kako je to dogovorio sa svojom ženom, on razmjenjuje jednu životinju za drugu toliko dugo dok na kraju nije došao kući bez novčića.

Ali Gudbrand svojoj ženi nije rekao: „Sav sam novac dao za jelo!“ već je svojim pričanje postigao da ona doživljava slijed njegovih odluka. Zbog toga se njegova žena može uživjeti, suosjećati, razumjeti ga. To je kapital to dvoje ljudi: oni komuniciraju na takav način da jedan neposredno sudjeluje u životu drugoga. Zato što Gudbrand svoju ženu uključuje u svoj život, ona ga poznaje. Zbog toga mu i vjeruje.

Žena se sa svoje strane postavlja tako da živi snagu pozitivnog sve do posljednje konzekvence. Svejedno kakve stvari dolazile, ona ih vidi kao dobro urađene, kao povoljne. Zbog takva njezina životnog stajališta sasvim je razumljivo da se muškarac može otvoriti i da se osjeća prihvaćenim i poduprtim. No ono presudno u toj priči jest u tome da oba bračna partner to ne samo što misle nego i kažu. Oni partneru jasno daju na znanje što misle i što žele. Zato što se komunikacija tako pozitivno, otvoreno, pošteno i dobronamjerno odvija, oni na kraju dolaze do onog što su u početku namjeravali. Jer susjed koji negativno razmišlja plaća račun. Zato što Gudbrand i njegova žena ostaju u pozitivitetu, u srdačnoj i otvorenoj komunikaciji, negativno im ne može ništa. Svaki od onih koji su s Gudbrandom mijenjali životinje, u osnovi ga je zakinuo. Ali on ostaje zadovoljan. On se osjeća uvijenim u ljubav, potporu, u animu svoje žene. Kako oboje bračnih partnera osjećaju, žive i ostvaruju jedinstvo koje ih spaja, na kraju sve dobro završava.

Preneseno na komunikaciju, to znači da nešto može ići bez obzira koliko krivo, ali ako je tvoja komunikacija takva da te onaj drugi ne samo može razumjeti i suosjećati nego se osjeća i uključenim, tada na kraju uvijek dolazi do pozitivnog ishoda jer taj oblik razgovora sasvim sigurno može oboma mnogo dati – u ovom slučaju novac za čitavu kravu, što je u ono vrijeme bilo jako mnogo.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

MOJE I TVOJE


Mnogi parovi na žalost čine pogrešku da vrlo malo međusobno razgovaraju, a ako to čine, ili svatko govori o sebi ne slušajući drugog, ili se toliko malo upušta u drugog da se taj ne može otvoriti.

Zatim postoje brakovi u kojima su jedan od partnera ili oboje u svojem djetinjstvu usvojili načine ponašanja koji baš nisu prikladni za odnose. Jedan od takvih načina ponašanja je očekivanje da onaj drugi mora uvijek biti na raspolaganju. Poneki se brak slama zbog toga što barem jedan od partnera misli kako je njegov partner odgovoran za to da njemu bude dobro. Takvo držanje prilično je slično odnosu između gospodara i sluge. Gospodar, onaj koji zahtijeva, očekuje od svog „sluge“ da ispunjava sve njegove želje. Ako to ne učini, tada dolazi do uskraćivanja ljubavi, svađe i odbijanja na svim mogućim razinama. Vjerujem da ne trebam posebno naglasiti kako to prije ili poslije dovodi do raspada svakog braka.

Pravednosti radi moram dodati da „sluga“ također snosi svoj dio odgovornosti. Zašto se dopušta učiniti slugom? Zašto ne postavi granice? Svojim ponašanjem on podnosi ponašanje koje je njegov partner naučio u djetinjstvu, te ga čak i podupire
.
Brak je institucija u kojoj se muškarac i žena susreću na ravnopravnoj osnovi. Nitko nema pravo da pritišće drugoga. Tko vrši prisilu, ne voli. Ako ne voli, kako će onda voditi brak?

Postoji međutim još jedna kriva predodžba. Neki bračni partneri drže da zbog braka čine cjelinu sa svojim partnerom u tom smislu da više ne postoji moje i tvoje. Oni misle da ono što njima pripada i drugome stoji na raspolaganju, i obratno. Takvo se držanje temelji na krivom razmišljanju i stvara odgovarajuće probleme. Svakako da je smisao braka u tome da dvoje ljudi postanu jednom cjelinom. Ali brak je zajedništvo različitosti. Jedno ostaje muškarcem, a drugom ženom. Ta činjenica zbog braka ne prestaje postojati. I ne bi smjela nestati. Isto tako određene će osobine uvijek biti tipične za jednog, a druge za drugog partnera. Zato moje i tvoje nemoj nikada shvatiti na način kao da jednostavno možeš raspolagati svojim partnerom. U nekih to ide tako daleko da odmah kupe i za njega kartu za kazalište, operu ili kino, a da ga i ne pitaju. Ili nalaze samo po sebi razumljivim da njihov partner također želi izaći kada se njima izlazi. Ta posesivnost prema drugom ide toliko daleko da upotrebljavaju sve njegove stvari i ne pitajući smiju li. Uzimaju njegove knjige, njegovo pero, njegov papir za pisanje, njegovu gumicu, njegovo ravnalo, njegov pulover, njegov ogrtač i mnogo toga drugog. Ako se onaj drugi potuži, smjesta ga se ušutka izrekom kao što je : „Ta, svejedno, sve je isto“.
Oni pri tome potpuno previđaju da se brak, kao prvo, sastoji od dvoje ljudi, a kao drugo, da su gotovo uvijek oni ti koji se nemarno odnose prema stvarima onog drugoga. Tako se ogrtač zaprlja, pulover zgužva, gumica, ravnalo i pero negdje su zagubljeni, a knjige su savinutih kutova.

Zato misli na to da nemaš pravo raspolagati sa stvarima drugih ljudi. Ni s onima svoga partnera, a ni onima svoje djece. Te stvari njihovo su vlasništvo, zbog toga je tvoja dužnost da ih poštuješ. Ako uzmeš li već bez pitanja, što je svakako izvan okvira komunikacije kako sam je ovdje opisao, tada je stvarno ono najmanje što možeš učiniti da ih barem vratiš onakve kakve si ih uzeo. Ali u osnovi nemaš pravo ništa uzeti bez pitanja.

Uzeti stvari bez pitanja uvijek je znak nedostatka poštovanja i može se prostirati preko nepoštivanja sve do prezira. Zato pravilo glasi: Tko svog partnera voli i poštuje, taj cijeni i njegove stvari i pažljivo se odnosi prema njima. Prvi izražaj ovog poštovanja sastoji se u tome da spoznaš da one ne pripadaju tebi nego njemu i da se u skladu s time ponašaš.

„To ne razumijem“, napomenut ćeš na ovome mjestu, „uvijek iznova kažeš da bi se duhovni aspirant trebao odreći svog ega a time i razmišljanja o tvojem i mojem, a sada kažeš da bismo to trebali poštovati. Nije li to u proturječnosti?“. Hvala lijepa, jer time dodiruješ važnu točku gdje neki brkaju neke stvari. Ja naglašavam da bi se ti trebao odreći svojega razmišljanja o mojem i tvojem. To se odnosi samo na tebe. Ako si stigao do točke da više nisi vezan na svoje stvari, tada si učinio velik korak u smjeru unutarnje slobode. Ali tvoje držanje nema ništa zajedničko s držanjem tvojega partnera. Ako je on vezan za svoje stvari, tada ti to imaš poštovati. Respekt i poštovanje najvažnije su tečevine na duhovnom putu. Osim toga, rekao sam već da ne bi trebao biti partnerovim terapeutom. Ako je njemu još potrebno da poštuješ njegove stvari, njegov prostor, tada je tvoja zadaća da to učiniš. Ako to ne činiš, tada si jako malo postigao do sada jer još uopće ne možeš vidjeti gdje počinje prostor tvog partnera, a gdje tvoj završava. Točno gledano, svojim držanjem ti pokazuješ veliki egoizam jer ne izražavaš ništa drugo nego držanje da sve pripada tebi, zbog čega misliš – a da i ne pitaš – da to smiješ uzeti.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

RAZGOVOR


Što ti sve to govori? Da je razgovor ono najbolje za stvaranje ili održavanje dobra partnerstva. Razgovor je najvažnija izmjena koju dvoje ljudi mogu imati. Zato što je u današnje vrijeme vaš način vrednovanja takav da sve postavljate na glavu, zato imate i velikih teškoća s komunikacijom. Za vas je seksualnost gotovo uvijek najdragocjenije dobro. Gotovo sve se određuje prema njoj. Seksualnost je jaka, stvaralačka snaga. Ali ona nije sve. Ako dvoje ljudi ne mogu razgovarati, ako ništa ne mogu pojasniti već se samo sve više zapleću, tada im gledano na dugi rok ni seksualnost ne će pomoći. Njihov će odnos doživjeti neuspjeh zbog toga jer nisu dovoljno stručni, nego zato što ne znaju ili ne znaju dovoljno komunicirati. A kako ćeš komunicirati u poslu, ako to nisi sposoban čak ni u okviru svoje obitelji?
Zato odredi najmanje jednom tjedno najmanje jedan sat koji ćeš namijeniti razgovoru s partnerom. Isključi telefon i kaži djeci da vas tijekom tog sata ne smiju smetati. Razgovaraj tada s partnerom. Učini tako da svatko može toliko dugo pričati koliko hoće. Ni u kojem slučaju ne prekidaj. Ako ti ipak predugo traje, podigni ruku kao znak da bi i ti htio nešto reći. Ali, misli na to da želje vode razočaranjima, a razočaranja ljutnji. Ako podigneš ruku, nemoj očekivati da će tvoj partner smjesta prekinuti svoj govor. Možda mu je potrebno da sebi dade oduška time što će reći sve što mu je na duši. Ako je tako, trebaš mu dati priliku da to učini. Kada ti dođeš na red, onda možeš govoriti o osjećajima koje si imao dok si slušao. Ali presudno je da to ne učiniš predbacujućim tonom. Ovdje opet nailazimo na granicu. Meni je lako reći da ne bi trebao imati predbacujući ton. Ali problem je u tome da većina ljudi ne zapaža kada govore predbacujućim, opominjućim ili čak optužujućim tonom. Zato bi tvoje pravilo trebalo uvijek glasiti: U slučaju sumnje, u korist partnera. Ako ti on kaže da govoriš predbacujućim, povredljivim ili optužujućim tonom, tada to prihvati. Nemoj reći kao što to mnogi čine: „To ne može biti!“ To može biti, inače tvoj partner to ne bi tako čuo, odnosno doživio! Jedva da ćeš povjerovati, ali ne da si u pravu, nego da si u stanju ispričati se, to je važno za odnos i to ga izgrađuje. Zato ne raspravljaj, nego se raduj ako ti partner kaže da si ga povrijedio. Ne raduj se zbog te činjenice koja je za žaljenje, nego zbog toga što ti se opet jednom pruža prilika da se ispričaš. Imaj na umu: tko se ne može ispričati, ne može komunicirati, a tko ne komunicira, ne može imati trajni odnos.

Može se dogoditi da se ne razumijete, da imate osjećaj kako pri vašem razgovoru sve ide krivo. Pokušaj u toj situaciji zamijeniti uloge sa svojim partnerom. Igraj svog partnera, dok on igra tebe. I ovdje je naravno od presudnog značenja da se ne oponašate pakosno nego prijateljski i da jedan drugome pokaže kako ga doživljava. Ako to ne možete, ako se samo još više zavadite, tada potražite pomoć kod neke neutralne treće osobe, koja može biti prijatelj, svećenik ili terapeut. Važno je jedino, da taj treći ima prave ideale i dobro srce. Ako mu nedostaje jedno od toga, sasvim sigurno je krvi pomoćnik. U tom slučaju vrijedi zlatno pravilo: „Bolje sam, nego u lošem društvu.“ Kolike brakove vidim koji su se raspali samo zato što su slijedili krive savjete. U tom slučaju molite za pomoć. Izdržite i vjerujte da će na vaše molitve uvijek biti odgovoreno – samo ponekad drukčije i u drugo vrijeme nego što to vi sebi zamišljate. Ponavljajte Ime Gospodinovo. Uzmite Boga kao Savjetnika i Pomagača, i On će vas pratiti na vašem putu i pomoći vam.

Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html