Dobro društvo

Ne gledaj trun u oku partnera, već gredu u svome oku. Tom slikom ne želim tvrditi kako imaš mnogo više problema od partnera. Krist je u Svojem sveznanju taj primjer izabrao i zbog toga jer je želio time reći kako je ono što je blizu i veliko, pa se prema tome dobro vidi. Zato se nemoj mukotrpno truditi da pronađeš pogreške partnera, nego pronađi što imaš za naučiti, što možeš naučiti – i gledaj na činjenicu da možeš učiti kao na milost.

Satsang, društvo dobrih ljudi, presudno je za tvoje dolaženje u kontakt sa samim sobom, da budeš pošten i da možeš nešto naučiti. Radije izaberi smrt nego društvo loših ljudi. Smrt možeš lakše nadvladati nego njihovo društvo jer smrt ćeš nadvladati tako što će ti Gospodin darovati novo tijelo. Loše osobine koje stekneš kroz loše društvo mogu te nasuprot tome pratiti tijekom mnogih života.

Vitalno uči polako. Mišljenje je savitljivo i u stanju je primijeniti ono što shvati. Nasuprot tome, vitalno često može učiti jedino kroz doživljavanje. Zato mnogi ljudi sebi stvaraju tako strašne situacije jer vitalno u njima ne može naučiti da bez prekida krši jedan od Božanskih zakona.

Njeguj društvo dobrih ljudi. Uči se na njihovu primjeru. Izbjegavaj društvo loših ljudi, loša mjesta i loše zabave. Koliko često moram promatrati kako se mladi ljudi zbog sklonosti svoje vitalnosti te nejasnih ideala i predodžbi daju uvući u loše društvo. Rezultat je uvijek bolan. Sreća je marljivost, što znači posljedica dobrih djela. Loše uvijek stvara nesreću. Uvijek. Ne daj se zavarati majom, prividom, varkom. Možda ćeš promatrati nekoga koji će sebi, kako se čini, pomoću laži, prevare ili čak ubojstva stvarati dobar život. Neka te ne prevari ta vanjska slika. Netko tko tako radi nije nikada, nikada, nikada sretan. Kao prvo, on zna od svojega Božanskog nesvjesnog, dakle od njemu još nepoznata Sebstva, da će se morati suočiti s posljedicama svojih postupaka. Drugo, zbog toga i zbog izravnih posljedica svog djelovanja – proganjanja (vanjska i unutarnja), sumnje, prezir , društvo loših ljudi – on ne nalazi unutarnji mir. A kao treće, on mora stalno misliti da su svi ljudi tako loši kao on. Što misliš, što su doživjeli odgovorni iz komunističkih država? Oni su svojim izvanjskim zločinima stvorili sebi unutarnju tamnicu i time sebi za budućnost pretprogramirali boravak u zatvorima.

Pokušaj zato uporabiti sva sredstva kako bi došao u društvo dobrih ljudi. Zamoli Gospodina za pomoć da ga nađeš. Zamoli Ga i za moć prosuđivanja da bi vidio koje je društvo za tebe dobro, a koje loše. Ti naime možeš doći dobrim ljudima koji su doduše u osnovi dobri, ali su ti u svojem usmjerenju tako strani da ti nije moguće ići uz njih i rasti s njima.

Mogu ti međutim pružiti mjerilo po kojem ćeš moći prepoznati loše društvo: ako je ono prožeto agresijama, prezirom, odbojnošću prema onima koji drukčije razmišljaju, brutalnošću, nedostatkom vjere u pravednost i ljubav Božju, ako ima jednu ili više tih opasnih osobina, tada se drži toliko daleko od takva društva koliko god ti je to moguće. Ako međutim živiš prema pet glavnih vrlina satja (istina), dharma (ispravnost), prema (ljubav), šanti (mir) i ahimsa (nenasilje), tada si na dobrom putu. Drži se uvijek tih pet kardinalnih vrlina. Tada će te posljedice štititi, blagosloviti i ispuniti srećom.


„Razonoda“

Drži se na najvećem mogućem odstojanju od televizije, kina, lošeg kazališta i loše literature.

Ovdje mislim upravo kao Sokrat i Platon: umjetnost koja ne poštuje Božansko, koja ne otvara srce za čudesa svijeta, veća ga naprotiv čak zatvara, umjetnost koja širi očaj, mržnju, agresije, brutalnost i slične strahote nije ništa drugo nego loše, jako loše društvo. Takav oblik „razonode“ neizbježno će te odvesti u probleme, agresije, u borbu i poraze.

Porazi, sami po sebi, nisu ništa loše. Teškoće mogu biti pravi blagoslov jer čine da rasteš i jačaš. No strašni su porazi onda ako se sastoje u tome da gubiš kontakt sa svojim Sebstvom, svojim bićem, svojim istinskim životom.

Upravo to ima kao posljedicu veliki dio današnjih takozvanih razonoda. Riječ je dobro odabrana: ona označava ono što vuče na dolje (Igra riječi: Unterhaltung = razonoda, unten = dolje, halten = držati). To je ono što potkopava držanje, održavanje.

Drži se stoga koliko je god moguće dalje od toga potkopavanja svog života. Velik, vrlo vrlo velik postotak – oko 80% - vala nasilja koji preplavljuje svijet uzrokovan je tom razornom vrstom razonode.

Ne zaboravi: svi sudionici bit će pozvani na odgovornost. Nitko ne će izbjeći svojoj karmi. Nemoj ni u kojem slučaju vjerovati da ćeš se novcu koji zarađuješ ovim strahovitim ogrubljavanjem čovječanstva dugo veseliti. Taj će ti novac, posve suprotno, pružiti mogućnosti da sebi stvoriš tamnicu koja će te naučiti kako je uništavanje čovječanstva zbog novca nešto najgluplje od svega što možeš napraviti.

Čuvjaj se, čuvaj se svakom molekulom svoga tijela toga da tom strahovitom razornom razonodom zarađuješ novac. I ne dopuštaj se niti dati zabavljati na takav način. Kolike svakodnevno vidim koji svoj strašni posao nauče kroz filmove i video, a zatim ga pretvaraju u djelo.

Drži se dalje od toga puta, on te vodi u strašnu stranputicu.

Ideš li tim putem, tvoj odnos nema nikakve šanse da opstane. On će doživjeti neuspjeh kao i svi ostali te vrste. Koliko li se djece začne pod utjecajem alkohola, droge i nasilja. To su djeca silovanja, prezira, brutalnosti, agresija koje prelaze svaku mjeru.

Kreneš li tim putem, sa sigurnošću ne ćeš naći odnos sa svojim partnerom jer nemaš nikakav odnos prema sebi. Tko se pušta da ga povuče taj vrtlog, gubi se. A to se često prostire preko nekoliko sljedećih života.

Kakva šteta, kakva šteta! Mogu to stalno samo ponavljati. Ja to činim zato jer svom Svojom ljubavlju shvaćam da ti, ako ideš tim putem, moraš ići njime jer imaš nešto naučiti putem doživljavanja. Ja to shvaćam. Usprkos tome želim ti istom tom Svojom ljubavlju reći da u ovom životu zbog pojave Avatara imaš priliku koja se u ovom obliku za tebe možda više nikada ne će ponoviti.

Idi zato Mojim putem. I budi blagoslovljen.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Strah, agresije i oproštaj

Tko sebe samoga osuđuje, slabi se. Oslabiš li se jako, uskoro ćeš se naći stjeranim u tjesnac. A što radi životinja koja se nađe u takvom položaju? Jadno se biće bori za život. Svim sredstvima agresije jer ono s pravom pretpostavlja da mu ne preostaje nikakav drugi izlaz. Tko sebe optužuje ne čini time sebe boljim, već se samo slabi. On se otvara za sve moguće vrste „štetočina“ kao što su ovisnosti, slabosti, bolesti, strahovi i nepošteni trikovi. Drugim riječima: ti činiš nešto zbog čega sebe osuđuješ. I što iz toga nastaje? Ništa mnogo bolje, ako ne čak lošije!

Znači li to da bi sve na sebi trebao smatrati prekrasnim? Naravno da ne. Uljepšavanje ili ocrnjivanje nije sredina na koju mislim. Pogledaj svoje pogreške. Prepoznaj ih kao takve, zahvali svojoj savjesti ili svojoj sposobnosti rasuđivanja, ili i jednom i drugom, što si ih prepoznao. Pokaj se od srca i odluči da ih više nećeš ponoviti. Zamoli Gospodina za oproštaj – i otpusti. Tebi je potrebna tvoja energija da bi kročio svojim novim putem, ne da visio o starom.

Razmisli o tome da netko tko sebe uvijek iznova smatra lošim, ako se točno gleda, ili se ne kaje stvarno ili Boga ne smatra milostivim. Imaj uvijek pred očima da si na ovoj Zemlji kako bi učio. Da pogreške pripadaju uz učenje. I da se ispravan način ophođenja prema pogreškama sastoji u tome da ih prepoznaš, pokaješ se, osjetiš Božju ljubav u obliku opraštanja i da hrabro kročiš dalje svojim putem.

Zato ne potiskuj ni sebe ni druge. Tko potiskuje, taj je odgovoran za agresije koje postoje u svijetu. Tko potiskuje, taj će prije ili poslije – više se vjerojatnim čini prije! – biti i samo izložen pritisku kako bi učio.

Zato gledaj na agresije kao na upozoravajući znak da moraš ili morate nešto naučiti. Ali misli i to da je za tebe mnogo lakše ako učiš, nego ako mučno pokušavaš promijeniti partnera.


Dobro društvo

Ne gledaj trun u oku partnera, već gredu u svome oku. Tom slikom ne želim tvrditi kako imaš mnogo više problema od partnera. Krist je u Svojem sveznanju taj primjer izabrao i zbog toga jer je želio time reći kako je ono što je blizu i veliko, pa se prema tome dobro vidi. Zato se nemoj mukotrpno truditi da pronađeš pogreške partnera, nego pronađi što imaš za naučiti, što možeš naučiti – i gledaj na činjenicu da možeš učiti kao na milost.

Satsang, društvo dobrih ljudi, presudno je za tvoje dolaženje u kontakt sa samim sobom, da budeš pošten i da možeš nešto naučiti. Radije izaberi smrt nego društvo loših ljudi. Smrt možeš lakše nadvladati nego njihovo društvo jer smrt ćeš nadvladati tako što će ti Gospodin darovati novo tijelo. Loše osobine koje stekneš kroz loše društvo mogu te nasuprot tome pratiti tijekom mnogih života.

Vitalno uči polako. Mišljenje je savitljivo i u stanju je primijeniti ono što shvati. Nasuprot tome, vitalno često može učiti jedino kroz doživljavanje. Zato mnogi ljudi sebi stvaraju tako strašne situacije jer vitalno u njima ne može naučiti da bez prekida krši jedan od Božanskih zakona.

Njeguj društvo dobrih ljudi. Uči se na njihovu primjeru. Izbjegavaj društvo loših ljudi, loša mjesta i loše zabave. Koliko često moram promatrati kako se mladi ljudi zbog sklonosti svoje vitalnosti te nejasnih ideala i predodžbi daju uvući u loše društvo. Rezultat je uvijek bolan. Sreća je marljivost, što znači posljedica dobrih djela. Loše uvijek stvara nesreću. Uvijek. Ne daj se zavarati majom, prividom, varkom. Možda ćeš promatrati nekoga koji će sebi, kako se čini, pomoću laži, prevare ili čak ubojstva stvarati dobar život. Neka te ne prevari ta vanjska slika. Netko tko tako radi nije nikada, nikada, nikada sretan. Kao prvo, on zna od svojega Božanskog nesvjesnog, dakle od njemu još nepoznata Sebstva, da će se morati suočiti s posljedicama svojih postupaka. Drugo, zbog toga i zbog izravnih posljedica svog djelovanja – proganjanja (vanjska i unutarnja), sumnje, prezir , društvo loših ljudi – on ne nalazi unutarnji mir. A kao treće, on mora stalno misliti da su svi ljudi tako loši kao on. Što misliš, što su doživjeli odgovorni iz komunističkih država? Oni su svojim izvanjskim zločinima stvorili sebi unutarnju tamnicu i time sebi za budućnost pretprogramirali boravak u zatvorima.

Pokušaj zato uporabiti sva sredstva kako bi došao u društvo dobrih ljudi. Zamoli Gospodina za pomoć da ga nađeš. Zamoli Ga i za moć prosuđivanja da bi vidio koje je društvo za tebe dobro, a koje loše. Ti naime možeš doći dobrim ljudima koji su doduše u osnovi dobri, ali su ti u svojem usmjerenju tako strani da ti nije moguće ići uz njih i rasti s njima.

Mogu ti međutim pružiti mjerilo po kojem ćeš moći prepoznati loše društvo: ako je ono prožeto agresijama, prezirom, odbojnošću prema onima koji drukčije razmišljaju, brutalnošću, nedostatkom vjere u pravednost i ljubav Božju, ako ima jednu ili više tih opasnih osobina, tada se drži toliko daleko od takva društva koliko god ti je to moguće. Ako međutim živiš prema pet glavnih vrlina satja (istina), dharma (ispravnost), prema (ljubav), šanti (mir) i ahimsa (nenasilje), tada si na dobrom putu. Drži se uvijek tih pet kardinalnih vrlina. Tada će te posljedice štititi, blagosloviti i ispuniti srećom.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Potiskivanje i agresije

Agresije i problemi međutim ne nastaju samo time što roditelji svojim načinom življenja pružaju krivi primjer već i zbog toga što cijela kultura slijedi krive ciljeve. To je stoljećima bio slučaj u potlačenih žena, razvlaštenih, slabih, onih koji su bili drukčiji. Obitelj i društvo jedna su cjelina. Zamisli sebi kameni luk iznad vrata i pojedine kamenove od kojih je sagrađen. Luk je društvo, a kamenovi su obitelji. Ako kameni komadi postanu truli ili čak počnu ispadati, luk se ruši. Odnosi ne mogu biti sretni ako je njihov okvir društvo koje zlorabi moć i koje ugnjetava. Tko je ugnjetavan, u najvećem broju slučajeva razvija agresije. Zato vam uvijek iznova ponavljam kako djecu trebate odgajati s ljubavlju. Isto tako ni žene svojega društva ne smijete ugnjetavati. A određeni slojevi ne smiju biti poštovaniji od drugih. Društvo je kao organizam. Cijeniš li svoje noge više od svojih ruku? Pluća manje od srca? Živce manje od limfnog sustava? Ako da, kako glupo! Što bi bilo jedno bez drugoga? Ne preziri ništa i nikoga!

Vašem društvu ide tako loše ponajprije zbog toga što klasa koja je imala moć i koja je i sada ima, važan dio svojega Sebstva kako u nutrini tako i izvana nije poštovala ili je čak prezirala. Moćnici su zatvorili svoja srca i zato nisu imali obzira prema podanicima. Osim toga na žene su gledali kao na njima podložne i sukladno tome ih prezirali. Takvo nepravedno i glupo držanje uvijek vodi do katastrofe, prije ili poslije. Žensko, ono osjetljivo u ljudima, nikada se ne može u društvu potlačivati, a da društvo zbog toga ne propadne.

Potlačivanje, kao što je rečeno, vodi agresijama. Upravo na toj ste točki već stoljećima. Kako su muškarci potlačivali žene, one se nisu mogle otvoriti i živjeti kvalitete koje su oznaka žene. Mnogi su se muškarci ženili samo zbog toga da zadovolje svoj seksualni nagon i da dobiju sinove. I što je nastalo iz svega toga? Žene su bile toliko povrijeđene od strane društva i muškaraca, ali i žena na vlasti, da svojoj djeci nisu pružile ljubav koja im je bila potrebna. Moglo bi se reći da su njihovi sinovi s majčinskim mlijekom pili općenite agresije društva. Tako su se rodili borci, ratnici, oskvrnitelji, ubojice.

Zato nemoj nikoga potlačivati. Niti bilo što u sebi. Ne živjeti nešto, ne znači potiskivati to. Ako npr. želiš reći neistinu, nemoj potisnuti impuls, već postani svjesnim koje su posljedice neistine, naime nesigurnost, slabost i neugodnost, odnosno sramota ako istina izađe na vidjelo. Ako potisneš svoj impuls, velika je vjerojatnost da ćeš ga samo zanemariti, tj. da ne ćeš obraćati pozornost ako lažeš. Ako nasuprot tome sebi pojasniš posljedice, tvoja se želja mijenja sama od sebe i ti možeš onu energiju koju bi uporabio na potiskivanje upotrijebiti za nešto korisno. Osim toga i rasteš na tom osvješćivanju.

Zato poštuj svakoga. Misli na to da život ima mnoga, mnoga, mnoga lica. Sve teče. Grčki mudrac Heraklit imao je potpuno pravo kada je rekao da je život kao velika rijeka. Danas si kralj, ali u posljednjem si životu možda bio najsiromašniji prosjak i osim toga još obješen zbog zločina koji nisi počinio. Ne preziri nikoga, ne gledaj ni na koga s visine. Radije misli na to da si u nekom od prijašnjih života drukčije izgledao i da se vjerojatno ne bi prepoznao. Zato predoči sebi život kao sakupljanje svih svojih života u sadašnjem trenutku. Vidiš li postolara, zamisli sebi da si to ti. Ti ovdje i sada vidiš sebe kakav si bio prije tri, četiri, osam ili dvadeset života. Ako vidiš prosjaka, zamisli sebi da si to ti. Pokušaj osjetiti kako je tebi bilo kada si prije nekoliko života morao igrati i njegovu ulogu.
Umjesto da prezireš, ne poštuješ ili omalovažavaš, zamisli sebi da si posve sigurno proživio većinu uloga. A ako to još nisi, tada si još jedna jako nezrela duša koja bi se upravo zbog toga trebala suzdržavati od prosuđivanja drugih.

Poštuj sve. Ako nekoga ne možeš poštovati, razmisli što ti je zadaća da naučiš posredovanjem tog čovjeka. Ne popuštaj. Moli Gospodina za vodstvo i traži objašnjenje toliko dugo dok ne pronađeš u kakvoj je to vezi s tobom da ga ne možeš poštovati. S apsolutnom je sigurnošću stvar u tome da ti imaš u sebi nešto što odbijaš. Znaj; Božanska umjetnost sastoji se u tome da ne želiš nešto napraviti, ali da to usprkos tome ne osuđuješ. Znati, a ipak pomoći. Voljeti, a ipak ići svojim putem. Oprosti sebi što si slab, što si počinio nepravdu, što si drugima naštetio. Osudi svoj način postupanja, ali ne sebe samog. To je put prema svjetlu.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Osamljenost, samoća i promjena u razmišljanju

Put, cilj i snaga odnosa nalaze se u osobinama srca, a to su: ljubav, predanost, požrtvovnost, poštenje, vjernost. Borbe za prevlast i agresije tu nemaju mjesta!
Zbog toga nemoj nikada, nikada izabrati partnera pri čijem izboru tvoje srce nije prisutno ili se čak i protivi. Nemoj agresije i borbe oko prevlasti nikada smatrati putem koji bi te mogao bilo kamo odvesti. Radije misli na to da je istina najbolja zaštita i da te zato samo istina vodi dalje. A ako se upustiš u borbe moći s partnerom, tada biraš borbu umjesto ljubavi. Tada nisi u istini jer, u biti, nemaš nikakav odnos već činiš sve da ga izbjegneš. Nemoj, međutim, iz te istine povući lakomislen zaključak kako je rastava u tom slučaju „najpoštenije“ rješenje. Radije povuci konsekvence iz svog dosadašnjega ponašanja i karme koja je s njime povezana: razmisli što ti je činiti kako bi postigao ono što je uvijek tvoj cilj: živjeti s partnerom u miru i u ljubavi.

Ovdje ću navesti jedan iz niza mogućih primjera: Jason i Celia živjeli su zajedno. To za jednog i za drugog nije bio prvi odnos, ni drugi ili treći. Oni su sukladno tome bili povrijeđeni, preplašeni, a u dnu srca nesigurni. Nisu se htjeli upustiti, ali ni ostati sami – što bi u stanovitom, višem smislu, značilo aktivno i pozitivno stanje. Umjesto toga osjećali su se osamljeno ako duže vrijeme ne bi imali partnera. Zbog toga su se zbližili. Strahovi su bili jaki motiv njihova traženja partnera, a sukladno tome bilo je tu vrlo malo istine, otvorenosti, sposobnosti za ljubav i predanosti.

U početku je njihov odnos bio sasvim dobar. Oni su jedno drugom bili na nesvjesnoj razini zahvalni jer su se međusobno oslobodili osamljenosti. Ta zahvalnost međutim nije dugo trajala, nije mogla dugo trajati jer oboje nisu tražili i našli partnera kojega bi njihovo srce izabralo, već kojeg im je nužda nametnula; njihov najvažniji cilj nije bio naći pravoga partnera, već pobjeći od osamljenosti. Tragično je u takvim konstelacijama koje u današnje vrijeme vrijede za skoro sve odnose, da se većinom sve zbiva nesvjesno. Zato mnogi partneri optužuju jedan drugoga za probleme koje imaju u odnosima. Ali istina je da oni uopće ne žele nikakav odnos. Njima se odnos prožet agresijama čini mnogo privlačnijim od partnerstva koje karakteriziraju bliskost i ljubav. Ljubav i bliskost im se zbog iskustava iz obiteljske kuće i iz njihova vlastitog, neuspjelog odnosa čine tako opasnima da se oni toga čuvaju kao neke opake bolesti. Ti misliš da pretjerujem kada kažem da će danas mnogi ljudi na sebe radije natovariti tešku bolest, nego što bi se odlučili ući u bliski, srdačni odnos. Na žalost to nije nikakvo pretjerivanje, već oslikava žalosnu situaciju u kojoj se nalaze mnogi odnosi.

Mnogi ljudi bježe iz osamljenosti u nezadovoljavajuće partnerstvo, i što nalaze? Agresije, borbe, povrede, stalna razmišljanja o rastavi. Tako i Jason i Celia. Bili su vrlo kratko zajedno (kako su se danas predodžbe o trajnosti odnosa smanjile, vjerujem da moram reći što time mislim!), dakle bili su jedva godinu dana, a već su mislili na rastavu. Kao što rekoh, na rastave su već bili navikli te htjedoše otići jedno od drugoga. U takvoj situaciji često dođe do izražaja karma. Jednom žena zatrudni, drugi put jedan od partnera zapadne u nevolju, ili oboje zapadnu u vanjsku ili unutarnju krizu. Mogućnosti ima – u skladu s karmom – beskrajno mnogo. U Jasona i Celie bila je posrijedi nesreća. U ovoj knjizi često spominjem primjere nesreća kako bih pojasnio njihovo značenje. Nesreća je, naime kriva riječ. To bi se u najmanju ruku trebalo zvati Um-fall(unfall=nesreća, umfallen=pasti), naime posrtanje na krivome putu, kako bi osoba zapazila da je potrebno potražiti neki drugi put. Posrtanja znače samo na posve određenoj razini nesreće, iz razloga što prekidaju „normalno“ zbivanje vašega života. Na vitalnoj, na odlučujućoj razini one međutim uzrokuju temeljitu promjenu, promjenu koja će vam poslije biti od presudne pomoći. Vi ste u većini slučajeva još toliko nesvjesni, toliko ste daleko od srca i svojega Sebstva da vam maja (varka, privid) skriva pravu narav stvari, zbog čega vam nije moguće spoznati dublje značenje posrtanja.

U Celije je do promjene načina razmišljanja došlo tako što je pala niz istrošeno, sklisko stubište kuće u kojoj su imali iznajmljen stan. Osim što je bila izudarana na mnogim mjestima, ona je tom prigodom zadobila i takvu ozljedu jednog od prsnih kralježaka da je više od tjedan dana bila od prsa naniže paralizirana. Zahvaljujući svojoj karmi, imala je milost da je u njezinoj kući stanovao neki bolničar, koji je upravo stigao kući i pružio joj prvu pomoć tako dobro da nije ostala trajno paralizirana. Deset dana provedenih u klinici tijekom kojih je bila paralizirana i morala doživjeti u kolikoj je mjeri ovisna o tuđoj pomoći, prikazali su joj kako brzo u životu može doći do dramatična obrata, kako su Ovdje i Sada veoma prolazna stanja. To je u njoj uzrokovalo duboku promjenu: postalo joj je savršeno jasno da ona svoj odnos sa Jasonom više ne želi voditi na tako mlakoj, gotovo hladnoj razini. Život joj je postao odveć važnim i odveć kratkim, a da bi ga bila spremna tako beskorisno provesti. Svejedno kako stvar s njezinom paralizom prošla, svejedno kako se Jason ubuduće prema njoj ponašao, ona nije željela svoj život i dalje uzimati olako.

U bolnici je „slučajno“ od jedne prijateljice dobila na dar knjigu o nekoj svetici, koja ju je toliko oduševila da je donijela odluku kako će je obvezno posjetiti, ako ikako bude moguće. Kada je desetog dana osjetila kako paraliza popušta, jako se obradovala jer je imala osjećaj da joj je na mnogim razinama darovan nov život. Nakon otpusta iz bolnice, otputovala je svetici koja je tijekom bolesti ostavila tako dubok dojam na nju. Sveta je žena razgovarala s njom i objasnila joj da mora srce više otvoriti za istinu, za više ljubavi i religioznosti, odnosno duhovnosti. Celia je osjetila kako je to ono što je oduvijek tražila, ali u dosadašnjim nejasnim partnerstvima ne samo da nije našla nego se čak i još više udaljila od svega toga. Zato je svetica na nju ostavila dubok dojam i ona je ispunjena srca otišla kući.

Došavši kući, htjela je razjasniti svoj odnos s Jasonom. Tjednima je uvijek iznova molila za pomoć i vodstvo. Svetica joj je rekla da će Bog pomoći svakom odnosu, pod uvjetom da barem jedan partner cijelim srcem moli za to. Ona zbog toga nije više htjela ići starim utrtim putem agresija, već je Jasonu naumila prići s otvorenošću, angažmanom i istinom. Mnogo je molila i namjeravani razgovor posvetila Bogu s molbom da je vodi i učini da se dogodi ono što je Njegova želja i što je najbolje za sve njih. Potpuno je otvoreno razgovarala s Jasonom i pojasnila mu kroz kakav je razvoj i iskustvo prošla dok je bila paralizirana; rekla mu je da više ne želi i ne može imati nikakav „hladan“ odnos. Bila je tako angažirana, tako otvorena i poštena da je Jason bio jako ganujt. On je iznenada u Celiji vidio tako mnogo osobina koje do tada nije našao i koje su mu zato toliko nedostajale. Naravno da time još mnogi temeljiti strahovi i navike ponašanja nisu bili uklonjeni. Oni su još trebali mnogo raditi na sebi i jedno s drugim. Ali imali su put, i taj ih je put srca zbližio.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html