Osamljenost, samoća i promjena u razmišljanju

Put, cilj i snaga odnosa nalaze se u osobinama srca, a to su: ljubav, predanost, požrtvovnost, poštenje, vjernost. Borbe za prevlast i agresije tu nemaju mjesta!
Zbog toga nemoj nikada, nikada izabrati partnera pri čijem izboru tvoje srce nije prisutno ili se čak i protivi. Nemoj agresije i borbe oko prevlasti nikada smatrati putem koji bi te mogao bilo kamo odvesti. Radije misli na to da je istina najbolja zaštita i da te zato samo istina vodi dalje. A ako se upustiš u borbe moći s partnerom, tada biraš borbu umjesto ljubavi. Tada nisi u istini jer, u biti, nemaš nikakav odnos već činiš sve da ga izbjegneš. Nemoj, međutim, iz te istine povući lakomislen zaključak kako je rastava u tom slučaju „najpoštenije“ rješenje. Radije povuci konsekvence iz svog dosadašnjega ponašanja i karme koja je s njime povezana: razmisli što ti je činiti kako bi postigao ono što je uvijek tvoj cilj: živjeti s partnerom u miru i u ljubavi.

Ovdje ću navesti jedan iz niza mogućih primjera: Jason i Celia živjeli su zajedno. To za jednog i za drugog nije bio prvi odnos, ni drugi ili treći. Oni su sukladno tome bili povrijeđeni, preplašeni, a u dnu srca nesigurni. Nisu se htjeli upustiti, ali ni ostati sami – što bi u stanovitom, višem smislu, značilo aktivno i pozitivno stanje. Umjesto toga osjećali su se osamljeno ako duže vrijeme ne bi imali partnera. Zbog toga su se zbližili. Strahovi su bili jaki motiv njihova traženja partnera, a sukladno tome bilo je tu vrlo malo istine, otvorenosti, sposobnosti za ljubav i predanosti.

U početku je njihov odnos bio sasvim dobar. Oni su jedno drugom bili na nesvjesnoj razini zahvalni jer su se međusobno oslobodili osamljenosti. Ta zahvalnost međutim nije dugo trajala, nije mogla dugo trajati jer oboje nisu tražili i našli partnera kojega bi njihovo srce izabralo, već kojeg im je nužda nametnula; njihov najvažniji cilj nije bio naći pravoga partnera, već pobjeći od osamljenosti. Tragično je u takvim konstelacijama koje u današnje vrijeme vrijede za skoro sve odnose, da se većinom sve zbiva nesvjesno. Zato mnogi partneri optužuju jedan drugoga za probleme koje imaju u odnosima. Ali istina je da oni uopće ne žele nikakav odnos. Njima se odnos prožet agresijama čini mnogo privlačnijim od partnerstva koje karakteriziraju bliskost i ljubav. Ljubav i bliskost im se zbog iskustava iz obiteljske kuće i iz njihova vlastitog, neuspjelog odnosa čine tako opasnima da se oni toga čuvaju kao neke opake bolesti. Ti misliš da pretjerujem kada kažem da će danas mnogi ljudi na sebe radije natovariti tešku bolest, nego što bi se odlučili ući u bliski, srdačni odnos. Na žalost to nije nikakvo pretjerivanje, već oslikava žalosnu situaciju u kojoj se nalaze mnogi odnosi.

Mnogi ljudi bježe iz osamljenosti u nezadovoljavajuće partnerstvo, i što nalaze? Agresije, borbe, povrede, stalna razmišljanja o rastavi. Tako i Jason i Celia. Bili su vrlo kratko zajedno (kako su se danas predodžbe o trajnosti odnosa smanjile, vjerujem da moram reći što time mislim!), dakle bili su jedva godinu dana, a već su mislili na rastavu. Kao što rekoh, na rastave su već bili navikli te htjedoše otići jedno od drugoga. U takvoj situaciji često dođe do izražaja karma. Jednom žena zatrudni, drugi put jedan od partnera zapadne u nevolju, ili oboje zapadnu u vanjsku ili unutarnju krizu. Mogućnosti ima – u skladu s karmom – beskrajno mnogo. U Jasona i Celie bila je posrijedi nesreća. U ovoj knjizi često spominjem primjere nesreća kako bih pojasnio njihovo značenje. Nesreća je, naime kriva riječ. To bi se u najmanju ruku trebalo zvati Um-fall(unfall=nesreća, umfallen=pasti), naime posrtanje na krivome putu, kako bi osoba zapazila da je potrebno potražiti neki drugi put. Posrtanja znače samo na posve određenoj razini nesreće, iz razloga što prekidaju „normalno“ zbivanje vašega života. Na vitalnoj, na odlučujućoj razini one međutim uzrokuju temeljitu promjenu, promjenu koja će vam poslije biti od presudne pomoći. Vi ste u većini slučajeva još toliko nesvjesni, toliko ste daleko od srca i svojega Sebstva da vam maja (varka, privid) skriva pravu narav stvari, zbog čega vam nije moguće spoznati dublje značenje posrtanja.

U Celije je do promjene načina razmišljanja došlo tako što je pala niz istrošeno, sklisko stubište kuće u kojoj su imali iznajmljen stan. Osim što je bila izudarana na mnogim mjestima, ona je tom prigodom zadobila i takvu ozljedu jednog od prsnih kralježaka da je više od tjedan dana bila od prsa naniže paralizirana. Zahvaljujući svojoj karmi, imala je milost da je u njezinoj kući stanovao neki bolničar, koji je upravo stigao kući i pružio joj prvu pomoć tako dobro da nije ostala trajno paralizirana. Deset dana provedenih u klinici tijekom kojih je bila paralizirana i morala doživjeti u kolikoj je mjeri ovisna o tuđoj pomoći, prikazali su joj kako brzo u životu može doći do dramatična obrata, kako su Ovdje i Sada veoma prolazna stanja. To je u njoj uzrokovalo duboku promjenu: postalo joj je savršeno jasno da ona svoj odnos sa Jasonom više ne želi voditi na tako mlakoj, gotovo hladnoj razini. Život joj je postao odveć važnim i odveć kratkim, a da bi ga bila spremna tako beskorisno provesti. Svejedno kako stvar s njezinom paralizom prošla, svejedno kako se Jason ubuduće prema njoj ponašao, ona nije željela svoj život i dalje uzimati olako.

U bolnici je „slučajno“ od jedne prijateljice dobila na dar knjigu o nekoj svetici, koja ju je toliko oduševila da je donijela odluku kako će je obvezno posjetiti, ako ikako bude moguće. Kada je desetog dana osjetila kako paraliza popušta, jako se obradovala jer je imala osjećaj da joj je na mnogim razinama darovan nov život. Nakon otpusta iz bolnice, otputovala je svetici koja je tijekom bolesti ostavila tako dubok dojam na nju. Sveta je žena razgovarala s njom i objasnila joj da mora srce više otvoriti za istinu, za više ljubavi i religioznosti, odnosno duhovnosti. Celia je osjetila kako je to ono što je oduvijek tražila, ali u dosadašnjim nejasnim partnerstvima ne samo da nije našla nego se čak i još više udaljila od svega toga. Zato je svetica na nju ostavila dubok dojam i ona je ispunjena srca otišla kući.

Došavši kući, htjela je razjasniti svoj odnos s Jasonom. Tjednima je uvijek iznova molila za pomoć i vodstvo. Svetica joj je rekla da će Bog pomoći svakom odnosu, pod uvjetom da barem jedan partner cijelim srcem moli za to. Ona zbog toga nije više htjela ići starim utrtim putem agresija, već je Jasonu naumila prići s otvorenošću, angažmanom i istinom. Mnogo je molila i namjeravani razgovor posvetila Bogu s molbom da je vodi i učini da se dogodi ono što je Njegova želja i što je najbolje za sve njih. Potpuno je otvoreno razgovarala s Jasonom i pojasnila mu kroz kakav je razvoj i iskustvo prošla dok je bila paralizirana; rekla mu je da više ne želi i ne može imati nikakav „hladan“ odnos. Bila je tako angažirana, tako otvorena i poštena da je Jason bio jako ganujt. On je iznenada u Celiji vidio tako mnogo osobina koje do tada nije našao i koje su mu zato toliko nedostajale. Naravno da time još mnogi temeljiti strahovi i navike ponašanja nisu bili uklonjeni. Oni su još trebali mnogo raditi na sebi i jedno s drugim. Ali imali su put, i taj ih je put srca zbližio.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html